DAJMO Ivi Sanaderu da konačno nešto radi. Da bude predsjednik Europe i Balkana, Gornje, Donje i Srednje Amerike, Grenlanda i sazviježđa Mali medvjed. Ili barem predsjednik Cosa Nostre. Neka nosi krunu, plašt, žezlo ili kofere s lovom, neka se vozika u BMW-u ili Batmobilu, neka plovi na jahti ili na oblacima, sasvim svejedno. Samo neka nas više pusti na miru.
Šufterska zabava šufterske bogatašice
Zar je normalno da nas bivši premijer gnjavi čak i privatnim odlaskom u New York? Na neku šuftersku zabavu neke dokone šufterice, i da to onda bude danima glavna vijest u medijima? Sanader na jahti, Sanader na izložbi, Sanader u bolnici, Sanader na sprovodu. Sanader na sastanku s Mesićem i na ručku s Kosoricom. Sanader u Baltazaru, Sanader u New Yorku. Sanader piški, Sanader kaki. Pa nađite mu konačno neki posao. Vidite da je čovjek pun energije, željan pažnje, prepun ideja, još uvijek omiljen gost, idealan sugovornik, markantan državnik.
"I onda je on zvao, i ja sam se javio, i on me pitao, i ja sam odgovorio..."
Mesić je jednom izjavio da Jadranka Kosor iskače iz paštete. A što bi sada trebao reći za Sanadera - da iskače iz bačve? Umjesto toga, Mesić veli ovo: "Sanader me nazvao, točno kada sam ja trebao raspravljati u Vijeću sigurnosti, te sam mu rekao da se čujemo poslije sjednice. I ponovno smo se čuli, i rekao mi je da je ovdje na jednoj sjednici, na koju je davno prije bio pozvan. Pozvao me da se nađemo u Zagrebu, na jednoj večeri, što sam ja prihvatio".
Baš državnička razina. I onda je mobitel zvonio i onda se Mesić javio i onda je bila gužva i onda je rekao da ne može i onda ovaj pita kad ćemo na večeru, a ovaj kaže kad se vratim u Zagreb i onda ovo i onda ono. I onda Dijana Čuljak Šelebaj u središnjem Dnevniku gnjavi dopisnicu Branku Slavicu kako je bivši premijer također u New Yorku na summitu kreativnih lidera. Premijer koji je prije tri mjeseca zbrisao iz Vlade i predsjednik koji će za tri mjeseca sletjeti s Pantovčaka šetkaju po New Yorku i dogovaraju večeru u Zagrebu. Kako napeto. Kako senzacionalno. Kako zemljotresno.
Ovo već opasno smrdi na dijagnozu
Ali naravno, Mesić odlučno tvrdi kako se Sanader "ne miješa u poslove gospođe Kosor, niti u poslove šefa misije u New Yorku, ni ambasadorice u Washingtonu". "Mislim da je to sasvim isključeno", kaže on. Naravno da se ne miješa. Samo im gazi po prstima, laktari po rebrima, uvaljuje facu u kameru kao izbezumljeni navijač na izlasku sa stadiona. I jasno, čita New York Times udobno - i dubokoumno - zavaljen u hotelskom lobiju.
Sve ovo već opasno smrdi na dijagnozu. Ili je Sanader samo slab na New York. Sjetimo se kako se Mesiću iza leđa želio uvaliti na Bushovu predsjedničku večeru. Njegov prijatelj Neven Jurica jednostavno je taj poziv zatajio od šefa države. Sjetimo se kako je svakog rujna započinjalo natezanje Mesića i Sanadera tko će govoriti pred Glavnom skupštinom UN-a. A sad bivši premijer nastoji svojim neslužbenim posjetom zasjeniti službeni posjet uskoro bivšeg predsjednika. Nije li to za promatranje? Je li stvar u reakciji na jet-leg ili u krivoj bočici pilula?
Kao osip koji se vraća, kao korov koji buja
U svakom slučaju, Sanader već opasno ide na živce. Kao osip koji se stalno vraća. Kao korov koji stalno buja. Kad god pomislite da ste ga se riješili, on vas zaskoči tamo gdje ga niste očekivali: još jači, još iritantniji, još otporniji. Pa ako ga već ne možemo pobijediti, zašto mu se ne bismo pridružili? U toj njegovoj dijagnozi.
Dajmo da se pravi važan, ali ne i da bude važan
Dajmo mu da vlada. Barem kućnim savjetom, ako mu je već svemir premalen. Ne dajmo da puno radi, jer je na oproštajnoj pressici jasno dao do znanja da mu je rada puna kapa, već mu dajmo da se slika, da putuje, obilazi egzotične krajeve, doručkuje u New Yorku i večera u Stockholmu, zimuje u Australiji i ljetuje u Alpama.
Dajmo mu da se pokazuje, da ga svi vide, da se ne mora više šuljati iza kamera i mahati nam preko tuđeg ramena (ili preko Čuljakice u Dnevniku). Dajmo mu da se pravi važan, ali ne i da bude važan. Neka radi bilo što, samo neka to ne radi nama.