KAŽE Jure Radić da se njemu osobno najviše svidjela ova poruka pape Benedikta XVI.: "Nastojte da vam savjest bude čista".
Kako to samo lijepo zvuči iz ustiju bivšeg HDZ-ova ministra kojeg se u haškoj presudi spominje kao "člana udruženog zločinačkog pothvata" zaduženog da "promiče Tuđmanove ideje o naseljavanju tzv. krajine Hrvatima".
Ili kako to utješno zvuči iz ustiju poduzetnika koji je poslovno carstvo izgradio uz nemoralnu, ako već ne i nezakonitu pomoć politike. I koji je upravo pred dolazak pape u Hrvatsku najavio otpuštanje dvjestotinjak ljudi, od kojih nekima navodno nedostaje samo par mjeseci do mirovine.
Pa kako onda Jure Radić stoji sa svojom čistom savješću?
I kad smo već kod toga, je li savjest čista onima koji su razvalili ovu zemlju, a onda se uredno naslikali na papinu derneku u HNK?
Propovjedi o savjesti pred ljudima bez savjesti
I pogledajmo stvari iz papine perspektive, kakvog smisla ima govoriti o savjesti pred ljudima koji ovu zemlju vode bez imalo savjesti? A naročito grižnje savjesti.
Kad je televizijska kamera u subotu predvečer prelazila preko uzvanika u HNK, mogli smo tamo vidjeti svega i svakoga. U prvom redu, i u prvim redovima, one koji su promovirali korupciju i(li) sudjelovali u njoj. Zatim one koji su o korupciji šutjeli. One koji godinama nisu željeli "kukuriknuti" o kriminalu i korupciji u vrhovima vlasti.
Vidjeli smo i one koji su otvoreno priznali kako se nisu nezakonito, nego tek "nemoralno" obogatili. Kao i onih koji su se davno obogatili na prodaji humanitarne pomoći, da bi sada razrušena carstva održavali na grbačama svojih zaposlenika.
Zakonito, ali nemoralno
Papu su napeto slušali i oni koji su krojili medijske optužnice protiv ljudi različitih vjera, nacija i političkih opredjeljenja. Kao što ga je pomno slušala i ona jedna političarka koja je dobila stan iz kojeg je nekršćanski izbačena jedna srpska obitelj.
A da ne govorimo o onima koji su godinama, pa i prije samo par mjeseci, gorljivo opravdavali hrvatske ratne zločine. U prvom redu, svećenstvo.
I sada su se svi ti ljudi prljave savjesti postrojili u HNK kako bi naučili nešto iz papine poruke o "čistoj savjesti". Izgledalo je kao kolektivna ispovjedaonica: reci da ti je žao i nastavi dalje. Na čeku sa samim Josefom Ratzingerom.
Tri papipa posjeta, tri velike nesreće
Ovo je četvrti posjet Svetog Oca Hrvatskoj. Prvi puta, 1994. godine, papa Ivan Pavao Drugi pozvao je hrvatske vjernike da "imaju hrabrosti oprostiti i prihvatiti bližnjega, osloboditi srce od mržnje i osvete". Iduće godine nakon Oluje iz Hrvatske je otišlo 200 tisuća Srba, ubijeno šestotinjak civila i spaljeno na desetke tisuća kuća. Pobjeda se i dalje smatra osvetom, a Srbi su "dobili što su zaslužili".
Četiri godine kasnije papa je pozvao Hrvate da grade demokratsku državu, "kako bi se nadvladalo poratno stanje i dosegli plemenite ciljevi". Do kraja sljedeće godine, to smrti Franje Tuđmana, Hrvatska je doživjela politički, gospodarski, moralni i civilizacijski kolaps.
I napokon, prilikom svog zadnjeg posjeta Hrvatskoj, 2003. godine, Wojtyla je citirao riječi na vratima vijećnice u Kneževom dvoru: "Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajedničko dobro". Pola godine kasnije HDZ se vratio na vlast i u idućih šest godina opljačkao, osiromašio i osramotio ovu zemlju.
Nakon pape možemo se nadati samo najgorem
Kakvog smisla onda ima da njegov nasljednik Benedikt XVI. poziva hrvatske političare, tajkune, novinare i naročito svećenike da "nastoje očuvati čistu savjest" i da "rade za opće dobro"? Baš nikakvog. Nakon toga može nam biti samo još gore.
Da bi se vodila briga o njezinoj čistoći, potrebno je ipak imati savjest. No, onima koji je nemaju ovi papini posjeti dobro dođu, prebrišu se grijesi i kreće se ispočetka.
Nije stoga nikakvo čudo da je dan kasnije vjernicima na Hipodromu papa poručivao se nadaju Kraljevstvu nebeskom. Očito im ništa drugo ne preostaje.