Foto: FAH
IZBORI su prošli, a naša politička scena je i dalje vruća. Ustaše, partizani, NHD, Jugoslavija – glavne teme. Promatraču sa strane bi se činilo da je Hrvatska postala ekonomski napredna zemlja i da sada, kad više nema ekonomskih problema, političari izmišljaju probleme.
Je li to stvarno nenormalno?
1957. godine Northcote Parkinson izdao je knjigu "Parkinsonov zakon i druge studije o administraciji". Parkinsonov zakon trivijalnosti ukratko kaže da je vrijeme potrošeno na debatu OBRNUTO proporcionalno objektivnoj važnosti teme. Dakle, što je problem manje važan, više će se vremena potrošiti na debatiranje o njemu. Izgleda da je Parkinson bio u pravu – Ustaše, partizani, NHD, Jugoslavija – nebitne teme.
Kao razlog za takvo ponašanje Parkinson navodi stručnost – što je pitanje od manje važnosti, to u pravilu implicira da je problem lakši, što dovodi do toga da ima više stručnjaka koji iznose svoje mišljenje o njemu. Što je pitanje kompleksnije, to je manje stručnjaka koji razumiju problem i imaju rješenje za njega.
Nuklearni reaktor i topli napitci
Parkinson je kao primjer svoga zakona naveo sastanak odbora za financije - prva točka dnevnoga reda bilo je potpisivanje ugovora od 10 milijuna funti za novi nuklearni reaktor, druga točka izgradnja garaže za bicikle, a treća točka pitanje toplih napitaka u kafeteriji.
Prva točka je dakako najsloženiji dio sastanaka, međutim, na nju se troši najmanje vremena zato što je nuklearni reaktor tehnički izuzetno složen. Druga točka još možda i ima neka tehnička pitanja na koja neki članovi odbora ne znaju odgovor (kao na primjer pitanje potrebne debljine zidova), ali je zato treća točka kao stvorena za to da svi u odboru dobe priliku pokazati svoju “stručnost”. Osim što treća točka uzima najviše vremena na tome sastanku, ona u pravilu ostaje neriješena, pa se moraju raditi dodatne analize te se mora organizirati još jedan sastanak da se ona zasebno razmotri.
Ustaše i partizani, čokolada i kakao
Riješiti hrvatske gospodarske probleme nije lagano. Imamo analize koje nam u pravilu govore isto - državni rashodi su preveliki, nismo konkurentni i imamo problema s birokracijom. Riješiti taj problem je zasigurno teško - državni aparat zapošljava oko 240.000 ljudi, a nije lako prepoznati koji ljudi među njima ne rade dobro; neki porezi/parafiskalni nameti nemaju smisla, međutim, nije lagano zaključiti koje namete treba rezati; birokracija mora postojati, ali gdje ju je moguće racionalizirati nije odmah lagano uočiti.
Ako se na hrvatsko gospodarstvo gleda kao na nuklearni reaktor, može se zaključiti da većina političara ne razumije gospodarstvo te nema ideje o tome kako da se riješe hrvatski problemi. S druge strane, ti isti političari moraju pravdati svoje postojanje i moraju dokazati svoju stručnost. Tim političarima su potrebne rasprave o toplim napicima u kafeteriji.
I zato 60 godina nakon Drugog svjetskoga rata i 25 godina nakon pada Jugoslavije mi i dalje imamo rasprave koje su nebitne. Sljedeći put kada budete u medijima čitali nove rasprave o toplim napicima, sjetite se Parkinsonovog zakona - nadam se će vam biti jasnije zašto se to spominje i da će vam sve biti lakše podnijeti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala