Theodore Bundy živio je u SAD-u u drugoj polovici 20. stoljeća, a ostao je zapamćen kao jedan od najozloglašenijih ubojica ikada. U periodu od četiri godine ubio je barem 30 žena, a ubojstva i silovanja događala su se u preko 7 različitih saveznih zemalja. Osuđen je na smrtnu kaznu te pogubljen 1989., kada je imao 42 godine.
Tko je Ted Bundy?
Bundyjev rani život bio je obilježen poteškoćama. Imao je napet odnos s očuhom i često je bio izložen vršnjačkom zlostavljanju zbog svoje povučenosti. Unatoč tome, pokazivao je inteligenciju i društvene vještine koje su mu omogućile uspješno školovanje i izgradnju naizgled normalnih odnosa sa ženama. Kao dijete se s obitelji puno selio, a onda je završio na američkom sjeverozapadu.
Godine 1974. Bundy je ubio svoju prvu žrtvu, a tada je imao tek 27 godina. Provalio je u stan jedne studentice, onesvijestio ju, odveo ju doma, silovao i ubio. Mrtvim tijelima svojih žrtava ponekad bi se vraćao, a barem 12 djevojaka odrezao je glavu nakon zlodjela te ih čuvao kao suvenir. Navodno je upotpunjavao i nekrofilske sklonosti s nekoliko žrtava.
Isprva je žene tražio u večernjim satima te mijenjao lokacije gdje je bio u potrazi za njima. Žene bi najčešće udario tupim predmetom po glavi nakon čega bi se onesvijestile. Neke bi ubio prije silovanja, druge je iskoristio dok su bile nesvjesne. Svaka žena koju bi oteo bila bi ubijena.
Nemoćni muškarac koji treba pomoć sa stvarima
U početku je nosio gips oko ruke ili noge kako bi se predstavio kao ranjivi muškarac i tražio žene pomoć. One bi redom padale na njegove riječi jer je bio izrazito ljubazan i šarmantan. U kasnijim fazama glumio bi vatrogasca ili policajca, što je znao da pali kod žena.
Ted Bundy je u svojim kasnijim iskazima inzistirao da nije mučio svoje žrtve te da mu nanošenje boli i ozljeda nisu bili fetiš. Uzbuđivala ga je činjenica da kompletno posjeduje život svoje žrtve i na oduzimanje života gledao je kao na "posljednji stadij posjedovanja drugog čovjeka".
Nakon što je prijavljen bizaran broj slučajeva nestanka mladih žena u saveznoj državi Washington, gdje je Bundy započeo sa svojim ubojstvima, preselio je u državu Utah. Ubio je barem 13 žena 1974. godine.
Bundy je nastavio s ubojstvima kroz 1975. godinu, ubijajući barem jednu ženu mjesečno. U kolovozu iste godine zaustavio ga je policajac te uočio da Bundy u svom Volkswagenu ima kapu, lisice i komad užeta. Isto tako, suvozačko mjesto bilo je uklonjeno, što ga je podsjetilo na jedan detektivski slučaj iz 1974. godine, isto djelo Teda Bundyja.
Unatoč očitoj povezanosti Teda Bundyja s nekolicinom otmica, policija nije imala dovoljno konkretnih dokaza da ga zadrži u pritvoru. Bundy je bio iznimno učinkovit u pokrivanju svojih tragova te nije ostavljao dokaze. Brzo je pušten na slobodu.
Slučaj DaRonch
Njegova najveća greška dogodila se kada je pristupio 18-godišnjoj Carol DaRonch u trgovačkom centru u saveznoj državi Uti. Bundy joj se predstavio kao policajac te joj je objasnio kako je netko upravo pokušao provaliti u njen auto. Zamolio ju je da pođe s njim do njegovog auta kako bi otišli u postaju i prijavili slučaj.
Carol je, kao uzorna građanka, na to pristala i krenula s Bundyjem u vožnju. Kako je cijeli život živjela u gradu Murrayu, ubrzo je shvatila da policajac ne vozi u smjeru postaje. Uspaničila se kad je shvatila da nešto nije u redu, a već je tada u javnosti kružila informacija kako nestaju mlade žene.
Bundy je skrenuo na sporednu cestu i nasrnuo na nju, pokušavajući joj staviti lisice. Djevojka je uspjela pobjeći iz auta, derući se na sav glas kako bi skrenula pozornost. Jedan joj je prolaznik uskočio u pomoć, a Bundy je isti čas pobjegao.
Dva puta pobjegao iz zatvora
Bundy nije bio samo poznat po svojim zločinima već i po bijegu iz zatvora. Prvi put je pobjegao dok je bio na saslušanju u sudnici. Kako se samostalno branio, dobio je dozvolu da čita pravnu knjižicu u prostorijama suda. Dok policija nije gledala, zatrčao se i skočio s drugog kata zgrade i pobjegao u obližnju šumu. Pronađen je nakon tjedan dana.
Drugi put je pobjegao na Staru godinu 1977., provukavši se kroz otvor na stropu svoje ćelije. Stigao je do domareve sobe gdje se presvukao pa je onda samo išetao iz zatvora. Nakon što je pobjegao iz zatvora ukrao je automobil i odvezao se na Floridu.
Tamo je upao u sestrinsku kuću (sorority house) Chi Omega, gdje je napao više mladih žena. Dvije je ubio na licu mjesta, a treća je galamom uspjela probuditi preostale studentice u kući pa je Bundy pobjegao. Mjesec dana kasnije konačno su ga ulovili.
Iduće je godine proveo po sudnicama u raznim zemljama gdje je ranije ubijao. Tri različita suda dodijelila su mu smrtnu kaznu za ubojstva koja je počinio. Kazna je napokon izvršena 24. siječnja 1989. godine. U danima prije smrti Bundy je pričao s detektivima i policijom te otkrivao detalje o svojim ubojstvima, nastojeći tako odgoditi smrtnu kaznu.
Premda je priznao ubojstvo 30 žena, vjeruje se da stvarni broj žrtava ide do brojke od 50 ili 70 žena. Svim njegovim žrtvama zajednička je bila činjenica da su mlade žene atraktivnog izgleda, s razdjeljkom po sredini glave. Njegova priča je više puta i ekranizirana te se radi o možda najpoznatijem serijskom ubojici na svijetu.