Foto: Hina, Index
ON JE heroj našeg doba. Neustrašivi borac za istinu i pravdu, zaštitnik malog čovjeka od mračnog sustava, onaj koji budi malodušne mase i pokreće ih na kolektivnu akciju – ili barem lajkanje njegovih postova. On je Ivan Pernar iz Živog Zida. Ili jedine opcije, ili Abecede demokracije, ili kako se već zove stranka kojoj trenutno pripada.
Ali pustimo sad to. Jeste li vidjeli onaj njegov govor u Saboru? Naravno da jeste, pa pogledalo ga je preko dva milijuna ljudi. Pernar je u svom dramatičnom nastupu rekao ono što se drugi ne usude, sasuo istinu u lice briselsko-washingtonskim sluganima, razotkrio đavolji ugovor s NATO paktom, Eu-ropskom Unijom i demonkratskom Amerikom. I najbitnije od svega, postao viralan. Nije mu odmoglo, a zlobnici poput mene bi rekli da mu je pomoglo, što je njegova istina sačinjena od jeftinih klišeja i proizvoljnih konstrukcija, začinjena dobrom dozom licemjerja. Znakovito je i da ga je objavio srpski desničar i proruski propagandist Boris Malagurski.
Najmanje 34 novinara ubijena zbog svog rada u Putinovom mandatu
Naš heroj sabornice dao je i jednosatni intervju za Index koji nije baš lako odgledati do kraja, barem ako niste jedan od onih koji guta svaku njegovu riječ i traži još. Drami tako Pernar o prijetnjama smrću koje mu šalju hdzovci, masoni i dijabolični "sustav", kuka zbog navodne cenzure koju trpi od hrvatskih medija – u isto vrijeme dok daje intervju za najčitaniji domaći portal, dok su ga puni svi mediji, par dana nakon što je gostovao na HTV-u u Otvorenom. Ali strani mediji očito imaju više razumijevanja za Pernara, pa se tako pohvalio da je dao intervju za srpski ogranak ruskog Sputnjika.
O vrlo stvarnoj cenzuri, represiji i ubojstvima ruskih novinara nema ništa za reći, bar ne ništa istinito. "Ubojice novinara u Rusiji su osuđene, ruska vlada je učinila sve da ih privedu pravd", ispali Pernar i ostane živ. Činjenice su, naime, malo drugačije – od 34 novinara koji su od Putinovog dolaska na vlast 2000. ubijeni zbog svog rada (broj ne uključuje ubojstva u kojima je motiv sumnjiv), samo u tri slučaja izvršitelji su osuđeni. Ne i nalogodavci. Doduše, teško je zamisliti da ruski državni odvjetnik podigne optužnicu protiv Putina ili članova njegova režima. A i sigurno je puka slučajnost to što je Ana Politkovskaja, novinarka koja je pisala o ruskom barbarizmu u Drugom Čečenskom ratu, ubijena 2006. na Putinov rođendan. Ili što je oporbeni političar Boris Nemcov u veljači ove godine likvidiran na mostu ispred Kremlja, jednog od najbolje čuvanih područja na svijetu.
To ne znači da Rusija nije demokracija, naravno – u ruskoj Dumi, osim zastupnika Putinovog HDZ-a na kvadrat zvanog Ujedinjena Rusija, sjede i komunisti, socijalisti i „liberalni demokrati“, a ustvari krajnja desnica čiji sumanuti lider Vladimir Žirinovski prijeti baltičkim zemljama i Poljskoj da će ih sravniti sa zemljom. Za to vrijeme, autentični oporbenjaci sjede u zatvoru, ako nisu poput Kasparova u egzilu ili poput Nemcova na groblju. A naš se samodopadni populist jada kako mu Božo Petrov gasi mikrofon i kako ga nema dovoljno na naslovnicama. U isto vrijeme, ne vidi ništa sporno u igrokazu namještenih ruskih izbora ili referenduma koje su "nadgledali" predstavnici europske krajnje desnice blisko povezane s Kremljom.
"Priznanje" da je Amerika naoružala ISIS produkt je proruske propagande
No, da se vratimo na viralni govor iz Sabora u kojem je Pernar otkrio Ameriku. Ameriku kao izvor sveg zla, preciznije: od rijeke krvi koja je potekla u Iraku, preko mora izbjeglica zbog „lažne humanitarne intervencije“ u Libiji, do stvaranja i naoružavanja ISIS-a koji su američki dužnosnici priznali, ni manje ni više.
Samo što je takvo priznanje isključivo produkt Pernarove mašte – i „alternativne“ proruske propagande. Dokaz na koji se vjerojatno referira je tendenciozno protumačen izvještaj iz 2012, jedan od tisuća koje američke službe šalju i primaju svake godine, koji vjerojatno nije imao previše veze s politikom Bijele Kuće. Što se hrvatske prodaje oružja Jordanu tiče, ono sasvim sigurno nije poslano džihadistima. Jasno je da su taj transfer koordinirale i nadgledale SAD koje u Siriji, što god Pernar mislio, nisu baš dijelile oružje svakome. A oni koji tvrde da između ISIS-a i pobunjenika Slobodne sirijske vojske nema razlike, trebali bi objasniti kako to da su ovi potonji, uz pomoć Turske, oslobodili 1200 kvadratnih kilometara od ovih prvih?
Da je Amerika pod svaku cijenu htjela srušiti Asada, podijelila bi pobunjenicima protuzračno naoružanje ili se sama uključila u rat i uništila Asadovu avijaciju te odvratila rusku od intervencije. Samo to bilo bi dovoljno da izmijeni ravnotežu snaga, okonča rat i spriječi ogroman broj civilnih žrtava koje ginu pod: barel-bombama, bombama punjenim klorom -(tri godine nakon što se Asadov barbarski režim navodno riješio svojeg kemijskog oružja), bombama za probijanje bunkera koje razaraju i pod zemljom, kasetnim, zapaljivim, termobaričkim bombama...
Svi ti „antiteroristički“ instrumenti za sobom ostavljaju nebrojene leševe djece – u Alepu čine gotovo polovicu ukupnih žrtava - raskomadane ili zatrpane pod ruševinama svojih kuća. Ili, u rijetkim i dragocjenim slučajevima, žive i pronađene od strane požrtrvovnih spasilaca, tzv. Bijelih šljemova koji su ove godine bili nominirani za Nobelovu nagradu za mir.
Ali Pernar se neće zgražati nad tim u Saboru ili na svom Facebook profilu. Dok na sav glas osuđuje američke dronove u Afganistanu, sirijske islamiste koji skidaju glave ili saudijsko bombardiranje u Jemenu, o gore nabrojanom nećete od njega čuti jedne jedine riječi. Da mu je ljudski život sam po sebi bitan, rekao bi nešto bar o zadnjem bombardiranju škole u Idlibu, gradu pod kontrolom pobunjenika na koji je Rusija prešla dok se hvali prekidom bombardiranja Alepa. U napadu koji su mogli izvesti jedino ruski ili sirijski avioni, 22-oje djece u dobi od 6 do 15 godina i učiteljica ubijeno je, a njih 40 teško ozlijeđeno. Mnogi od njih su ostali bez ruku i nogu.
Pernarova i Putina istina
Da, jednako je neoprostivo kad civili i djeca u školama ginu pod pobunjeničkim granatama u zapadnom Alepu, iako broj žrtava nije niti približno isti. Ali našoj moralnoj vertikali nije zaista stalo ni do jednih ni do drugih, samo do svojih državničkih idola. „Moskvu je pozvala legitimna sirijska vlada“, kaže on i zaključuje dilemu. Kao da u Vijetnamu Amerikance nije pozvala suverena vlada Južnog Vijetnama.
Osim toga, zar ne znate, Rusi su sve negirali. Razorena škola u Idlibu i leševi djece sa školskim torbama pored njih su – kompjuterska grafika.To je ta Pernarova i Putina istina, koju nećete naći u mainstream medijima – jer nema veze s mozgom, opet bi zlobnici rekli. Evo još par primjera te alternativne stvarnosti.
Humanitarni konvoj uništen je na ulazu u devastirani istočni Alep nakon što je danima bez očitog razloga blokiran, u vrijeme kad su jedino ruski avioni letjeli na tom području. No ako pitate rusko ministarstvo istine, konvoj se sam zapalio, pogodio ga je američki dron, granata al-Kaide ili je ionako bio legitimna meta jer je prenosio oružje, unatoč nekoliko uzastopnih provjera. Ili sve od navedenog. Koga briga? Poanta je da mainstream mediji lažu i da im ne možete ništa vjerovati, čak i ako vam vlastite oči i zdrav razum sugeriraju da bi trebali.
U međuvremenu, nizozemska istraga dokazala je što smo svi već znali: civilni avion nad Ukrajinom srušen je protuzračnim oružjem kojim je Rusija opskrbila tamošnje pobunjenike. Opet, „alternativnih“ teorija imate koliko hoćete – od NATO-a do iluminata. Glavno da nema veze s Rusima.
Zapad je taj koji se igra sa trećim svjetskim ratom, ne Rusija koja postavlja nuklearne projektile u Kaljinigrad (rusku enklavu u Poljskoj) i šalje svoj nosač aviona kroz La Manche. Da se zadimljeni Admiral Kuznjecov skupa sa svojim tegljačem sutra usidri ispred Dubrovnika, Pernar bi opet okrivio neodređenu zapadnu agresiju.
Pernarovo „otkrivanje istine“ nije ništa novo ni alternativno. Jedino je pitanje vjeruje li on sam u to što priča ili jednostavno gradi sebi alibi za slučaj da mu DORH pokuca na vrata zbog stranačkih malverzacija. Tad će se, naravno, derati kako je to sve zavjera masona i bankaroida koji ga žele ušutkati. Možda se i rusko veleposlanstvo založi za njega. Možda mu, kamo sreće, ponude i azil.
Bi li Pernara u Rusiji štitio zastupnički imunitet?
Jer da mu je stalo do ljudskih prava, ne bi lupao gluposti o "američkim zatvorima koji su gori od sovjetskih gulaga". Ako ništa drugo, onda iz poštovanja prema aktivistima poput članica Pussy Riot kolektiva koje su odslužile više od godinu dana u Putinovom gulagu zbog „vandalizma“. Možda bi se i zapitao kako bi tamo prošla njegova borba protiv deložacija i bi li ga štitio zastupnički imunitet.
Da mu je stalo do okončanja ratova, organizirao bi prosvjed ispred ruske ambasade, s kojom je sam priznao da ima kontakte, i tražio od njih da zaustave svoje „legitimno“ pretvaranje Alepa i drugih sirijskih gradova u prašinu. Zatvorio bi Sputnjik, RT i Novi svjetski poredak, potražio relevantne izvore i možda saznao da rusko bombardiranje u Siriji rezultira osam puta većom stopom civilnih žrtava od američkog.
Da mu je stalo do uzroka izbjegličke krize, pozivao bi na odgovornost Asada čije „antiterorističko“ djelovanje je iza ogromne većine ubijenih i izbjeglih civila. Da mu je stalo do borbe protiv terorizma, krenuo bi od spoznaje da su Asad i Isis „akcija i reakcija, uzrok i posljedica, kokoš i jaje, koje je nemoguće razdvojiti koliko god bi to htjeli“. To su inače riječi Jo Cox, britanske parlamentarke koja je, kao rijetki glas iskrene internacionalne solidarnosti nadglasan općom demagogijom, tražila da se Sirijcima zaista pomogne, i unutar i van Sirije. Ove je godine ubio poremećeni fašist i pobornik Brexita, valjda jer je vidio kao dio tog dijaboličnog „sustava“.
Pernar nije Jo Cox. Nije ni Nadežda Tolokonikova ili Gari Kasparov. U konačnici, on je samo još jedan korisni idiot Moskve koji će na sav glas osuđivati stvarne i izmišljene grijehe Zapada, uspoređivati ga s Hitlerovom Njemačkom, a cinično šutjeti o grijesima antizapadne „osovine otpora.“ I to mu prolazi, jer suvislost, iskrenost i integritet nisu danas na posebno visokoj cijeni. Jedina relevantna valuta je – viralnost.
Samo u takvo vrijeme Trump, Pernar, Farage, Šešelj i slični borci protiv establišmenta mogu postati relevantni, na zadovoljstvo orvelijanskog establišmenta iz Kremlja. Ako stvarno mislite da će vam od briselskih marioneta više dobra donijeti moskovske, lajkajte Pernara i glasajte za njega opet. Izbor je vaš.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala