Foto: Jozica Krnić/Tris
PETOGODIŠNJI Filip živi u Bilicama pored Šibenika s majkom Anom, Sestrom Zoyom Lenom te djedom i bakom. Njegov otac pravomoćno je osuđeni obiteljski nasilnik, a kako piše portal Tris, zdravstveni problemi koje Filip ima liječnici mogu povezati upravo s tim što je i on bio žrtva obiteljskog nasilja.
Može li mu pomoći liječenje u Danskoj?
Novinar portala Tris razgovarao je s Filipovom majkom Anom. Ona je preko Udruge za epilepsiju došla u kontakt s Epilepcy Centerom u Danskoj, renomiranom klinikom, jedinom u Europi koja je specijalizirana za epilepsiju.
"Liječnici u Hrvatskoj učinili su sve što su mogli, dali su sve od sebe i više ne znaju što da rade. U Danskoj koriste potpuno drugačije metode, rade i operacije koje se u nas ne izvode. Koriste se elektrostimulatori, a možda je Filip još premali za to. Zbog toga ga moraju pregledati i eventualno smiriti njegovo stanje s nekim drugim lijekovima do trenutka kada će biti moguće izvršiti nekakav zahvat", ispričala je Ana, dodavši da je dogovorila termin za 26. rujna, uplatila je predračun od osam tisuća kuna, a koji će biti konačan iznos liječenja još ne zna. Predala je zahtjev za izradom putovnice, a onda su se pojavili problemi.
"Problem je u tome što putovnicu ne možemo podići bez suglasnosti oca ili Centra za socijalnu skrb koji može nadomjestiti odluku jednog roditelja. Otac to ne želi napraviti jer on od početka odbija činjenicu da je dijete teško bolesno. U brojnim dopisima, u zadnje dvije-tri godine, piše i centrima i sudovima da je dijete "navodno bolesno", da ga majka "pravi bolesnim" i slično. Mene to ne začuđuje budući da se radi o čovjeku koji je pravomoćno osuđen za obiteljsko nasilje te protiv kojeg je u Šibeniku pokrenuta istraga te podignuta optužnica za teška kaznena djela na štetu vlastite djece", priča Filipova majka tvrdeći da se radi o čovjeku koji ima potvrđenu psihijatrijsku dijagnozu što institucije ignoriraju jer je on naknadno donio od liječnika opće prakse u kojima stoji da je psihički potpuno zdrav. Ana dalje tvrdi da on u Bosni i Hercegovini, odakle je rodom, već desetljećma prima invalidninu, na temelju psihijatrijskih dijagnoza i nalaza koje je dobio u Republici Hrvatskoj. "Ukratko, u Bosni je bolestan, u Hrvatskoj zdrav", nastavlja Ana.
Zašto Centar za socijalnu skrb ne želi dati nalog za izdavanje putovnice?
"Razlog kojeg u CZSS-u navode za odbijanje davanja suglasnosti jest da oni smatraju da dijete nije trenutačno životno ugroženo te da ne vide da bi odlazak na liječenje u Dansku bilo od osobitog interesa za Filipa. To je i netočno i nebulozno. Mislim da u CZSS-u uopće ne znaju što je epilepsija, niti su se u ove dvije godine potrudili saznati. Uostalom, donijela sam im pismo Filipovog neuropedijatra Zlatka Sabola iz Zagreba u kojem se nedvosmisleno podržava odlazak na liječenje u Dansku, ne znam što im više od toga treba?" pita se Ana.
"Imam pravo i na dodatak za njegu i skrb, a to sam saznala mimo CZSS-a, mada me oni po zakonu trebaju o tome obavijestiti. Zbog toga sam Filipa morala dati na medicinsko vještačenje, a u siječnju ove godine došlo je rješenje o invalidnosti četvrtog stupnja. Od tada mjesecima čekam dobivanje status roditelja-njegovatelja, a ne mogu ni ići na posao, budući da Filip zahtijeva 24-satni nadzor. Odluka o dobivanju tog statusa inače se mora donijeti u roku od 15 dana od dobivanja rješenja o invalidnosti djeteta. Trenutačno zbog toga nemam nikakvih primanja", priča Ana, inače profesorica engleskog jezika i rođena Sarajka koja se u Šibenik, odakle su joj obiteljski korijeni, doselila.
CZSS: Rekli smo majci da nam donese papire od Referentnog centra za epilepsiju u Rijeci
Tris je dobio i objašnjenje iz Centra. Evo njihovog odgovora u cijelosti.
"Dana 31. 7. 2017. majka nam se obratila zahtjevom tražeći suglasnost za izradu i predizanje putovnice za sina F. radi potrebe liječenja djeteta u Danskoj. U postupku smo putem Centra za socijalnu skrb Daruvar pribavili Izjavu oca u kojoj ne daje suglasnost majci za izradu putovnice sinu F. O istome smo pisanim putem izvijestili majku i uputili je o načinu rješavanja ovog problema. Uputili smo je na odredbe Obiteljskog zakona o potrebi pokretanja postupka obveznog savjetovanja i izvanparničnog sudskog postupka kada se roditelji ne mogu sporazumjeti u vezi odluka koje su bitne za dijete, u ovom slučaju odluke o liječenju djeteta.
Istim je dopisom majka obaviještena i o odredbama Zakona o putnim ispravama prema kojima Centar za socijalnu skrb može samo iznimno, u žurnim situacijama kada prijeti opasnost za dijete ili je izdavanje putne isprave u osobitom interesu djeteta, dati pisanu suglasnost roditelju za izdavanje putne isprave djetetu.
Majku smo pozvali da nam dostavi dokaz (liječničko mišljenje i preporuku) da se upravo radi o takvoj iznimnoj situaciji potrebe hitnog postupanja za zaštitu zdravlja djeteta. U tom smislu uputili smo je da zatraži mišljenje i preporuku Referentnog centra za epilepsije u Rijeci na koji nas je kao renomiranu zdravstvenu ustanovu uputila dječakova neuropedijatrica. Ničime nismo uvjetovali da nam treba preporuka određene zdravstvene ustanove, ali nam u ovom postupku treba jasna, nedvosmislena preporuka zdravstvene ustanove da je djetetu potrebna žurna medicinska pomoć koju u RH ne može dobiti.
Takva bi liječnička preporuka dala legitimitet Centru da majci izda traženu suglasnost, a majka još uvijek ima vremena dostaviti nam je. (Na temelju te liječničke preporuke bi kasnije Centar gradio svoju obranu na sudu jer je, s obzirom na okolnosti cijelog slučaja, vrlo izvjesno da bi nas otac djeteta tužio za nezakonito davanje suglasnosti koje je suprotno njegovoj izrečenoj volji, a on ima jednaka roditeljska prava kao majka djeteta.)
Centar za socijalnu skrb nema zakonske ovlasti odlučivati o bitnim pitanjima (liječenje) za dijete. To pravo (i odgovornost) imaju roditelji djeteta, a ako se oni ne mogu sporazumjeti onda odluku donosi sud i postupit će se po odluci suda. Potpuno je krivo u medijima prikazana odgovornost Centra kao aktera koji uskraćuje pravo na liječenje mlt. Filipu jer Centar o tome nikada ni nije mogao odlučivati.
S poštovanjem,
Davorka Grbac-Plavčić, dipl. socijalna radnic"