Koja škola treba za ministra? Pitanje je to za studentske vježbe iz političkih znanosti. Odgovor je jednostavan. Nema naravno posebne škole za ministra. Ne postoji diplomirani ministar. U pitanju je političar zadužen za neki sektor. Ponekad sam i nema veze s resorom – primjerice u nekim zemljama se za ministra obrane bira čovjek koji profesionalno nema veze s vojskom, upravo kako bi se naglasila politička uloga ministra kao civilnog nadzora vojske.
Kako ministar dobiva posao? Nema tu javnog natječaja. Nije posao ministra nešto što se dobiva tako da pošaljete CV pa se onda boduje škola, tečajevi, poslovni uspjesi. Ne dobivate ministarsko mjesto ni tako da iz vašeg područja napišete najviše znanstvenih radova ili imate najviše citata, dakle vrijedite u akademskoj zajednici. Nema nekog povjerenstva ili informacijskog sustava koje procjenjuje vaš plan za ministarstvo i zapošljava vas radi dobrih ideja reforme sektora.
Ministar je osoba od povjerenja premijera
Ministar se postaje tako da vas mandatar, kasnije predsjednik vlade, predloži u svoj tim i onda vas sabor potvrdi. Nema tu natječaja. Nema brojanja profesionalnih uspjeha. Nema nabrajanja akademskih rezultata. Nema ni ocjene radnih kolega ili studenata. Ministar postajete tako da mandatar ili kasnije predsjednik vlade stavi vaše ime na popis i kaže saboru: "To je moj čovjek za taj resor! To je osoba od mog najvećeg povjerenja!"
Ljudi koji sjede u vladi su premijerov osobni izbor. I ako je, a je, došlo do ogromne afere u plinskom biznisu, ako je država dovela do toga da se plin prodavao u bescjenje – onda to nije i ne može biti samo problem resornog ministra Davora Filipovića. Onda je to problem i premijera Andreja Plenkovića.
Plenković jako želi da zaboravimo pojam političke odgovornosti
HDZ i Plenković jako žele da zaboravimo kao nacija nešto što se zove politička odgovornost. Kao, ne može biti premijer odgovoran za sve. I slažemo se – ne može nitko, pa čak i naš premijer sa svojim istančanim radarima, znati za sve što se događa u svim resorima. Ali čini se da se u Hrvatskoj zaboravilo nešto drugo.
Većina vas ne može odgovarati za kolege na poslu. Obično ih niste sami birali, često radite u timu koji je netko drugi sastavio i ako se netko iz tima, vaše firme, ustanove ili kakve druge organizacije sutra pokaže kao nesposoban, muljator ili nešto treće – naravno da ne možete biti krivi samo zato što radite s njim. No, s ministrima je malo drugačije.
Ministar Davor Filipović je na mjestu na kojem se nalazi ne zato što je visok i zgodan, ne zato što je elokventan, ne čak ni zato što je bio izvanredni profesor na katedri Organizacija i menadžment Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ne ni zato što je u Americi čekao na semaforu jer nije pritisnuo taster za zeleno svjetlo – on je ministar jer ga je na to mjesto predložio Andrej Plenković. On je osobni izbor premijera. Ministar Davor Filipović je čovjek kojeg je Andrej Plenković stavio u svoj tim.
Premijer odgovara za rad i nerad svog tima
Ako ste nekoga predložili u svoj tim i zatražili povjerenje za upravo tu osobu – e pa onda i odgovarate i za rad i za nerad te osobe. Odgovarate i za ono što ta osoba koordinira i nadzire i za ono što ne koordinira i ne nadzire, a trebala bi.
Ne može Plenković govoriti kako u plinskoj aferi "sigurno nema njegove odgovornosti". Možda nema u smislu pravne (makar je on potpisao Uredbu koja je dovela do ovoga), ali sigurno ima u smislu političke.
On je predložio Filipovića, dakle politički je odgovoran za ono što osoba zadužena za resor energetike radi ili ne radi. Nećemo ni spominjati da je Plenković uostalom potpisao i prijedlog ove sadašnje uprave HEP-a, dakle i ključne ljude HEP-a.
Neka politička glava će morati pasti
Afera s plinom je velika, nezgodna i neka politička glava će morati pasti, koliko god Branko Bačić, taj vječni čovjek za smirivanje situacije i relativiziranje problema, pokušavao žonglirati izjavama. Dosadio je i on već – mijenjaju se carstva i kraljevstva, bivši premijeri idu u zatvore ili političku mirovinu, a Branko Bačić postojano štiti ugled stranke i premijera, ma koji god da je.
A kada smo već kod padanja političkih glava, premijer će vjerojatno između vlastite i političke glave svog ministra ipak žrtvovati ministrovu (u protivnom, ako ministar ne ode, i ovako kilava oporba će to jako dobro iskoristiti).
No ne treba zaboraviti jednu stvar. Vlada troši ministre kao što ruske Lade troše benzin. Kadrovi koje je predložio Andrej Plenković pokazuju se kao potpuni bezveznjaci – od hrpe glupih izjava raznih ministara do toga da nam je pravosudni sustav zablokiran jer ministar pravosuđa ne želi platiti službenike koji rade za sramotno niske novce.
Politički odgovoran za sve to je upravo premijer – nasmijan i pun sebe. Premijer koji postavlja na ministarska mjesta potkapacitirane ljude koji ne uspijevaju nadzirati svoj resor. I ostat ćemo kod te najblaže kvalifikacije. Jer u ovom slučaju plinske afere za njih je bolje da nisu znali nego da USKOK utvrdi da su znali.
Plenković će pokušati sanirati štetu, no kažemo – vrlo moguće da će se morati riješiti Filipovića, koji se ionako može vratiti na svoje radno mjesto na fakultetu gdje će nove generacije učiti ekonomiju.
Da, Plenković je politički odgovoran
Ne treba zaboraviti – Plenković je ministre predložio. Stoga, ako neki ministar napravi glupost, Plenković (kao i bilo koji drugi premijer) ne može reći da to nije njegova stvar. Nije naravno sve morao znati. Ali time što je nekoga predložio u svoj tim, ako ta osoba ne radi dobro ili napravi neku glupost – onda je ta glupost itekako i problem premijera.
Ne smijemo dozvoliti da se pojam političke odgovornosti izgubi. A to je ono što Plenković jako želi, uvjeriti nas da nema sa svojim ministrima ništa zajedničko. Međutim, ne, nije tako.
Ministri su ljudi koje je upravo Plenković učinio važnim i utjecajnim. Upravo je Plenković taj koji je u saboru tvrdio da su to najbolji mogući kadrovi i zatražio povjerenje za njih. Sama riječ jasno govori – glasa se o povjerenju!
Stoga, za gluposti ministara onda odgovara i treba odgovarati i Plenković. Kao što je to uostalom i u drugim demokratskim državama. Naučimo se napokon i oko ovog dijela politike biti dio razvijene Europe. Ovdje se radi upravo o povjerenju, izgubljenom povjerenju u tvoj tim, tvoje ljude, dragi neupućeni u probleme premijeru!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala