DRŽAVA je sveobuhvatan faktor u modernom gospodarstvu i njegov najveći pojedinačni akter. Veličina države se razlikuje od slučaja do slučaja, kao i njeni glavni troškovi. Jedna od njenih temeljnih funkcija je preraspodjela, tj. oporezivanje stanovništva i kompanija da bi se prikupljena sredstva ponovno rasporedila različitim kanalima.
Hrvatska država najviše troši na socijalnu zaštitu, tj. više od četvrtine (28.7 posto) troškova otpada na stvari koje se mogu tako klasificirati. Ti troškovi otpadaju na bolest i invalidnost (invalidnine), starost (mirovine), obitelj i djecu (dječji doplatak), nezaposlenost, stanovanje i socijalnu zaštitu.
Drugi najveći trošak opće države, što uključuje općine, gradove i županije, ekonomski su poslovi. Čine više od šestine ukupnih troškova (18.1 posto). To se odnosi na poljoprivredu, šumarstvo, ribolov i lov, goriva i energiju, proizvodnju i građevinarstvo, prijevoz, komunikaciju itd. U principu se radi o nekom od oblika subvencija, poticaja i državnih jamstava.
Zdravstvo je treći najveći trošak države (uključena regionalna i lokalna vlast) u Hrvatskoj te čini 17.1 posto izdataka. Prilično samorazumljivo, ova kategorija se odnosi na troškove javnog zdravstva, medicinskih proizvoda, aparata i opreme, ambulantnih i bolničkih usluga, istraživanje i razvoj u vezi sa zdravljem itd.
Socijala, državne subvencije i poticaji te zdravstvo čine skoro dvije trećine ukupnih troškova
Te tri kategorije čine 63.9 posto ukupnih troškova i daleko su veće od ostalih. Četvrti najveći trošak je obrazovanje, s udjelom od 10.7 posto. U to spadaju predškolsko, osnovno, srednje i tercijarno obrazovanje, doškolovavanje, pomoćne usluge obrazovanju itd.
Sljedeći najveći trošak su opće javne usluge s udjelom od 9.3 posto u ukupnim troškovima, zatim javni red i sigurnost s 4.6 posto (policija, vatrogasci, zatvori, sudovi...), stanovanje s 4.2 posto, rekreacija, kultura i religija 3.5 posto, obrana 2.2 posto i zaštita okoliša 1.7 posto BDP-a.
Državni troškovi u Hrvatskoj su relativno veći nego u usporedivim državama
Državni troškovi u Hrvatskoj su jednaki 44.9 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda, manje od prosjeka EU (49.6 posto), ali više od sličnih država slične razine razvijenosti (i uspješnijima po pitanju brzine ekonomskog rasta) kao što su Rumunjska, Bugarska, Češka, Slovačka, Poljska, Litva, Latvija i Estonija.
Ali nije bitno samo koliko država uzima i troši nego na koga i što troši. Tu se pojavljuju bitne razlike među državama članicama EU, što je često argument onih koji tvrde da EU ne može funkcionirati. EU ima zajedničku monetarnu politiku (čak i one države koje nisu uvele euro nacionalne valute prilagođavaju prema njemu), ali nema zajedničku fiskalnu politiku.
Najviše se troši na mirovine, invalidnine, dječji doplatak, nezaposlenost i ostalu socijalnu zaštitu
Socijalna zaštita, što obuhvaća troškove za bolest i invalidnost (invalidnine), starost (mirovine), obitelj i djecu (dječji doplatak), nezaposlenost, stanovanje i socijalnu zaštitu, glavni su državni izdatak u svim članicama EU, kao i u svim razvijenim zemljama na svijetu. Ali je raspon po pitanju postotka od ukupnih troškova koji se izdvaja za tu namjenu dosta širok.
Prosjek EU je 32.2 posto, najviše u Finskoj, Njemačkoj i Francuskoj koje izdvajaju preko 40 posto, a najmanje u Hrvatskoj, Mađarskoj i Islandu, koji izdvajaju manje od 30 posto ukupnih troškova države. Od početka 21. stoljeća u Hrvatskoj socijalna zaštita čini sve manji udio u ukupnim troškovima, jer su 2012. bili 31.1 posto, a 2000. 31.4 posto.
Državne subvencije, poticaji i garancije jedni od najvećih u EU gledano prema udjelu
Hrvatska je na začelju EU po udjelu izdvajanja za socijalnu zaštitu, ali jedan od predvodnika u udjelu izdvajanja za ekonomske poslove. To se odnosi na subvencije, poticaje i državna jamstva za poljoprivredu, šumarstvo, ribolov i lov, goriva i energiju, proizvodnju i građevinarstvo, prijevoz, komunikaciju itd.
S 18.1 posto ukupnih troškova koji se odnose na to je jedan od rekordera EU, uz Mađarsku, Bugarsku i Grčku. Prosjek EU je 11.8 posto, a najmanje za subvencije, poticaje, državna jamstva i ostale ekonomske poslove troše Irska, Finska, Cipar i Danska, gledano udjelom u ukupnim troškovima.
Zapravo je pandemija najviše odgovorna za rast kod Hrvatske, jer je 2019. 15.9 posto troškova otpadalo na ekonomske poslove, što je slično kao 2000. To suštinski ne mijenja ništa po pitanju toga da je Hrvatska jedan od rekordera EU po pitanju subvencija, poticaja i državnih garancija, jer je i 2019. bila jedan od rekordera (uz Mađarsku i Bugarsku).
Hrvatska iznad prosjeka EU po pitanju udjela zdravstva u troškovima
Treći najveći trošak je zdravstvo, tj. troškovi javnog zdravstva, medicinskih proizvoda, aparata i opreme, ambulantnih i bolničkih usluga, istraživanja i razvoja u vezi sa zdravljem itd. Prosjek EU je 15.5 posto, pa se Hrvatska sa 17.1 posto nalazi iznad prosjeka.
Najveći dio troškova odlazi na zdravstvo u Irskoj, Češkoj i Islandu, preko 18 posto. Najmanja stavka u proračunu je u Švicarskoj (nije dio EU, ali je dio Europskog gospodarskog prostora) i Mađarskoj, manje od 10 posto. Zanimljivo je da izdvajanja za zdravstvo čine veći dio troškova u Hrvatskoj nego u Švedskoj i Finskoj, a usporedivo s Norveškom (17.7 posto).
Od početka 21. st. je udio zdravstva u ukupnim troškovima opće države u Hrvatskoj rastao s 13 posto 2000., na 13.9 posto 2012. i konačno 17.1 posto 2022. Djelomično je za to odgovorna pandemija, ali 2019. su već troškovi zdravstva iznosili 15.9 posto ukupnih troškova.
Puno se troši na stanovanje te rekreaciju, kulturu i religiju
Od ostalih troškova kontinuirano od 2000. opada udio obrane te javnog reda i sigurnosti (policija, sudovi, vatrogasci itd.) Zaštita okoliša je također povećala svoj udio u ukupnim troškovima, a rekreacija, kultura i religija su se povećali s 2.8 posto 2000. na 4.4 posto 2012., zatim pali na 3.5 2022. Ipak, Hrvatska je još uvijek jedan od lidera EU po pitanju tog troška, uz Island, Mađarsku, Latviju i Estoniju.
Još jedan trošak po kojem Hrvatska odskače od ostatka EU je trošak stanovanja, s udjelom od 4.2 posto u ukupnim troškovima. Veći je samo u Italiji (5.9 posto), a prosjek EU je 2 posto. Hrvatska je jedan od rekordera po udjelu troška stanovanja među zemljama Europe još od 90-ih.