NE ZNAMO koliko je koštalo, ali vrijedi svake lipe. Neznani PR-džija dolazi u središnjicu HDZ-a pa Andreju Plenkoviću i najužem timu suradnika otkriva pakleni plan pridobivanja korisnika društvenih mreža:
"Gledajte", počeo je važno neznani PR-džija. "Imamo odličnu viziju vaše prezentacije na društvenim mrežama. Pazite, serija intervjua..."
"Intervjua", sumnjičavo, uz poslovično podizanje obrve, uskoči Plenković podozriv prema ideji da nekome odgovara.
"Intervjua? Kakvih intervjua", sumnjičavo je ponovila i dopunila Plenkovićeva jeka poznata kao Gordan Jandroković.
"Ja ne bih intervju. Uvijek me pitaju o onom splitskom domu", nadurio se ministar zdravstva Vili Beroš.
"Ne, ne, ne... stanite. Pustite da završim. Bit će to serija intervjua s dogovorenim pitanjima u kojima ćemo vas predstaviti kao ljude", izgovori konačno PR-džija.
"Ljude", izgovori premijer nenavikao razmišljati o svojoj ljudskoj strani i podiže obje obrve.
"Ljude? Kakve ljude", ponovi premijerova jeka zaposlena na radnom mjestu predsjednika Hrvatskog sabora.
"Pa ljude, obične ljude, obiteljske ljude. Valjda imate neke hobije, nešto volite, radite mimo posla", reče PR-džija..
"Nama je posao sve", nadobudno će predsjednik sabora, ali Plenković mu rukom naredi da ušuti pa se obrati neznanom PR-džiji:
"Slušam."
"Znači serija intervjua. Videointervjua. Vi hodate, na otvorenom, obavezno, kamera ide unatrag, pitanja vam postavlja ženski glas, poznati ženski glas. Pričate što hoćete..."
"Kako ćemo pričati što hoćemo ako će nam glas postavljati pitanja", ne popušta Jandroković.
"Šuti malo, pusti čovjeka da govori", naredi Plenković...
Mangup, Stonesi, Alan Ford, a onda se nešto dogodilo...
I tako je nastala serija pažljivo režiranih intervjua "Nećemo o poslu" s čelnicima vladajuće partije koji bi nam trebali otkriti, a potom i približiti njihovu ljudsku stranu. Plenkovića, na primjer, kamera i intervjuistica zatječu kako u bijeloj košulji - i hlačama, dakako - kreće s Markova trga. Priča on da je u školi bio mangup, slušao Stonese, čitao Alana Forda i Ježevu kućicu – do kraja razgovora ne doznajemo kad je i zašto krenulo na zlo – voli košarku, ali izbjegava odgovore koji bi mu eventualno mogli oduzeti poneki glas pa na pitanje "Cibona ili Split" veli: "Cijela moja generacija živi u Olimpijadi Barcelona ’92." To je kao njegova verzija onog "Hrvatska iznad svega".
Pitanja su baš kakva je neznani PR-džija obećao. S izrazito komičnim bljeskovima. Kada intervjuistica izgovori "Čujem da volite filmove" i "Nego, priča se da govorite engleski, njemački, talijanski i francuski", gledatelj stječe dojam da se kreće u dosad nepoznatom krugu plenkofila koji pažljivo proučavaju njegove navike, strasti i znanja.
Kako su preveli premijera
Ipak, intervju ima dva vrhunca: prvi, pitanja i odgovori su titlovani da slušatelju slučajno ne promakne neka mudrost i na jednom mjestu autori titla prevode premijerovo "najrađe" u "najradije". Drugi uslijedi kad se Plenković prisjeća što je htio biti kao mali:
"Hm, imali smo na likovnom jedan put zadaću nacrtat' buduće zanimanje, pa sam ja nacrtao jednog čovjeka za direktorskim stolom", otkriva Plenković.
"Dakle, vi ste i vizionar", opaža intervjuistica.
"A tako je nekako ispalo", spremno će intervjuirani.
Cirkus je za Beroša doputovao u Split
Za potrebe snimanja Beroša cirkus je stigao u Split. Beroš je, kao što znamo, tu poslan da nosi HDZ-ovu listu u desetoj izbornoj jedinici. Kamera ga zatječe na izlazu iz podruma Dioklecijanove palače.
Otkriva kako je dobio ime – što bi drugo birače moglo zanimati o ministru zdravstva nego porijeklo njegova imena, neće ga se valjda pitati kako je zaključio da je za pomrle u splitskom Domu za starije i nemoćne kriv isključivo virus? – kakav je bio u školi – "štreber, odlikaš" – kao dijete nije htio postati direktor, ali ga je fascinirao život, volio je biologiju, čitao Alana Forda – da, i on – ne zna popraviti auto, ali voli sastavljati i rastavljati satove... Želja mu je biti "medicinski hologram s Voyagera iz Zvjezdanih staza, jer on rješava sve zdravstvene probleme, ima odgovor na sve!"
Ne, ozbiljno, to je rekao.
Konačno, autor titlova Beroša nije prevodio kao Plenkovića, ali mu je, usred propagandnog spota, podmetnuo izdajničko "nebi", što znači ili da je PR ekipa zaboravila lektora ili da se dotičnom nije dalo gledati Beroša do kraja.
Njonjo se trudi
Mi smo taj problem imali s Jandrokovićem, poznatim Njonjom. On se baš trudi prikazati frajerom, napravio je i stranicu na Facebooku, ali... Jandroković je Jandroković. Od onog što smo zapazili prije nego što smo zaključili da je život prekratak za gledanje njegova samoreklamiranja svakako je dirljivo s koliko ljubavi priča o rukometu. Igrao ga je on, igrao mu ga je otac, igrali su ga mnogi u Bjelovaru, bili su i europski prvaci, hvali se, ali on i intervjuistica paze da ne kažu kako se zvao taj slavni bjelovarski rukometni klub.
Zvao se, naime, Partizan, a gdje će HDZ-ovac u kampanji s nostalgijom priznati da se sjeća Partizana. To je smio samo osnivač stranke.
Spotovi traju oko pet minuta i čine barem jednu korisnu stvar: daju dodatni motiv da na narednim izborima omogućite tim ljudima da imaju više vremena za svoje obitelji i hobije.