AKO JE Jadranka Kosor muha, znači li to da su HDZ i Vlada obično... Hm, običan izmet? I ako su SDP-ovci vrijedne pčelice, što je onda Zoran Milanović - trut? I kad smo već kod muha i pčela, što bi onda mogao biti Ivo Josipović - bumbar? Konstrukcijski nije bilo šanse da uzleti, ali je ipak uspio. Pa se, eto, nekidan stropoštao s pozornice kad smo to najmanje očekivali.
Termiti, žohari, gusjenice...
Možemo se još zabavljati usporedbama: HSS-ovci su termiti koji tamane sve na što naiđu, HSLS-ovci žohari otporni na sve otrove koji se uporno motaju pod nogama, HNS-ovci gusjenice koje nikad neće dočekati da izrastu u leptire... Mogli bismo ovako unedogled, s cvijeta na cvijet, s jedne hrpe smeća na drugu. Samo da nam Kosor, kao i obično, nije pokvarila zabavu.
"Slavko Linić osvojio je prijelaznu zastavicu za srpanj u natjecanju SDP-ovaca tko će jače, žešće i nepristojnije uvrijediti premijerku", poručila je premijerka koja bi radije bila šareni leptirić, zaprijetivši kako će ona i dalje "zvrndati dok ne otkrije tko je upleten u aferu Daimler".
"Pazi muha! Pljas!"
Ali što ju je zapravo toliko pogodilo u Linićevim riječima? Razumjeli bismo njezino ogorčenje da ju je svadljivi SDP-ovac nazvao onime na što muhe najviše vole ići. (A nije zatvoreni prozor.) Umjesto toga, on je čak i pohvalio premijerku, priznajući joj da je "radišna". Što je istina. Kao što je istina i da je "radišna bez ikakvog efekta". Istina je da "stalno nešto radi". Kao što je istina i da je "dosadna" i da "izluđuje".
Nije nam stoga jasno je li Kosoricu pogodila usporedba s muhom ili tvrdnja da od njezina "zvrdanja" nema nikakve koristi?
Ako je povrijeđena (i uvrijeđena) komparacijom s muhom, razumijemo je u potpunosti: muha je gadna, skoro gadnija od onih hrpa na koje slijeće, gadna je kad zuji i gadno je kad je ljudi umlate novinama. Pljas!
Muha bez glave
S druge strane, ako je boli kritika njezina jalova rada, onda bi bilo dobro da je ponudila makar jedan protuargument (osim istrage afere Daimler). Da je ponudila barem jedan primjer uspješnog "zujanja" i "zvrndanja", da je dokazala kako sve ono što radi svakoga dana ima nekog smisla. Da nas je uvjerila kako zaista ne zuji kao muha bez glave.
Slavko Linić pohvalio se novinarima da su njegovi SDP-ovci "vrijedne pčele" koje "nude rješenja i mjere". Što bi onda značilo da je njihov šef Zoran Milanović - trut. Ne radi puno, ali daje rezultate. Bolje rečeno, trebao bi dati. Nažalost, u šefu oporbe puno je lakše prepoznati prvu osobinu nego onu drugu, puno važniju.
Koja je pouka ove basne o muhi i trutu?
I tako sada dolazimo do zanimljivog pitanja: koja uloga je poželjnija u ovoj našoj političkoj basni - muhe ili truta? Ova naša personifikacija muhe puno radi - bez rezultata. Ovo naše utjelovljenje truta malo radi - također bez rezultata. Koja nam je onda opcija privlačnija? Drugim riječima, ako svaka basna mora završiti poukom, kakva bi se mogla izvući iz ove basne o muhi i trutu?
Jel muha bolja od skakavaca?
To ćemo vidjeti za godinu dana. U međuvremenu, Jadranka Kosor bi mogla biti čak zahvalna Slavku Liniću što je ublažio retoriku i nije posegnuo za puno gorom usporedbom od muhe. Mogao je, recimo, HDZ nazvati skakavcima koji čim dođu na vlast pobrste sve što vrijedi i zatim tako opustošenu zemlju ostave drugima da je obnove. Tako je bilo devedesetih, tako će biti opet.
Stoga ni usporedba s muhom ipak nije promašena. One su poznate po tome da vole ići na strvine. A od Hrvatske pod vlašću HDZ-a nije ostalo puno više od toga.