Europi istječe vrijeme. Budući da se Donald Trump vraća u Bijelu kuću, a europska ekonomija je u sve većem problemu, temelj na kojem počiva prosperitet regije u opasnosti je da se raspadne.
Europsko gospodarstvo pokazalo se nevjerojatno otpornim u posljednjim desetljećima zahvaljujući širenju prema istoku i snažnoj potražnji europske robe u Aziji i SAD-u. No dok kineski procvat jenjava, a trgovinske napetosti s Washingtonom narušavaju transatlantsku trgovinsku sliku, prosperitetna vremena su očito gotova.
Jasno je da će se Trump okomiti na Europu. Osim uvođenja novih carina na sve, nadolazeći vođa slobodnog svijeta sigurno će zahtijevati da zemlje NATO-a izdvoje više novca za vlastitu obranu ili će izgubiti američku zaštitu, za Politico piše Matthew Karnitschnig.
"Europa više nije na čelu napretka"
To znači da će se europske prijestolnice, koje se već bore s obuzdavanjem rastućih deficita zbog sve manjih poreznih prihoda, suočiti s još većim financijskim pritiscima, što bi moglo izazvati daljnje političke i društvene nemire. Recesije i trgovinski ratovi mogu doći i proći, ali za prosperitet kontinenta opasno je to što je EU postala pustinja inovacija.
Iako Europa ima bogatu povijest zadivljujućih izuma, od automobila do telefona, radija, televizije i lijekova, danas samo četiri od 50 vodećih svjetskih tehnoloških kompanija dolazi iz Europe.
"Živimo u razdoblju brzih tehnoloških promjena, potaknutih posebice napretkom u digitalnim inovacijama, a za razliku od prošlosti, Europa više nije na čelu napretka", rekla je predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde u studenome i upozorila da će hvaljeni europski društveni model biti u opasnosti ako brzo ne promijeni smjer.
"Inače nećemo moći generirati bogatstvo koje ćemo trebati da zadovoljimo sve veće potrebe za potrošnjom kako bismo zajamčili svoju sigurnost, borili se protiv klimatskih promjena i zaštitili okoliš", dodala je Lagarde.
Ako Trump ostvari svoju prijetnju nametanja carina do 20 posto, europska bi industrija pretrpjela težak udarac. S više od 500 milijardi eura godišnjeg uvoza Amerika je daleko najvažnije odredište za europsku robu. Čini se da je Europa učinila malo da se pripremi za Trumpov povratak.
"Trump je samo simptom mnogo dubljih problema"
"Neuspjeh europskih čelnika da izvuku pouke iz posljednjeg Trumpovog mandata sada se vraća da bi nas progonio", kaže Clemens Fuest, predsjednik Ifo instituta, vodećeg ekonomskog think tanka.
Fuest upozorava da Trump možda nije loša vijest za EU. Trump bi mogao biti otvoren za trgovinske pregovore s Europom kako bi se potpuno izbjegle nove carine.
Trump je 2018. uveo namete na europski čelik i aluminij koji su ostali na snazi. Američki predsjednik Joe Biden pristao je suspendirati te carine do ožujka 2025. godine. Europski bankari već upozoravaju da bi nove carine mogle ponovno potaknuti inflaciju i temeljito potkopati globalnu trgovinu.
Nažalost, Trump je samo simptom mnogo dubljih problema. Iako je EU usredotočena na Trumpa, za europsko gospodarstvo on nije pravi problem. Kad bi Europa imala čvršće ekonomske temelje i bila konkurentnija SAD-u, Trump ne bi imao puno utjecaja.
"Europljani ne rade dovoljno"
Stupanj do kojeg je Europa izgubila korak u odnosu na SAD u pogledu ekonomske konkurentnosti od prijelaza stoljeća je frapantan. Jaz u BDP-u po glavi stanovnika, primjerice, dosegnuo je 30 posto, uglavnom zbog nižeg rasta produktivnosti u EU.
Jednostavno rečeno, Europljani ne rade dovoljno. Prosječni njemački zaposlenik, primjerice, radi 20 posto manje sati od američkog kolege.
Uzrok pada produktivnosti u Europi je neuspjeh korporativnog sektora u uvođenju inovacija. Američke tehnološke tvrtke, primjerice, troše dvostruko više nego europske na istraživanje i razvoj. Dok su američke tvrtke zabilježile skok produktivnosti od 40 posto od 2005. godine, produktivnost u europskoj tehnologiji je stagnirala.
Europa ne samo da zaostaje nego zapravo uopće ne sudjeluje u utrci. Na summitu EU u Lisabonu 2000. čelnici su odlučili učiniti europsko gospodarstvo najkonkurentnijim na svijetu. Ključ takozvane Lisabonske strategije bio je odlučan skok u ulaganju u visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije.
Četvrt stoljeća kasnije Europa ne samo da nije uspjela postići cilj već je znatno zaostala i za SAD-om i za Kinom.
Propast njemačke autoindustrije
Europska sveučilišta prirodno su mjesto za pokretanje inovacija i istraživanja, ali i ovdje je kontinent podbacio. Među najboljim svjetskim sveučilištima, prema Times Higher Educationu, samo je jedna institucija iz EU rangirana među 30 najboljih - Tehničko sveučilište u Münchenu - i to na 30. mjestu.
Tu Njemačka stupa na scenu. Polovina europskih ulaganja u istraživanje dolazi iz Njemačke. A većina tih ulaganja odnosi se na automobilski sektor.
S obzirom na veličinu sektora (godišnji prihod njemačke automobilske industrije iznosi gotovo pola bilijuna eura), to nije mjesto na kojem možete dobiti najviše za svoj novac. To je zato što su inovacije u automobilskom sektoru, kao što je poboljšanje učinkovitosti goriva motora, inkrementalne.
Drugim riječima, kompanije doslovno izmišljaju kotač umjesto potpuno novih proizvoda, poput iPhonea ili Instagrama, koji bi stvorili potpuno novo tržište.
Ako ništa drugo, Europa je bila dosta dosljedna. Najveći korporativni ulagači u istraživanje i razvoj u EU 2003. bili su Mercedes, VW i Siemens, njemački inženjerski div. Godine 2022. to su bili Mercedes, VW i Bosch, njemački proizvođač autodijelova.
Iako iz Europa dolazi više od 40 posto globalne potrošnje na istraživanje i razvoj u automobilskom sektoru, njemački proizvođači nekako su uspjeli zaostati s električnim vozilima.
Taj je neuspjeh srž njemačke ekonomske nevolje, što dokazuje nedavna najava VW-a da će prvi put u povijesti zatvoriti neke tvornice u Njemačkoj. Automobilski sektor, koji u Njemačkoj zapošljava oko 800.000 radnika, desetljećima je bio žila kucavica njezina gospodarstva pridonoseći rastu više od bilo kojeg drugog sektora.
"Moglo bi biti prekasno dok se Europljani ne probude"
Međutim, kako se ekonomski izgledi pogoršavaju, Europljane čeka grubo buđenje. Zemlje poput Francuske, koja se suočava s proračunskim deficitom od 6 posto ove godine i 7 posto 2025. godine - što je više nego dvostruko više od dopuštene granice u eurozoni - imat će poteškoća u održavanju velikodušne države blagostanja.
Pariz trenutačno troši više od 30 posto BDP-a na socijalna davanja, što je među najvišim stopama u svijetu. Mnoge druge zemlje EU ne zaostaju mnogo.
Ako se europska gospodarska sreća uskoro ne preokrene, te će se zemlje suočiti s nekim teškim odlukama - baš kao što je to učinila Grčka 2010. - budući da njihovi troškovi zaduživanja rastu.
Vjerojatni rezultat je radikalizacija politike, kakvu je Grčka doživjela tijekom svoje dužničke krize, dok populisti ekstremne desnice i ljevice iskorištavaju priliku da napadnu establišment. Ta je radikalizacija već u tijeku u nizu zemalja, a najviše zabrinjava u Francuskoj. Uspjeh političke margine još više zabrinjava ako se uzme u obzir da najgora ekonomska nevolja vjerojatno tek dolazi.
Problem je u tome što bi do trenutka kad se Europljani probude u svojoj novoj stvarnosti moglo biti prekasno da se nešto učini po tom pitanju.