GOST emisije Nedjeljom u 2 bio je Nikola Baketa, politolog s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Pitanje je trebaju li djeca hrvatske i srpske nacionalnosti biti u zajedničkim razredima u Vukovaru.
Na pitanje smeta li mu kada ga zovu da govori o problemima u Vukovaru dok kao politolog proučava i govori i o drugim problemima, Baketa je odvratio kako to ne smeta izravno njega, ali da možda smeta ljude u Vukovaru što o problemima Vukovara govori osoba koja nije tamo svakodnevno. No, dodao je kako odlazi tamo i da je kontaktom s obitelji i prijateljima upoznat s problemima.
Nikola Baketa kaže kako mu je prvi kontakt s miješanim skupinama mladih hrvatske i srpske nacionalnosti bio u srednjoj školi kroz natjecanje odbojke, a kasnije kroz strane organizacije koje su se bavile problemom.
"Prvo smo polazili radionice u Vukovaru, a zatim kampove u Austriji jer je ideja da se izmakne iz te okoline koja često može biti osuđujuća prema druženjima različitih grupa, i onda smo radili na temama medijacije, rješavanja konflikata i kroz niz godina sam upoznavao sve više i više ljudi", objašnjava Baketa.
"Po povratku smo radili na nekim zajedničkim aktivnostima, one nisu nužno morale biti o nacionalnim pitanjima, radili smo da ponudimo zajednici nešto što mislimo da je potrebno", dodao je.
Osobni incident
"Kako sam često odlazio u Vukovar i s prijateljima izlazio van, družili smo se, i jednom smo bili napadnuti, nas trojica s leđa. Njih 5-6, bez ikakvog razloga, vjerojatno im nismo bili poznati. Prijatelju je bio napukao nos i spominjali su nam majku srpsku, četničku i slično, iako nitko od nas nije bio Srbin", prisjeća se Nikola Baketa.
"Nakon što smo podnijeli i prijavu, i kad se saznalo tko je, pitali su me neki: "Pa nećete ih valjda sad prijavljivati? To su ipak naši, Hrvati." Ono što ja mogu reći da netko tko tako napada ljude sigurno nije moj", zaključuje.
Kako razmišljaju djeca?
Prof. dr. sc. Dinka Čorkalo Biruški s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u istraživanju iz 2018. konstatira: "Djeca u Vukovaru podjeljenija su od odraslih, znaju koje su im nacionalnosti prijatelji, znaju koje su nacionalnosti druga djeca."
Nemaju potrebu ići u drugo dvorište, prijatelji su im, pa istraživanju, u 70 posto slučajeva iste nacionalnosti.