PREMA narodnoj legendi, područje na kojem se danas nalaze Plitvička jezera bilo je pogođeno velikom sušom. Mjesecima nije padala kiša, usjevi su se sasušili, životinje su ugibale, a zemlja je ispucala. Očajni narod je molio za kišu, nadajući se spasu u zadnji čas. I kako to već bude u narodnim legendama - spasenje je došlo, ali ne baš u obliku u kojem su se ljudi područja koje se nazivalo Vražji kraj nadali.
Znanstveno gledano, istina o nastanku Plitvičkih jezera, najstarijeg hrvatskog nacionalnog parka, bez konkurencije najljepše lokacije u Hrvatskoj i jedne od najljepših na cijelom svijetu, malo je kompliciranija, ali i mnogo fascinantnija. Šesnaest jezera rezultat su stoljetnih procesa i taloženja vapnenca koji je obilno prisutan u vodama ovog krškog područja.
Jezera iz doba pleistocena
Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Unatoč blizini mediteranske klimatske regije, prevladava umjerena planinska klima zbog Velebita koji djeluje kao klimatski separator između primorske regije i visoravni Like.
Sedreni sedimenti, po kojima su Plitvice svjetski poznate, oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena.
No za nastanak i ljepotu Plitvičkih jezera jednako je važna i vegetacija koja se nalazi u njima i oko njih, naročito velike šume koje ih okružuju.
Plitvička jezera sastoje se od šesnaest jezera koja se stepenasto prelijevaju i silaze jedno u drugo u nizu od 5460 metara zračne linije. Jezera se dijele na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak. Donja jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.
Jezera natapaju vode Crne i Bijele rijeke s pritoka te Rječica i njene pritoke te okolna krška vrela nastala na rasjedima propusnih i nepropusnih geoloških formacija. Najveće jezero je Kozjak s 81,5 hektara površine, a s 47 metara izmjerene dubine ono je i najdublje.
Ljudi su naseljavali područje Plitvičkih jezera tisućama godina. Tu su boravili Iliri, Tračani, Kelti, Rimljani, Avari, Slaveni i Turci.
I Mongoli su stigli do Plitvica
Za vrijeme Julija Cezara, Plitvička jezera bila su dio pokrajine Ilirika u Rimskom Carstvu. Kasnije se na to područje doseljavaju Ostrogoti i Avari, a u 7. stoljeću dolaze Hrvati. I Mongoli su u svojim velikim osvajanjima došli u jednom trenutku do Plitvičkih jezera.
UNESCO je 1979. Plitvička jezera proglasio svjetskom prirodnom baštinom.
Ključna uloga akademika Ive Pevaleka u zaštiti Plitvičkih jezera
Interes znanstvenika i putopisaca Plitvička jezera pobudila su u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća. Primjerice, poznati hrvatski filolog Adolfo Veber Tkalčević objavio je 1860. knjigu Put na Plitvice. Jedan od pionira prirodoslovnog istraživanja na Plitvicama bio je pak akademik Ivo Pevalek, cijenjeni botaničar koji je bio među prvim zagovornika zaštite ove neopisive prirodne ljepote.
U tekstu se zapravo ne može na odgovarajući način opisati Plitvice, to je nešto što se može samo osobno doživjeti.
Huk slapova, bistrina vode, velike krošnje drveća, miris bilja i sve ostalo što Plitvička jezera čini jedinstvenim na svijetu su festival za sva ljudska osjetila. Zato trebamo učiniti sve da Plitvička jezera budu očuvana i za buduće generacije.