Priča o Niki Toši, Dubrovčaninu koji je pobijedio rulet i promijenio svijet kockanja

Foto: Shutterstock

JEDNE proljetne večeri dva muškarca i jedna žena ušli su u luksuznu kockarnicu Ritz Club u londonskom West Endu. Sigurnosni službenici u stražnjoj prostoriji zabilježili su njihov ulazak, a djelatnici casina dočekali su ih s poštovanjem.

Sigurnosni tim obratio je posebnu pažnju na jednog od muškaraca, njihovog očitog vođu. Niko Toša, Hrvat s naočalama bez okvira, pozorno je poput sokola promatrao teren. Posjetio je Ritz nekoliko puta tijekom prethodna dva tjedna te je zadivio osoblje svojim darom za rulet i svaki put otišao s nekoliko tisuća funti. Menadžer je kasnije u pisanoj izjavi rekao da je Toša najuspješniji igrač kojeg je vidio u svojih 25 godina u ovom poslu. Nitko nije imao pojma kako je Toša to uspio. Kockarnica je pregledala kolo na kojem je igrao tražeći znakove namještanja i nije ih našla, piše Bloomberg.

Te noći, 15. ožujka 2004. godine, mršavi Hrvat kao da je nešto tražio. Nakon nekoliko minuta smjestio se za stol za rulet u sobi Carmen, odvojenoj od glavnog prostora za igru. Uz njega su s obje strane bili njegovi suputnici: srpski biznismen i plava Mađarica. Na kraju stola kolo se tiho okretalo. Trio je kupio žetone i počeo igrati.

Kako su igrali?

Način na koji su Toša i njegovi prijatelji igrali rulet bio je čudan čak i za Ritz. Čekali bi šest ili sedam sekundi nakon što bi krupje zavrtio lopticu, kada bi tempo zveckanja plastike na drvu počeo usporavati, a zatim bi stavili svoje žetone prije nego što bi oklade bile zaustavljene, pokrivajući čak 15 brojeva odjednom. Kolo je bilo standardnog europskog modela: 37 pozicija s crvenim i crnim brojevima u naizgled nasumičnom slijedu - 32, 15, 19, 4 i tako dalje - s jednom zelenom nulom.

Tošina ekipa bila je usredotočena na stranu filca, na posebne oklade. Kockari su mogli birati dijelove koji su se zvali orphelini ili le tiers du cylindre (trećina kotača). Toša i njegovi partneri preferirali su "susjedske" oklade, koje su se sastojale od jednog broja plus dva sa svake strane, ukupno pet pozicija.

Tošina ekipa nije pogodila broj pri svakom okretaju, ali je to uspijevala često, u nizovima koji su prkosili logici: osam u nizu ili 10 ili 13. S desetak žetona na stolu ukupne vrijednosti 1200 funti, isplata 35:1 značila je da su mogli više nego udvostručiti svoj novac. Osoblje osiguranja je nervozno promatralo kako njihova hrpa žetona raste sve više. Toša i Srbin, koji su većinom kockali dok je njihova pratilja naručivala piće, počeli su sa žetonima u vrijednosti od 30.000 odnosno 60.000 funti i za kratko vrijeme obojica su stigla do šest znamenki. Zatim su počeli povećavati svoje oklade, riskirajući čak 15.000 funti po jednom okretaju.

Nisu reagirali bez obzira na to jesu li pobijedili ili izgubili, jednostavno su igrali dalje. U jednom trenutku Srbin je stavio 10.000 funti u žetonima i lijeno pogledao u stranu dok je loptica skakutala oko numeriranih džepova. Nije ni pogledao kada je izgubio, već je otišao u smjeru bara.

Ritzov sigurnosni tim nije bio zabrinut zbog iznosa novca. Mušterije su rutinski zarađivale nekoliko milijuna funti u jednoj večeri i odlazile noseći dizajnerske torbice pune novca. Stvar je bila u načinu na koji je ovaj trojac pobjeđivao: dosljedno, u stotinama rundi. "Praktički je nemoguće predvidjeti broj koji će se pojaviti. Inače bi fizičari zaradili bogatstvo u kockarnicama", napisao je jednom o ruletu Stephen Hawking. Igra je dizajnirana da bude nasumična.

Epski bijeg

Unatoč tome, kockari su smislili mnoštvo razrađenih matematičkih sustava kako bi ga pobijedili - npr. Oscar's Grind, D'Alembert i one jednostavne, poput klađenja na crno, a zatim udvostručavanja pri svakom gubitku dok ne dobijete. Vlasnici casina vole ove strategije zato što ne funkcioniraju. Zeleno polje 0 (u američkom ruletu postoji i 00) znači da čak i oklade s najvećim koeficijentima, na primjer crveno ili crno, imaju malo manje od 50% šanse za uspjeh. Svatko na kraju gubi.

Osim Nike Toše i njegovih prijatelja. Prije nego što je Hrvat napustio casino u ranim jutarnjim satima 16. ožujka, početne žetone u vrijednosti od 30.000 funti pretvorio je u ček od 310.000 funti. Njegov srpski partner prošao je još bolje, zaradivši 684.000 funti na početnih 60.000 funti. Tražio je pola milijuna u dva čeka, a ostatak u gotovini. To je dobitak ovog trojca, uključujući i ranije dolaske, dovelo do 1.3 milijuna funti. A Toša nije bio gotov. Rekao je zaposlenicima casina da se planira vratiti sljedeći dan.

Tjedan dana kasnije - nakon što su osoblje casina, inženjeri na ruletu, policija i odvjetnici saznali za događaje u Ritzu - britanski mediji doznali su za Tošin epski bijeg. Mirror je pisao da je "neidentificirana visokotehnološka banda napala kockarnicu laserskom prevarom", uparujući uređaj skriven u mobilnom telefonu s mikroračunalom kako bi postigla nemoguće.

Vratili su se

Toša, Marjanović i Pilisi vratili su se u Ritz te noći u 22:00, kao što su i obećali. Ovoga su puta odvedeni u privatnu sobu gdje ih je čekala ekipa londonske Metropolitanske policije. Policajac ih je pristojno obavijestio da su uhićeni pod sumnjom na prevaru i odveo ih je na razgovor u obližnju policijsku postaju. 

Toša i njegovi suputnici reagirali su na uhićenje istom nadrealnom smirenošću kakvu su pokazali za ruletom. U postaji su s njima odvojeno razgovarali preko prevoditelja. Toša je bio robotski neuslužan, odbijajući odgovarati na pitanja. Marjanović je bio razgovorljiviji, ali jednako zbunjujući. Tvrdio je da je kao profesionalni kockar bio toliko vješt u ruletu da je mogao pobijediti u 70% slučajeva. Samo je "samodisciplina" ograničila njegov profit, rekao je Marjanović. Obojica su zanijekala korištenje bilo kakvog računala.

Pilisi, za koju se činilo da je bila u ljubavnoj vezi s Marjanovićem, nejasno je ispričala otkud poznaje Tošu i rekla je da malo zna o partnerovom kockanju. Detektiv joj je pokušao pokazati snimku Marjanovića kako igra u Ritzu. "To je tvoj dečko, osvojio je pola milijuna funti. To je kao dobitak na lutriji. Ne pokazuješ nikakve emocije", rekao je policajac pokazujući prema ekranu. Pilisi je slegnula ramenima: "Pa što?"

Policija je zaplijenila četiri mobitela i uređaj tipa PalmPilot. Pretražujući njihove hotelske sobe, policajci su pronašli nekoliko stotina tisuća funti i popis kockarnica označenih simbolima: kvačicama, križićima, plusevima i minusima. Detektiv je rekao da će, s obzirom na iznose o kojima je riječ, policijski odjel za pranje novca preuzeti slučaj. U međuvremenu je policija ovlastila Ritz da zaustavi isplatu Tošinih i Marjanovićevih čekova kako ne bi mogli uzeti novac casina i pobjeći.

Kasnije te iste večeri, pušteni uz jamčevinu, Toša, Marjanović i Pilisi zaustavili su se ispred casina i vodili kratak, bizaran razgovor s portirom koji je kasnije o tome izvijestio svoje nadređene. Toša je rekao vrataru na engleskom s balkanskim naglaskom da su vlasnici Ritza loši ljudi koji traže izgovor da ne plate. On i njegovi kompanjoni namjeravali su ih tužiti kako bi dobili svoj novac, upozorio je Toša.

Velika istraga

Otprilike šest mjeseci kasnije Mercedes-Benz s vozačem zaustavio se ispred kockarnice Colony Club, nedaleko od Ritza, i ostavio dvojicu muškaraca koji su rekli da mogu dokazati da je moguće dobiti na ruletu bez varanja.

Policijska istraga je zapela. Unatoč brojnim pretragama, nisu pronašli slušalice, žice ili tajmere. Policijski informatički stručnjaci pronašli su dokaze o brisanju podataka sa zaplijenjenih mobitela - što je bilo sumnjivo, neki su smatrali - ali nije bilo znakova ikakvog softvera za dobitke na ruletu.

Toša i ostali osumnjičenici dobili su odvjetnike i odbijali su odgovarati na pitanja. Umjesto toga, predložio je njihov odvjetnik, policija bi trebala pogledati demonstraciju koja pokazuje kako netko može pobijediti rulet bez pribjegavanja prevari. Izvršni direktor Colony Cluba pristao je ugostiti ih i pozvao šefove osiguranja iz kockarske scene West Enda.

Sam Toša nije sudjelovao. Odvjetnik je predstavio Hrvata namrgođenog lica po imenu Ratomir Jovanović, koji je trebao izvesti demonstraciju sa svojim libanonskim partnerom Youssefom Fadelom. Njih su dvojica zaradili približno 380.000 funti igrajući rulet na raznim mjestima u Londonu otprilike u isto vrijeme kad i Toša, koristeći isti prepoznatljivi stil kasnog postavljanja uloga. Policija je već sumnjala, iako to nije mogla dokazati, da je Jovanović dio kockarske grupe koju vodi Toša. Čini se da je Jovanovićeva prisutnost na demonstracijama potvrdila njihovu teoriju.

Kad su Jovanović i Fadel stigli u Colony, odvedeni su u privatnu prostoriju za rulet, gdje su zatekli ne samo policiju, kao što su očekivali, već i šest šefova osiguranja casina u tamnim odijelima. Većina su bili bivši vojnici poput Woottena i svi su izgledali neprijateljski. Fadelov osmijeh je nestao. Jovanović je pokušao pobjeći, ali su ga zaustavili.

Jovanović je koristio već opisanu Tošinu metodu ulaganja, ali nije mu baš uspijevalo. Nije pogodio ništa u prvih nekoliko okretaja, kasnije je bilo tek nešto bolje. Izvršni direktor casina počeo je govoriti o tome da gube vrijeme. Wootten mu nije vjerovao. Kako ovo može biti stresnije od igranja uživo s pravim novcem?

Intervenirao je policijski detektiv koji je objasnio sumnju da kockari koriste skriveno računalo. "Mi to ne radimo", rekao je Jovanović i dodao: "Možemo igrati goli." Na to je jedan od predstavnika casina zgrabio Hrvata za jaknu kao da ga želi skinuti. Detektiv je prekinuo demonstraciju prije nego što su stvari postale ružne. Ispratio je kockare.

U očima policajca Toša i njegova družina i dalje su izgledali kao kriminalci. Imali su velike svote gotovine, mobitele i putovnice koje pokazuju da su putovali u Angolu i Kazahstan. Što je točno bio njihov zločin? Čak i da se moglo dokazati da su koristili računalo, odgovor ne bi bio jednostavan.

Američka savezna država Nevada zabranila je korištenje elektroničkih uređaja u kockarnicama još 80-ih godina, ali Velika Britanija nije imala takvu zabranu. Zakon o igrama na sreću, koji je datirao iz 1845. godine, stvoren je kako bi se plemiće spriječilo da raznose svoje obiteljsko bogatstvo u klubovima West Enda. Nisu spominjana računala.

Nedugo nakon demonstracije u Colonyju policija je rekla da neće podizati tužbu protiv Toše, Marjanovića ili Pilisi ni nastaviti istragu protiv Jovanovića i Fadela. Detektivi nisu pronašli nikakve dokaze o varanju niti su uspjeli utvrditi vezu između dvije skupine.

Vila u Dubrovniku

Bloombergov reporter odlučio je potražiti Tošu i pitati ga za objašnjenje. Mislio je da će mu biti teško ući u trag. Proveo je veći dio života skrivajući se. Pilisi i Marjanović ignorirali su pozive i mailove. Potom je jedan od Tošinih nedavnih partnera naveo adresu u zapadnom Londonu. Vrata je otvorila njegova bivša žena i rekla da se vratio u Crnu Goru kada su se rastali. Tako je krenulo.

Na kraju je novinar shvatio da su različite adrese koje je Toša davao casinima tijekom godina grupirane duž istog dijela hrvatske obale, južno od Dubrovnika. Bila su to uglavnom mala sela. Pronašao je bivšeg susjeda i pokazao mu Tošinu fotografiju. Ima vilu u blizini, rekao je susjed, odmah uz cestu od lokalne trgovine.

Tošina vila bila je u blizini. Nikoga nije bilo doma, pa je reporter ostavio poruku i otišao u kafić. Naručio je kavu i započeo razgovor s barmenom. Zna li da vjerojatno najuspješniji svjetski igrač ruleta živi u blizini? Ne, rekao je barmen, nikad nije kockao.

Pokazao mu je Tošinu sliku. Rekao je da ne prepoznaje čovjeka iako ga je zanimalo kako je došao do fotografije. Nakon nekog vremena novinar je ostavio napojnicu, pozdravio se i poražen otišao. Barmen je istrčao: "Upravo sam ga nazvao. On je moj dobar prijatelj. Htio sam prvo provjeriti s njim. On je u Dubrovniku." Toša je nazvao nekoliko sati kasnije i dogovorili su sastanak u ribljem restoranu u staroj luci.

Došao je s prijateljem i mlađim rođakom koji su dobro govorili engleski i prevodili kad je trebalo. Niko Toša, objasnili su, nije njegovo pravo ime. Novinar je pristao da ne objavi pravo ime jer je Toša imao neprijatelje koji manje opraštaju od Johna Woottena.

"Nikad nisam koristio računalo"

Toša je priznao da je igrao rulet koristeći lažne osobne dokumente te da se maskirao perikom i lažnom bradom. Bez problema je neke od svojih igračkih partnera nazivao kriminalcima. Jedan od njih ubijen je iz vatrenog oružja u mafijaškom obračunu u Beogradu 2018. godine.

Ali bio je uporan u tvrdnji da nikada nije koristio računalo za rulet. Činilo se da je Toša pristao razgovarati samo kako bi to istaknuo. Pa kako je onda uspio? "Vježbajte", rekao je Toša, pokazujući video kola ruleta koji je držao u svojoj kući kako bi trenirao svoj mozak. Kako je to naučio? Podučio ga je prijatelj - Ratomir Jovanović, Hrvat koji je održao katastrofalnu demonstraciju u Colony Clubu. Londonska policija bila je u pravu kad je rekla da su oni radili zajedno.

"Stanje kola je vitalno", rekao je Toša. Zato je potražio određeni stol u Ritzu - dovoljno je igrao na tom kolu da bi shvatio kako ga može pobijediti. Uspio ga je identificirati na licu mjesta čak i nakon što ga je kockarnica premjestila u sobu Carmen.

Bloomberg je kasnije kontaktirao Doynea Farmera, fizičara čija su predviđanja ruleta opisana u knjizi The Eudaemonic Pie. "Mislim da je zamislivo da bi netko ovo što mi radimo mogao izvesti bez računala, pod uvjetom da je kotač nagnut i da se rotor ne kreće prebrzo", rekao je Farmer, koji je sada profesor na Sveučilištu Oxford. Usporedio je cerebralni takt s glazbenim talentom, sugerirajući da bi mogao aktivirati slične dijelove mozga, one koji su posvećeni zvuku i ritmu.

S druge strane, da je Toša sakrio neku sitnu napravu, vjerojatno to ne bi priznao. Nije baš ugodno putovati svijetom u potrazi za kockarnicama u kojima ga neće prepoznati, čekajući da sigurnosne ekipe koje prate kamere shvate da je predobar. Toša je rekao da je više puta pretučen u casinima.

Sjedeći za stolom u Dubrovniku, na pitanje je li se ikad osjećao progonjenim rekao je: "Zašto bih se tako osjećao? Kockarnice su bile plijen, ja sam bio lovac."

Njegov mladi rođak rekao je da se sjeća dana prije mnogo godina kada se Toša prvi put zaustavio u Ferrariju. Njihov rodni grad nije bogat za hrvatske standarde iako je Toša iz ugledne obitelji. Činilo se da dijeli osobine s drugim profesionalnim kockarima - averziju prema radnom vremenu od devet do pet i potrebu da živi po svojim uvjetima, bez obzira na rizike. Naposljetku, ono što ga je izdvojilo od ostalih u svijetu ruleta bila je njegova spremnost da odigra veliku igru. Većina igrača usudi se osvojiti samo nekoliko tisuća dolara odjednom iz straha da će biti otkriveni. Da nije uhićen u Ritzu, tvrdio je, vratio bi se sljedeće noći i zaradio 10 milijuna funti. Smatra da se kockarnica olako izvukla.

Pred kraj druženja Toša je pitao kada će točno biti objavljena ova priča. Zašto ga je to zanimalo? Planirao je svoje sljedeće međunarodno putovanje, odgovorio je s osmijehom. Nije htio da mu članak pokvari posao.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.