Foto: Twitter/Saša Pavlić
Taj Riječanin velikog srca je u subotu radio, ali za razliku od ostalih, nakon posla nije otišao kući provesti Uskrs sa svojom obitelji, nego je na leđa natovario drveni križ i pješke se uputio prema Zagrebu.
>> Čovjek pješke nosi križ od Rijeke do Zagreba: "Ako nema novca za dječji život, onda nam država ne treba"
Pavlić je u razgovoru za Index otkrio što ga je motiviralo na taj potez.
"Kap koja je prelila čašu bila je kad sam otvorio jedne dnevne novine i vidio da na jednoj stranici piše da država nema novaca za lijekove za djecu i šalje ih na klinička ispitivanja, a neka neće dobiti baš ništa. Na drugoj stranici bila je vijest o tri milijarde kuna koje će država dati za polovne avione. Mislim da bi to svakome trebalo upaliti alarm. Meni je upalilo i natjeralo me da napravim ovo što radim", rekao je Pavlić Indexu.
"Ljudi su me čekali satima na cesti, ne mogu riječima opisati tu energiju"
Zanimalo nas je i radi li se o čovjek koji ima iskustva s hodačkim maratonima. Pavlić se na naše pitanje tek gorko nasmijao.
"U tolikoj sam formi da, kad bi se popeo na tršćanske skale, mislio bi da sam mrtav čovjek", kratko nam je rekao Pavlić, a potom nam je ispričao što ga se najviše dojmilo po putu.
"Ljudi koje srećem po putu su predivni, zaista predivni. Dolaze pred mene, čekaju me. Jedna obitelj u Kupjakovu me čekala na cesti dva sata. Dali su mi kune koje nisu htjeli uzeti natrag. Nisu nekog imovinskog stanja, to je bio dar od srca. Rekao sam da ću u njihovo ime proslijediti novac u prvu crkvu ili neku dobrotvornu ustanovu. Ta energija kojom mi ljudi pristupaju.. ne mogu to riječima opisati", ispričao nam je hrabri Riječanin.
"Ako ne možemo priuštiti lijekove djeci, onda bolje da ne postojimo kao država"
Zanimalo nas je i zbog čega je na pješačenje od Rijeke do Zagreba odlučio ponijeti križ.
"Taj križ sam napravio sam i nosim ga za svu djecu i njihove roditelje koji su Uskrs dočekali u bolnicama uz vijesti da za njihovu terapiju nema novca. Od jednog ministra su čuli da za njih nema lijekova, a onda su od drugog ministra čuli da ima tri milijarde za polovne avione. Nosim taj križ i za onu djecu koja sljedeći Uskrs neće biti s nama, a neće biti s nama jer im nećemo dati ono najbolje što im možemo ponuditi. Ako im to ne možemo priuštiti, onda bolje da ne postojimo kao država, onda smo apsolutno nepotrebni", rekao nam je Pavlić.
Zanimljivo je da Pavlić ne krivi (isključivo) političare za situaciju u kojoj je moguće da nema novca za bolesnu djecu, ali ima za polovne avione. Odgovorni su, kaže, i oni koji su ih izabrali.
"Političari nisu strano tijelo, mi smo ih izabrali"
"Političari nisu strano tijelo u narodu, nisu nametnuti. Mi smo ih izabrali, to je naš odabir. Baš kao i supružnike - u dobru i zlu. Oni koji su birali u zadnjih 27 godina, koliko je Hrvatska neovisna država, neka se zapitaju što su birali. Ako su zadovoljni izborom, onda ništa, onda neka rade što i dosad. Ali ako nije, neka se pitaju jesmo li negdje krivo skrenuli, a to se jako dobro vidi po autobusima koji svaki dan odlaze za Njemačku, Italiju i Irsku", rekao nam je Pavlić.
"Zvali su me roditelji bolesne djece, ne smijem si dozvoliti da ne uspijem"
Hrabri Riječanin si je za cilj zadao da u Zagrebu dođe do Markova trga, na kojem su smještene zgrade vlade i sabora. No, i dalje ne zna hoće li ga tamo netko primiti
"Nisam dobio nikakvu informaciju o mogućem prijemu. Odmah na početku, čim sam dobio ideju, sam napisao da je upitno hoću li doći do svog cilja, obzirom na svoju formu i psihofizičko stanje. Nadam se da ću uspjeti, ali ne zbog sebe. Naime, zvali su me roditelji bolesne djece i dali mi podršku, ne smijem si dozvoliti da ne uspijem", rekao nam je zadihani Pavlić i nastavio koračati prema Zagrebu.