INTERNI strateški dokument koji je procurio iz ureda ruskog predsjednika Vladimira Putina, a koji je dobio Yahoo News, iznosi detaljan plan o tome kako Rusija planira preuzeti potpunu kontrolu nad susjednom Bjelorusijom u sljedećem desetljeću pod izlikom spajanja dviju zemalja.
Dokument do detalja ocrtava puzajuću aneksiju političkim, ekonomskim i vojnim sredstvima jedne neovisne, ali neliberalne europske nacije od strane Rusije, koja se nalazi u ratnom stanju pokušavajući osvojiti Ukrajinu nadmoćnom vojnom silom.
"Ciljevi Rusije u odnosu na Bjelorusiju isti su kao i u slučaju Ukrajine. Samo što se u Bjelorusiji oslanja na prisilu, a ne na rat. Konačni ruski cilj i dalje je sveobuhvatno preuzimanje", rekao je za Yahoo News Michael Carpenter, američki veleposlanik pri Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju.
Dokument iz jeseni 2021.
Prema dokumentu, donesenom u jesen 2021. godine, krajnji cilj je formiranje takozvane Unije Rusije i Bjelorusije najkasnije do 2030. Razmatra se sve što se odnosi na spajanje dviju zemalja, uključujući "usklađivanje" bjeloruskih zakona s onima Ruske Federacije; "koordiniranu vanjsku i obrambenu politiku" i "trgovinsku i gospodarsku suradnju na temelju prioriteta" ruskih interesa; te "osiguranje prevladavajućeg utjecaja Ruske Federacije u društveno-političkoj, trgovinsko-ekonomskoj, znanstveno-obrazovnoj i kulturno-informativnoj sferi".
U praksi bi to eliminiralo sve što je ostalo od bjeloruskog suvereniteta i zemlju s 9.3 milijuna stanovnika na status satelita Moskve. To bi Bjeloruse stavilo na milost i nemilost Kremlja, bilo u poljoprivredi, industriji, špijunaži ili ratu. I to bi predstavljalo sigurnosnu prijetnju europskim susjedima Bjelorusije, od kojih su tri - Latvija, Litva i Poljska - članice NATO-a i Europske unije.
Neki promatrači smatraju kako ova strategija potvrđuje ono što odavno, povremeno i otvoreno, priznaju Moskva i Minsk. Rainer Saks, bivši šef estonske inozemne obavještajne službe, rekao je za Yahoo News da se "ovaj dokument ne razlikuje od onoga što se smatra da Rusija želi od Bjelorusije".
"Naravno, Rusija će preuzeti kontrolu nad Bjelorusijom, ali pitanje je hoće li to učiniti po cijenu neovisnosti. Iznenađuje me zašto je ovaj cilj - 2030. godina - postavljen tako dugoročno. Zašto bi Rusija čekala tako dugo?"
Tajni strateški dokument
Strateški dokument, koji dosad nije bio objavljen, pribavio je međunarodni konzorcij novinara iz Yahoo Newsa, Delfija iz Estonije, Centra Dossier sa sjedištem u Londonu, švedskih novina Expressen, Kyiv Independenta, njemačkog Süddeutsche Zeitunga i njemačkih radijskih mreža Westdeutscher Rundfunk i Norddeutscher Rundfunk, poljskog istraživačkog lista Frontstory, Bjeloruskog istraživačkog centra i srednjoeuropske web stranice VSquare.
Autorstvo strateškog dokumenta, prema jednom zapadnom dužnosniku koji je izravno upoznat s njegovom izradom, pripada Predsjedničkoj upravi za prekograničnu suradnju, pododjelu Putinove predsjedničke administracije, koja je osnovana prije pet godina. Stvarna zadaća prilično bezazleno nazvane uprave je vršiti kontrolu nad susjednim zemljama koje Rusija vidi kao svoju sferu utjecaja: Estonijom, Latvijom, Litvom, Bjelorusijom, Ukrajinom i Moldavijom.
Upravu vodi Aleksej Filatov, koji je izravno odgovoran Dmitriju Kozaku, zamjeniku šefa predsjedničke administracije. Filatovljev tim dobio je zadatak osmisliti nove strategije koje bi detaljno opisale ruske strateške ciljeve u svih šest zemalja, oslanjajući se na resurse i doprinose većine vitalnih ruskih državnih institucija. Prema zapadnom obavještajnom časniku koji je izravno upoznat sa strateškim dokumentom, ruske domaće, strane i vojne obavještajne službe - FSB, SVR, GRU - uz Glavni stožer oružanih snaga, aktivno su pridonijele stvaranju ovog plana. Dokument je predstavljen Kozaku u jesen 2021., rekao je isti izvor za Yahoo News.
Kao i svih šest zemalja u djelokrugu Uprave, Bjelorusija je nekoć bila dio Sovjetskog Saveza. No dok su se Ukrajina i baltičke države okrenule Europi i demokraciji zapadnog tipa, Bjelorusijom već tri desetljeća gospodari pouzdani ruski saveznik, predsjednik Aleksandar Lukašenko, kojeg se često naziva "posljednjim diktatorom Europe".
Kratkoročni i dugoročni ciljevi
Dokument koji je procurio također opisuje kako će se ruska vojna prisutnost u Bjelorusiji proširiti na zajednički zapovjedni sustav i ruska skladišta oružja. Takav razvoj događaja bio bi duboko zabrinjavajući za članice NATO-a duž zapadne granice Bjelorusije.
"Ako jake ruske protuzračne snage budu trajno raspoređene u Bjelorusiji, to će također promijeniti obrambenu računicu za Poljsku jer rusko-bjeloruske snage mogu presresti projektile iz Poljske s bjeloruskog teritorija", smatra András Rácz, znanstveni suradnik u Njemačkom vijeću za vanjske odnose.
"Pitanje za Višegradsku skupinu je hoće li borbeno sposobne trupe biti trajno stacionirane u Bjelorusiji. Ondje već postoje ruski vojni objekti, ali ne i ruske vojne baze", rekao je Rácz misleći na srednjoeuropski kišobran Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke.
Anna Maria Dyner, analitičarka Poljskog instituta za međunarodne poslove, trusta mozgova sa sjedištem u Varšavi, kaže da je strateški cilj Rusije zadržati stalnu vojnu prisutnost u Bjelorusiji: "Ovo u osnovi jamči realizaciju preostalih strateških ciljeva preuzimanja političke i ekonomske kontrole nad zemljom. Ova situacija Rusiji jamči povećanje sigurnosne stabilnosti, odnosno određenu zaštitu prema zemljama NATO-a, te bočnu potporu vojnoj operaciji u Ukrajini."
Strateški dokument podijeljen je u dva dijela. U prvom su navedeni kratkoročni (2022.), srednjoročni (2025.) i dugoročni (2030.) ciljevi Rusije. Oni su kategorizirani u tri sektora: politički, vojni i obrambeni sektor; humanitarni sektor; te trgovina i gospodarstvo. Drugi dio dokumenta identificira rizike povezane s ciljevima.
Na primjer, dokument zagovara "formiranje proruskih osjećaja u političkim i vojnim elitama i stanovništvu" do 2022. godine, uz istovremeno "ograničavanje utjecaja 'nacionalističkih' i prozapadnih snaga u Bjelorusiji". Također predviđa dovršetak ustavne reforme u Bjelorusiji koja bi se temeljila na ruskim prioritetima. Takve su reforme u skladu s onim što se u Bjelorusiji već dogodilo u posljednjih godinu dana.
U veljači 2022. Lukašenko je održao referendum na temelju amandmana na bjeloruski ustav. Među predloženim promjenama bilo je uklanjanje navedene neutralnosti Bjelorusije iz njezinog ustava - jedna od nekoliko odredbi koje je BBC okarakterizirao kao ustupke Putinu. Referendum je prošao.
Do 2025. godine, navodi se u strateškom dokumentu, moraju postojati "održive proruske utjecajne skupine u bjeloruskoj politici, vojsci i poslovnom sektoru". Također se zalaže za širenje ruske vojne prisutnosti u Bjelorusiji i uvođenje pojednostavljene procedure za izdavanje ruskih putovnica građanima Bjelorusije.
Izdavanje putovnica - ključan proces
Jedan zapadni vojni časnik, koji nije bio ovlašten govoriti javno, rekao je za Yahoo News da je politika izdavanja putovnica jedan od ključnih procesa koje Rusija koristi da tiho preuzme tuđi suvereni teritorij: "Koristili su ga u Abhaziji, kao i u Južnoj Osetiji i istočnoj Ukrajini. Oni dijele ruske putovnice lokalnim ljudima kako bi proširili svoje interese u regijama. Kada je potrebno, mogu koristiti prava svojih sunarodnjaka kao opravdanje za intervenciju silom."
Kremlj nije skrivao svoju "politiku sunarodnjaka", koja se razvila tako da uključuje ne samo etničke Ruse nego i sve koji govore ruski jezik. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je u članku za ruske novine Rosijskaja Gazeta 2015. napisao da je nuđenje "sveobuhvatne podrške" govornicima ruskog jezika izvan teritorija Ruske Federacije "bezuvjetni vanjskopolitički prioritet za Rusiju".
Bjeloruski politički establišment će na kraju pasti pod vlast "stabilnih proruskih utjecajnih skupina", navodi se u dokumentu. Ali politička i vojna kontrola nije jedino što Rusija želi uspostaviti nad Bjelorusijom.
Još jedan nepogrešivi aspekt polaganog ruskog zarobljavanja države je uvođenje jedinstvene monetarne valute. Iako se u dokumentu izričito ne navodi da bi to bila ruski rubalj, implikacija je očita, s obzirom na hegemonijsku ulogu Rusije u ovom odnosu.
Doista, opći kontekst strategije ne ostavlja puno dvojbi oko tumačenja da Moskva nastoji progutati tržište Minska. Većina bjeloruskog izvoza uvijek je išla u Rusiju, ali uvođenjem zapadnih sankcija Lukašenkovoj vladi to je postalo još važnije. Rusija je također poduprla svog ekonomski skučenog susjeda u obliku zajmova i proračunskih transfera.
Energetska integracija
Energetska integracija još je jedan čimbenik za nadolazeću uniju. Dokument implicira da se Ostrovec 1, jedini bjeloruski nuklearni reaktor, koji je financirala ruska državna korporacija za atomsku energiju, namjerava uključiti u shemu podjele energije između dviju zemalja. Bjelorusija već uvozi plin iz Rusije. Prema Dmitriju Kruku, višem istraživaču u BEROC-u, vodećem bjeloruskom ekonomskom trustu mozgova, trenutačno sa sjedištem u Kijevu, "Rusija i dalje kontrolira bjeloruski energetski sektor, dodatno produbljujući ovisnost zemlje o Rusiji, i Bjelorusija će morati platiti za to". Dokument također predviđa preusmjeravanje bjeloruskih teretnih brodova iz baltičkih u ruske luke.
Značajan dio ruske strategije za Bjelorusiju usredotočen je na ono što dokument naziva "humanitarnom sferom", što je eufemizam za rusizaciju i kontrolu civilnog društva u zemlji. Jedan od navedenih dugoročnih ciljeva je povećanje broja bjeloruskih studenata koji studiraju na ruskim sveučilištima ili "otvaranje novih centara znanosti i kulture" u bjeloruskim gradovima Mogilev, Grodno i Vitebsk.
Ti bi centri bili ogranci Rosotrudničestva, ruske kulturne organizacije koja tehnički djeluje pod pokroviteljstvom ruskog ministarstva vanjskih poslova. Međutim, Rosotrudničestvo je ozloglašeno središte za razmjenu podataka za ruske obavještajne operativce i agente, što Moskvi uvelike olakšava regrutiranje Bjelorusa u svoje sigurnosne organe.
Program unije poziva na stvaranje mreže nevladinih organizacija naklonjenih Moskvi, uz financijsku i pravnu potporu Rusije. To bi također stvorilo nove međunarodne sigurnosne glavobolje za NATO i EU. "Kremlj se dugo koristio prljavim novcem, bankama, tvrtkama, nevladinim organizacijama i odvjetničkim uredima za podršku zloćudnim i subverzivnim aktivnostima na Zapadu", rekao je za Yahoo News John Sipher, bivši časnik CIA-e fokusiran na Rusiju, te dodao: "Bilo im je još lakše u zemljama ruskog govornog područja na njihovoj periferiji, a ono što ovaj dokument opisuje je ono što bi voljeli raditi u Ukrajini prije rata i vjerojatno još uvijek misle da mogu raditi."
Kontrola nad informacijskim prostorom
Do 2030. godine, stoji u strateškom dokumentu, Rusija mora imati "kontrolu nad informacijskim prostorom" i mora uspostaviti "jedinstveni kulturni prostor" i "zajednički pristup tumačenju povijesti" u Bjelorusiji. Jedan od ključnih rezultata u ovom području je prevlast ruskog jezika nad bjeloruskim - nešto što već uvelike postoji. Ruski je upisan u bjeloruski ustav kao jedan od dva službena jezika. Prema popisu stanovništva iz 2019. godine, više od 60% Bjelorusa tvrdi da im je bjeloruski materinji jezik, ali više od 70% populacije navelo je da kod kuće govore i ruski.
Bjeloruska vlada također skreće prema Rusiji. Lukašenko je blokirao suradnju Bjelorusije s Europom nakon što je brutalno ugušio masovne prosvjede nakon izbora 2020. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju naknadno je zaključila da su izbori bili "namješteni te da su bjeloruske snage sigurnosti počinile masovna i sustavna kršenja ljudskih prava kao odgovor na mirne demonstracije i prosvjede".
"Da nije bilo Putina, Lukašenko ne bi preživio. Stoga Lukašenko sada uzvraća Putinu predajući mu suverenitet Bjelorusije", rekla je oporbena čelnica Cihanuskaja za Yahoo News.
Jedan zapadni obavještajni izvor je dodao: "Lukašenko je uvijek bio otvoren prema Zapadu. To se promijenilo tek s izborima 2020. i demonstracijama koje su uslijedile. Od tada svoju moć duguje samo FSB-u, koji je požurio pomoći bjeloruskom KGB-u. Putin nikada nije skrivao svoju velikorusku ideju i učinit će sve da spriječi otvaranje Bjelorusije prema Zapadu."
Prema analitičarima i vladinim dužnosnicima, postoje naznake da Lukašenko na mogućnost da od saveznika postane vazal ne gleda s punim oduševljenjem.
"Lukašenko i Putin se baš i ne vole. Jedan čeka da onaj drugi umre"
"Ni političari ni lokalni oligarsi nemaju želju pridružiti se uniji. Unatoč bliskosti s Rusijom, Lukašenko je u prošlosti uvijek naglašavao neovisnost zemlje. On i Putin se baš i ne vole. Jedan čeka da onaj drugi umre", rekao je zapadni obavještajni izvor.
Bjeloruski diktator sastao se sa svojim ruskim kolegom 14 puta tijekom prošle godine, daleko više nego s bilo kojim drugim stranim šefom države. Lukašenko gotovo uvijek naglašava da su dvije nacije saveznici. Ali očito je oklijevao potvrditi taj savez slanjem vlastitih trupa u Ukrajinu - na što ga je Putin navodno više puta nagovarao.
U travnju 2021. Rusija je rasporedila svoje trupe na bjelorusko-ukrajinsku granicu, vjerojatno u pripremi za nadolazeći napad u veljači sljedeće godine. "U ljeto 2021. pretpostavljalo se da će najkasnije za šest mjeseci Ukrajina biti poražena i da će biti postavljena marionetska vlada. Sve što je Kremlj planirao za Bjelorusiju, prema dokumentu, tada bi sigurno bilo provedeno", objasnio je zapadni obavještajni izvor.
Ruske trupe izvršile su invaziju na sjevernu Ukrajinu s bjeloruskog teritorija 24. veljače 2022. godine, krenuvši prema Kijevu. Bjeloruske vojne instalacije od tada se koriste za ruske letove i lansiranje ruskih krstarećih projektila i bespilotnih letjelica na Ukrajinu. Neki zapadni promatrači otišli su toliko daleko da su Bjelorusiju okarakterizirali kao sudionika u ruskom osvajačkom ratu. Nakon ruske invazije, jedan zapadni diplomat u Ujedinjenim narodima rekao je za Yahoo News: "Putin stalno traži od Lukašenka da uđe u rat, a Lukašenko mu govori da mu trebaju 'još tri tjedna'. Zatim prođu tri tjedna, a Bjelorusija još uvijek nije ušla u rat. I tako se ciklus ponavlja, komično."
Ukrajinski su dužnosnici istodobno bili svjesni vjerojatnosti ili neizbježnosti borbe protiv dva osvajača. "Razumijemo da Bjelorusija pokušava poduprijeti Rusiju i suzdržati se od uključivanja u rat, ali također znamo koliko je Rusija pritišće", rekao je prošlog tjedna Andrij Černjak, glasnogovornik GUR-a, ukrajinske vojne obavještajne agencije.
Bilo je i nekoliko znakovitih epizoda u kojima je Bjelorusija signalizirala svoju izraženu želju da ostane, ako ne neutralna, onda barem nešto manje od aktivnog sudionika u pokolju u Ukrajini. U prosincu 2022. ukrajinska raketa koja je pokušala presresti rusku pala je u Bjelorusiju. Incident nije izazvao reakciju u bjeloruskoj državnoj propagandi, koja bi ga inače lako pretvorila u izgovor za napad. Lukašenko je čak javno zahvalio Ukrajini što se nije podvrgla onome što je opisao kao pritisak Zapada na Ukrajinu da uzvrati udarac Bjelorusiji.
Bjelorusija je i dalje golema podrška Rusiji
Rečeno je da je itekako svjestan da bi slanje bjeloruskih trupa preko granice bilo nepopularno i destabilizirajuće za njegovu vladavinu. Činovi sabotaže duž bjeloruskih željezničkih pruga česti su od početka rata, kao i hakerski napadi koje su izvodili prognani bjeloruski IT stručnjaci kako bi zaustavili vlakove s materijalom za front. Piotr Żochowski, viši suradnik na Odsjeku za Ukrajinu, Bjelorusiju i Moldaviju pri Centru za istočne studije, trustu mozgova sa sjedištem u Varšavi, rekao je sljedeće: "Lukašenko pokušava izgraditi svoj javni autoritet govoreći Bjelorusima da se neće boriti na stranom teritoriju. Stalno ponavlja rečenicu: 'Ako nas napadnu, mi ćemo se braniti.'"
Ali Lukašenkova politička obaveza samo se pojačala kako je ruska invazija na Ukrajinu posustala. Bjelorusija je i dalje golema podrška ruskim snagama, koje su nedavno bile angažirane na obuci novomobiliziranih ruskih ročnika na bjeloruskom tlu.
Rat u Ukrajini očito je usporio provedbu planova Kremlja u Bjelorusiji, no nikako ih nije zaustavio. "Dugoročni cilj postizanja potpune kontrole nad Bjelorusijom još uvijek je na snazi i nije se promijenio", rekao je zapadni obavještajni časnik za Yahoo News, dodajući da Rusija nastavlja računati na svoju artikuliranu strategiju za uniju i još uvijek radi na uspostavljanju svojih ciljeva. "Rusija je svjesna da Bjelorusija pokušava torpedirati te procese. Nešto od toga je javno vidljivo, primjerice odugovlačenje procesa političke integracije. Rusija nastavlja pritiskati Bjelorusiju bez obzira na sve", rekao je časnik.
Serhij Kislicja, stalni predstavnik Ukrajine pri Ujedinjenim narodima, rekao je za Yahoo News: "Bjelorusija je već de facto ruska kolonija. A Lukašenko se našao u kvaki 22. Ruska invazija na Ukrajinu nije mu ostavila nikakve mogućnosti. Putin ga ne voli. Dani su mu odbrojani. Lukašenko to dobro zna."