IVO BIĆANIĆ, umirovljeni profesor makroekonomije i teorije rasta, prva je kompetentna osoba koja je odlučila za Index javno progovoriti o doktorskoj disertaciji Vice Mihanovića, ravnatelja splitske Lučke uprave i predsjednika gradskog HDZ-a. Bićanić je pročitao i analizirao disertaciju te došao do sljedećeg zaključka: "Doktorat je loš, ne zadovoljava standarde ozbiljnih fakulteta i za njega autoru nije smjela biti dodijeljena titula doktora. Međutim, doktorat je 2018. uspješno obranjen u Osijeku. Zato je on prvenstveno sramota za Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera."
Doktorirao 2018. godine, postao i predavač u Splitu
Njegov detaljni osvrt slijedi u nastavku teksta, nakon što ukratko podsjetimo na kronologiju slučaja i objasnimo kako smo došli do Bićanića.
Mihanović je doktorirao 28. veljače 2018. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku s disertacijom Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja. U stručnom povjerenstvu bili su predsjednik Joško Dvornik, redoviti profesor na splitskom Pomorskom fakultetu, i članovi Željko Turkalj, redoviti profesor na osječkom Ekonomskom fakultetu, te njegov umirovljeni kolega Mane Medić. Mihanović je doktorsku titulu ponosno nosio, postao je predavač na Pomorskom fakultetu u Splitu, stranački kandidat za gradonačelnika, a premijer Andrej Plenković javno je hvalio njegovu akademsku karijeru.
Sve je, ukratko, bilo malograđanski idilično do 12. ožujka, kad je Index napisao prvi tekst o disertaciji u kojem smo otkrili da je puna plagijata, i to upravo prema pravilima osječkog Ekonomskog fakulteta.
Ekskluzivno: HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita je plagirao doktorat
Potom smo objavili i niz tekstova o očitim besmislicama u disertaciji koje lako opazi čak i nestručno oko, ali ih, iz nekog razloga, nisu primijetili ni mentorica, ni stručno povjerenstvo, a očito ni autor. Od tada nije se dogodilo ništa vrijedno spomena. Osječko je sveučilište tek sredinom srpnja, iz drugog pokušaja, formiralo povjerenstvo čiji je zadatak znanstvena procjena Mihanovićeva rada. Ono je međunarodno, uz hrvatske profesore Ivanu Šandrk Nukić, Vinka Kandžiju i Nikolu Knega u njemu su i Bahrija Umihanić te Eldin Mehić iz Bosne i Hercegovine.
Povjerenstvu rok počinje teći nakon godišnjeg odmora
Povjerenstvo ima rok od 60 dana, u koji ne ulazi godišnji odmor, a on traje do kraja kolovoza. Bude li sreće, njegov stav dočekat ćemo nekih sedam mjeseci nakon prvog Indexova teksta.
U međuvremenu se otkrilo da je Mihanović samo jedan u nizu splitskih i dalmatinskih HDZ-ovaca koji su otišli na osječki Ekonomski fakultet po laskave akademske titule. U toj su grupi i Ante Mihanović, Mate Perišić, Mario Filipović, Ante Baran, Ivica Kusić, Ante Bačić, Ante Sanader... Neki su doktorirali, neki završavali poslijediplomske sveučilišne studije, neki tek spremaju doktorate. Državno odvjetništvo, koliko nam je poznato, nije uočilo ništa interesantno u ovoj neuobičajenoj podudarnosti. Nije pokušalo ni utvrditi je li članove Mihanovićeva povjerenstva netko ili nešto potaknulo da se oduševe njegovom nesuvislom disertacijom.
Na institucionalnu nemuštost naslonila se i potpuna nezainteresiranost akademske zajednice za temu. Nasuprot hadezeovskim lažima o profesorima koji su, navodno, stajali iza Indexovih tekstova, istina je da smo sve pisali i pripremali sami. Zbog toga se nismo upuštali u procjenu znanstvenih dometa Mihanovićeve disertacije, nego smo se držali okvira provjerljivih osobama bez doktorske titule - zanimale su nas očite Mihanovićeve gluposti i plagijati.
Profesori koje smo kontaktirali strahuju od HDZ-a
Istina, kontaktirali smo nekoliko profesora ekonomije, no redom su odbijali ne samo pročitati spornu disertaciju nego čak i dati izjavu. U banana državama poput Hrvatske stranke su ishodišta političke moći: neki naši sugovornici otvoreno su nam priznali da se ne žele konfrontirati s HDZ-ovcima, oni manje rječiti samo su odbijali izjasniti se.
Do danas nitko od slavne hrvatske akademske zajednice i slavnih hrvatskih ekonomista, inače vrlo prisutnih u medijima, nije našao za shodno osvrnuti se na lako provjerljivu činjenicu da na sveučilištu jednog od najvećih gradova u državi doktorskom disertacijom može postati nešto što sadrži rečenicu poput one slavne Mihanovićeve: "Teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti izazvala je operativna, društvena i ekološka zabrinutost, s obzirom na rizik od prekomjernog kapaciteta i disekonomija razmjera."
Bićanić ima veliko profesorsko iskustvo, doktorirao je još osamdesetih godina prošlog stoljeća i, što je za našu priču posebno bitno, umirovljenik je, imun na bilo kakve oblike hadezeovskih ucjena i pritisaka. Pristao je pročitati Mihanovićevu disertaciju te dati stručni, pisani osvrt.
Bićanić u Mihanovićevoj disertaciji našao logoreju, ali i mogući sukob interesa
U uvodu upozorava da Mihanovićev rad ima nedopustivu logoreju, prazne i nepotrebne rečenice koje ne kažu ništa, osim što upućuju na neozbiljnost pristupa i pomanjkanje kriterija svih upletenih u doktorat. Detektirao je i druge ozbiljne manjkavosti. Navodi dva primjera:
"Prvo: Na sedmoj strani je napisano 'U teorijskom (eksplikativnom) dijelu rada najviše su zastupljene standardne istraživačke metode koje uključuju metode indukcije i dedukcije, analize i sinteze te metode deskripcije i generalizacije, specijalizacije, dokazivanja, kompilacije, povijesna i komparativna metoda.' Na strani 155 stoji 'Potrebno je kontinuirano pratiti i analizirati vanjski okolinu i promjene koje se u njoj odvijaju – ekonomske, društvene, tehnološke i ekološke, te shodno tome strateški planirati aktivnosti vezane uz razvoj luka i pomorskih djelatnosti općenito.' Kako je mogao kandidat napisati, mentor pustiti a komisija dopustiti? Takvih rečenica ima još.
Drugo: Na stranici 109 piše 'Anketni upitnik je poslan na svih 80 adresa [koncesionara]. Upitnik je u cijelosti ispunilo 23 ispitanika, odnosno 28%...' a na strani 106 piše '…doktorand predstavnik vlasnika - Vlade Republike Hrvatske - zadužen za upravljanje lučkim područjem Split.' Sukob interesa ovdje nije brinulo ni mentora ni komisiju."
"Doktorat je loš, ne zadovoljava standarde ozbiljnih fakulteta"
Bićanić potom zaključuje ono što smo naveli u uvodu teksta: "Ukratko: doktorat je loš, ne zadovoljava standarde ozbiljnih fakulteta i za njega autoru nije smjela biti dodijeljena titula doktora. Međutim, doktorat je 2018. uspješno obranjen u Osijeku. Zato je on je prvenstveno sramota za Ekonomski fakultet Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer."
U nastavku ćemo citirati njegov osvrt na Mihanovićevu disertaciju:
"Strossmayer je bio cijenjen u Beču, Budimpešti i Đakovu i on mora da se okreće u grobu jer ako je ovakav doktorat moguć na sveučilištu koje nosi njegovo ime ono nikako ne može biti cijenjeno ni u Beču, ni u Budimpešti a nadam se ni u Đakovu. Osim za instituciju on je sramota za mentoricu, Ivanu Barković Bojanić i članove komisije koji su dali prolaznu ocjenu Joška Dvornika, predsjednika, Željka Turkalja, Manu Medića i zamjenika Borisa Crnkovića, svi dakako sa titulom prof.dr.sc.
Ne mogu odoljeti da ovaj doktorat iskoristim kao ilustraciju jednog rezultata koji je dobro poznat u Teoriji rasta. Tražeći faktore rasta uočili su faktor koji je brzo stekao popularnost: ljudski kapital. Za rad na ljudskom kapitalu Gary Becker je dobio Nobelovu nagradu 1992.
"Diploma dodijeljena Mihanoviću nije proizvela ljudski kapital"
Stvar je očita. Obrazovanije i umješnije stanovništvo je poduzetno, bolje radi sa strojevima i lakše može savladati nove tehnologije. No problem je bio što dugo nisu mogli dobiti korelaciju između ulaganja u ljudski kapital i stope rasta i tako potvrdu nečega što se činilo samorazumljivim.
Stvar je spasilo bolje mjerenje ljudskog kapitala. Stopa rasta ne ide uz ulaganje u obrazovanje nego uz kvalitetu tog ulaganja. Vi možete imati sveučilište sjever i jug, sveučilište libertas i veritas ili veleučilišta, ali ako ona daju diplome koje ne valjaju nećete proizvoditi ljudski kapital. Ovaj doktorat primjer je toga, dodijelili ste diplomu ali njome niste proizveli ljudski kapital."
Potom se Bićanić koncentrirao na Mihanovićev tekst:
"Ispočetka sam mislio da bi to možda mogao biti dobar uradak činovnika iz Grada Splita, županije ili ministarstva koji bi mogao poslužiti za donošenje odluka, analitička podloga kako se to zove (background paper). No prvi dojam vara, ni kao takav ne prolazi, predug je, razvodnjen i nefokusiran. Nitko nema vremena čitati takve stvari. Možda samo može proći kao uradak nekog kvazi-konsultanta koji to može masno naplatiti, mnogi od njih nemaju nikakve standarde.
U čemu je stvar?
Rad ima 266. stranica. Ugrubo se može podijeliti u dva dijela. Prvi je prepričavanje poznatog. Drugi nudi rezultate ankete i popratnih razgovora sa 7 izabranih splitskih poduzetnika i menadžera iz jednog uskog područja poslovanja. Ostalo su poveznice i premosnice, uvodi i zaključci. Ujedno rad sadrži poglavlje (osmo od 5 strana, 155-160) doktoratima posve neprimjerim sa politikama i preporukama (dio 7.5 Smjernice za unaprjeđenje pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja). Moje mišljenje se neće temeljiti na stilu (koji nije dobar), citatima (provjera traži više vremena nego rad zavređuje) i grafičkoj obradi (koja bi trebala biti bolja). Nešto kraće bavit ću se sa prvim dijelom a više pažnje posvetiti rezultatima.
"Uvod je predug, nije primjeren doktoratu"
Uvod je dug, preko 100. stranica odnosno više od dvije trećine rada, to je puno, previše. To je prikaz izabrane literature i tema. Pitanje je čemu u ovakvom obliku služi u doktoratu (valjda ispitivači to znaju pa im ne treba to pisati). No kada je već tamo ima nekoliko zanimljivosti. Prvo sve je to na razini druge ili treće godine studija možda spada u neki udžbenik ali veliki dio ne u doktorat.
Drugo je daleko važnije. Daje se samo jedno mišljenje o svemu, kao da nitko nikada i drugdje nije ništa drugačije o tome mislio niti se ičemu vodila rasprava (usput, to je osobina konzultanta a ne istraživača, konzultanti znaju točan odgovor i to masno naplate, istraživači su svjesni Karla Poppera). Doktorand očito nije svjestan različitosti.
Treće, u prikazu je provincijska perspektiva (provincija ne derogativno nego kao oznaka područja) jer kao da osim Splita i ponekad Rijeke ostatka svijeta nema i nije bitno što se tamo dešava. Zapravo naslov doktorata, Ekonomski učinci pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja, ne odgovara sadržaju jer se rad odnosi isključivo na Split. Rezultati se ni na koji način ne povezuju s onima iz drugih zemalja ili luka. Čak se ne opravdava to dokazom da je Split posebni slučaj. Takva provincijska perspektiva je u doktoratu nedopustiva. Četvrto je analitička razina prikaza, za to sastaviti i čitati bila je dovoljna osnovna škola i vrijeme. Moglo bi se dalje ali i ovo je dovoljno da ilustrira da je ovaj dio neprimjeren doktoratu."
"Rezultati Mihanovićeva rada nisu uvjerljivi ni važni"
Bićanić se zatim osvrće na drugi dio disertacije, onaj koji bi trebao sadržavati Mihanovićev originalni znanstveni doprinos:
"Uz veliko gledanje kroz prste bi možda takav uvod bio prihvatljiv da su rezultati uvjerljivi i važni. Nisu i to me dovodi do manjeg dijela rada. Istraživačkom dijelu posvećena je manje od trećine rada (od 166. strana od strane 106. do strane 155., izuzmu li se tablice i slike manje od dvadesetak kartica teksta). Četiri primjera to pokazuju.
Prvo, istraživački dio se temelji na anketi koju su ispunile 23 osobe i intervjuima sedmero izabranih pojedinaca. Svi su iz Splita. Opet, naslov ne dogovara sadržaju. Naslov bi trebao biti Mišljenje 30 izabranih Splićana o ekonomskim učincima pomorskog prometa i transporta u funkciji gospodarskog razvoja Grada Splita. Jasno je da ovakav rad ne može na ozbiljnom sveučilištu proći kao doktorat.
No i s 30 osoba postoje problemi. Piscu doktorata ne pada na pamet pitati se da li oni govore istinu (mada se zna da u anketama i intervjuima se pomalo i laže, nekada i puno). Mada su svi oni na neki način ovisni o doktorandu (podsjećam na drugi biser uvoda) koji implicitno traži da kažu što misle o njegovom radu (kada ocjenjuju ulogu države). Ja mislim da takvi pristrani podaci gdje anketirani i intervjuirani imaju vidljiv sukob interesa ne može biti podloga za ozbiljno istraživanje.
"Provincijski pristup, doktorat se bavi samo Splitom"
Drugo, u primijenjenom dijelu se još više nego prije vidi provincijski pristup. Rad se bavi samo Splitom i rezultati kakvi jesu ni na koji se način ne dovode u vezu sa svijetom. Niti se uspoređuju s drugim rezultatima istraživanja niti se uspoređuju s drugim lukama, velikim ili malim, danas ili prije. Ne dovode se u odnos s drugima, a to je nedopustivo u doktoratu.
Treće je način korištenja statističkih testova. Doktorand ima logoreju u opisu gradiva prvih godina studija (tržišne utakmice, definicije svega i svačega, razlike prijevoza i prometa, i tako 106 strana) ali kada treba objasniti statističke testove koje koristi nema objašnjenja. Ne daje formulu, ne objašnjava analitički doseg (mislim da se to novo jezikom kaže objasnidbena vrijednost) na uzorku od 23 ankete za Kolmogorov-Smirnovljev i Shapiro-Wilkov test ili Pearsonovu mjeru asimetrija i značenje Chi testa i ostaloga. Nemam dokaza ali imam utisak da on to ne zna i svakako nije pokazao razumijevanje, da zna bi se pohvalio jer za opširni opis metodologije i njene primjerenosti za podatke ima mjesta u ozbiljnim doktoratima. Možda mu je netko to napisao ili je možda gurao miš po standardnim statističkim programima koji to sve računaju.
Četvrto i ne manje važno. Ankete i intervjui se smatraju 'mekim podacima' no doktorand odgovore uopće ne stavlja u kontekst 'tvrdih podataka' kojih ima. Za sve je njemu dosta subjektivno mišljenje trideset ljudi. Što se tvrdih podataka tiče javlja se nedopustiva praksa. U prvom i u drugom dijelu doktorand dokazuje stvari s podacima iz dvije godine (uglavnom 2015. i 2016., nekada i druge kombinacije). Podaci za dvije izabrane (ne slučajne) godine ne dokazuju ništa i čak ne služe kao dobra ilustracija.
"Rad je pun šlamperaja već u sadržaju"
Naravno da takav loše napisani i bez sadržaja napisan rad ima šlamperaja. Već u sadržaju je izostavljen naslov drugog, šestog, sedmog i osmog poglavlja a podnaslovi idu do 7.2-4 mada ih ima 5, citira se ispremiješano na dva načina, dokumente krivo navodi, neke tablice navode neuredno sadržaj, itd.
Sve to nije smetalo mentoru ni komisiji da prihvati doktorat, ovakav doktorat vjerojatno neće smetati da Vice Mihanović napreduje u struci. Ja se jedino nadam da na on neće poslužiti gradu ili županiji da donosi ikakve odluke u pogledu razvoja pomorskog prometa u Splitu. Ako to ipak urade, vjerojatnije je da će pogriješiti nego donijeti ispravne odluke."
Toliko od Bićanića.
Prije nekoliko tjedana od jednog smo istaknutog člana HDZ-a u neslužbenom razgovoru, koji nismo snimali, čuli teoriju da smo se u našim tekstovima o Mihanovićevoj disertaciji koncentrirali na teorijski dio, a posve zanemarili praktični, originalni znanstveni doprinos. Iz razmatranja profesora Bićanića jasno je da nismo ništa propustili.
Propustila je tek hrvatska akademska zajednica. Ona, eto, i dalje šuti. Iznimka je tek umirovljeni profesor Bićanić.