VEĆ 33 dana traje ruska invazija na Ukrajinu, noći i rana jutra najteži su sati za sve one koje se i dalje nalaze na ratom okupiranom području. Na takav režim i ritam već su gotovo i navikli, kaže za HRT prof. Lesja Steblina s katedre za slavensku filologiju Nacionalnog sveučilišta "Taras Ševčenko" u Kijevu.
"Svaki trenutak si u opasnosti"
"Svaki dan počinje s pozivima i razmjenama poruka s prijateljima. Pitamo jedni druge kako smo, pitamo što se čuje po različitim dijelovima grada, ima li pucnjave i eksplozija. Onda uklanjamo zaštitu s prozora - to stavljamo svake večer čim se smrači, gledamo vijesti na televiziji, pa kreću svakodnevne obaveze, pripremam se za predavanja, spremam hranu, idem u trgovinu. Svaki dan nam je policijski sat od 20 sati do 7 ujutro. Može biti i produžen na dva dana - onda idemo u sklonište. U dijelovima Kijeva gdje su raketiranja češća, ljudi spavaju u skloništima svaki dan", rekla je Steblina.
U Kijevu je zasad odlučila ostati, ako se ne pogorša stanje u dijelu grada gdje živi.
"Ako bude gore, možda bih i ja išla. Svaki trenutak si u opasnosti i nešto se može dogoditi. Ako bi pored mene padale bombe, ne znam bih li imala snage još ostati", poručila je.
"Prijateljice iz Rusije su zgrožene cjelokupnom situacijom"
Ministarstvo unutarnjih poslova Ukrajinske vlade počelo je objavljivati da su Rusi krenuli bombardirati skladišta hrane i goriva u Ukrajini. Steblina kaže kako nije primijetila po trgovinama da ima problema s nabavom hrane.
"Nemamo onaj velik izbor koji smo imali prije rata, ali imamo sve osnovno u trgovinama - svaki dan dovoze i svježi kruh, mlijeko i meso. Imamo dovoljno. Možda ima problema po drugim dijelovima Kijeva gdje je više ljudi i gdje su velika stambena naselja", poručila je.
S obzirom na prirodu svoga posla, Steblina u Rusiji ima nekoliko ruskih kolega i prijateljica - s kolegama nije u kontaktu, a prijateljice su joj, ističe, zgrožene cjelokupnom situacijom.
"Stalno iskazuju podršku i na našoj su strani. Vidjela sam na internetu poruke ruskih kolega koji kažu da su protiv rata. S druge strane postoji i pismo rektora ruskih sveučilišta za podršku rata - ja, na sreću, nemam takve kolege i prijatelje koji bi bili na drugoj strani", dodala je Steblina kojoj su sveučilište i njezin posao jako važni u životu.