Na današnji dan glavu je izgubio francuski kralj Luj XVI. Čovjek slabog duha i stidljivog karaktera bio je poznat svojoj generaciji kao osoba nedorasla za poziciju kralja najmoćnije države u Europi. Luj je naslijedio zemlju od svog oca koji je bio zabrinut zbog gladi i neimaštine. Kada je narod podivljao, njegova je moć bila poljuljana, a on je uskoro postao talac svoga naroda.
Nitko u Europi krajem 18. stoljeća nije mogao slutiti kako će povijest skrenuti u trenutku kada su revolucionari digli ustanak u Parizu. Masa se podigla na noge želeći promjene. Više od ičega drugoga, narod je htio niže cijene kruha kako ne bi gladovao.
Luj je u početnoj fazi revolucije stvarao privid da potiče i podržava promjenu, no u praksi je radio sve kako bi opstruirao rad Narodne skupštine koja je samoinicijativno počela djelovati i tako rješavati probleme koje kralj nije uspio riješiti godinama.
Zatočenik vlastitog naroda
Zato ga je već krajem 1789. godine narodna masa prisilila da se premjesti u palaču Tuileries kako bi bio fizički bliže ljudima nad kojima vlada. Bio je to vrlo luksuzan zatvor, a Luj i Marija Antoaneta shvatili su da je možda najbolje za njih da napuste Francusku.
Nešto takvo su i probali 1791. godine, no zaustavljeni su na putu gdje je kralj bio prepoznat te vraćeni u Pariz. Nakon što se pročula vijest, narod je bio bijesan i tražio brže promjene i ukinuće monarhije.
Luju su nakon ovog pokušaja bijega oduzete sve ovlasti. Postao je građanin Luj Capet i dane je provodio u zatvoru. Jakobinska vlast tog vremena dugo se nećkala što će napraviti s Lujem. Jedan dio smatrao je zadovoljavajućim da kralj postane običan građanin, dok su ostali pozivali na javno pogubljenje kralja. To je bio apsolutni povijesni presedan i odjeknuo je u cijeloj Europi.
Ubiti predsjednika nije isto što i ubiti kralja iz 18. stoljeća
Kraljevi do tog trenutka nisu bili percipirani kao obični ljudi. Oni su se običnom narodu doimali kao neki polubogovi, što su nekada i sami vjerovali. I to s dobrim razlogom.
Baš kao što danas jedan Zoran Milanović ili Andrej Plenković svoju državnu funkciju opravdavaju povjerenjem građana dobivenim na izborima, francuski kraljevi u 18. stoljeću svoju su funkciju opravdali ni više ni manje nego Božjom voljom.
Dinastičke kuće pozivale bi se na svog važnog pretka koji je osvojio tron uz pomoć Božje volje. Taj njihov predak bio je odabran od samog Boga, a njegovi sinovi preuzimali bi vlast nakon oca kako bi se nastavile poštivati odluke Svevišnjega. Što je obitelj bila starija, priče o božjim djelovanjima bile su maštovitije i grandioznije.
Upravo zbog takve percepcije, ubojstvo kralja nije se dogodilo tek tako. Premda je sve više jakobinaca podržavalo ukinuće monarhije, ipak je velik dio njih zazirao o ubojstva kralja, smatrajući to nemoralnim. Međutim, atmosfera u Francuskoj 1792. postajala je sve sklonija nasilju. Sve više ljudi završavalo je na giljotini. Smrt je bila normalizirana i očekivana svaki dan.
U inat Austriji
Ipak, glavni razlog za pogubljenje kralja Luja XVI. 21.1.1793. godine nema veze s percepcijom vlastodršca ili raspoloženjem masa. Jakobinci su počeli ozbiljno pregovarati o pogubljenju Luja od rujna 1792. godine, kada su im se zaredali porazi na bojištu.
Naime, Francuska je tijekom većeg dijela Revolucije paralelno ratovala na granicama protiv svake veće i manje sile, što je dodatno uvodilo paniku. Austrija je u taj rat ušla vrišteći na sva zvona da joj je primarni cilj restaurirati Luja XVI. na francusko prijestolje.
Nakon loših vijesti s bojišta, Robespierre i njegovi jakobinci odlučuju se za javno pogubljenje kralja. Velika Britanija, Austrija, Rusija, Pruska i mnoge druge zemlje diljem Europe osudile su ovu nakanu i ponovo prijetile.
Međutim, prijetnji je bilo dosta. Jakobinci su se odlučili na put bez povratka i pogubili kralja. Krajem iste godine Marija Antoaneta doživjela je istu sudbinu, čime je Francuska ostala bez kraljevskih predstavnika. Politički vakuum nakratko su ispunili jakobinci, no njihova je ostavština kratka i krvava. Zamijenit će ih čovjek koji će konsolidirati svaki tračak moći u vlastitoj osobi te okrenuti cijelu Europu naopačke.