NIJE mala stvar doživjeti sedamdesetu. To je baš lijep, okrugao broj. Mali, što bi se reklo obični ljudi skupe djecu, unučad i praunučad te uživaju u obitelji. Neki drugi odluče pokloniti sebi i svom narodu teritorij druge države. Pa kad to prođe krivo, a takvi megalomanski pothvati u pravilu pođu krivo, onda su im krivi svi ostali. Jer veliki vođe ne mogu ni za što biti ni krivi ni odgovorni.
Tako je Putin nakanio da za svoj sedamdeseti rođendan stvori veliku Rusiju te svima dokaže kako je ona još uvijek velesila koja može sve što hoće. Tako bi kad jednom ostari (za sada je, kao, još uvijek u najboljim godinama) i ako se ikad povuče iza sebe ostavio životno djelo ponovnog ostvarenja ruskog carstva.
Nema nikakve sumnje da su Putinovi planovi sezali daleko, daleko iza Ukrajine. Svekoliko sjedinjenje Bjelorusije i Rusije bilo je tek pitanje vremena. Nekoliko isprovociranih izgreda i osvojio bi ostatak Gruzije. Po istom ili vrlo sličnom receptu kojim (uz pomoć Vučića) pokušava uništiti državnost Crne Gore napao bi Estoniju, Latviju i Litvu. Armenija se u strahu od Azerbajdžana sama nudila. Pa bi na red došle i sve ostale nekadašnje republike Sovjetskog Saveza. Samo da je Ukrajina pala. Ali nije.
Ukrajina ne samo da nije pala. Putinu brutalno uzvraća udarac
I ne samo da nije pala nego ozbiljno uzvraća udarce. Kako se to kaže, ratna se sreća (iako u pravilu nema nikakve veze sa srećom) potpuno okrenula. Sada ukrajinske snage napreduju, a ruske se povlače u rasulu. Doslovno sa svakim kilometrom koje oslobodi ukrajinska vojska u ruskom političkom i vojnom vrhu jačaju sukobi. Svi se međusobno optužuju znajući da će Putin, a kako bi spasio sebe, među njima tražiti Pedra koji će visjeti.
A onda je jutros oko 6 sati po moskovskom vremenu (znači oko 5 sati po našem) netko nečim uspio razoriti trenutno najvažniji most u Rusiji. Oštećenja su tolika da se po mostu neće moći prometovati mjesecima. Time je Krim ostao bez najkraće i najsigurnije kopnene veze s Rusijom. Odsad će cijeli cestovni i željeznički promet morati ići danima dulje preko krajnje nesigurnog okupiranog dijela Ukrajine.
Ponove li Ukrajinci napade na Krimu, kao one u kolovozu, Rusi više neće moći bježati preko mosta, nego će okolo naokolo morati kroz područja gdje žive Ukrajinci koji trpe rusku okupaciju. Siguran sam da će Rusi dvaput razmisliti prije nego što krenu na put.
Putinov simbol vraćanja Krima majčici Rusiji
Za jako dugo vrijeme onesposobljen je Putinov simbol vraćanja Krima majčici Rusiji. Most je bio njegov osobni projekt. Sam je zapovjedio gradnju. Nadgledao je projektiranje i odabir izvođača (spominjalo se onomad da je poslove dodijelio samo prijateljima i najodanijim tajkunima).
Još se živo sjećam kako se nasmiješen od uha do uho prvi prevezao preko njega za upravljačem novog narančastog kamiona Kamaz u svibnju 2018. Doduše, nije se usudio to ponoviti za upravljačima lokomotive kad je u prosincu 2019. otvorio i željezničku stranu mosta. Tek je ponosno cijeli put odstajao iza vlakovođe.
Ali nisu samo Rusi na Krimu u teškom položaju. U puno su gorem šefovi obavještajnih i kontraobavještajnih službi koji nisu bili sposobni spriječiti napad na most. Ako je istina da je napad izvršen kaminom, onda bi ih Putin sve trebao ne samo smijeniti nego i puno više. Netko je morao negdje u Rusiji kupiti ili ukrasti nekoliko tona eksploziva.
Pitanje je sati kad će po Moskvi početi letjeti glave
Zatim smjestiti taj silni eksploziv u kamion i provesti ga sve do najvažnijeg mosta u Rusiji te ga ondje detonirati. Pritom nimalo nevažna nije ni činjenica da je taj netko upotrijebio bombaša samoubojicu. Sasvim je sigurno da je pitanje ne dana, nego sati, kad će po Moskvi početi letjeti glave odgovornih. I ne samo figurativno.
Iako tek djelomična i ograničena, mobilizacija je ukrajinski rat donijela u sve ruske obitelji. Ministarstvo obrane još uvijek nije uspjelo skupiti tih prvih 300 tisuća jadnika, a iz Rusije je, prema svemu sudeći, pobjeglo tri puta više za vojsku sposobnih Rusa.
Vijesti s bojišta su toliko loše da je Putin osobno morao zapovjediti nastavak ofenzive na Bahmut i okolicu. A sve kako bi ruski mediji mogli objaviti ikakve dobre vijesti, iako ruski generali znaju da Bahmut više nema baš nikakvo značenje te da oko njega troše dragocjene resurse puno potrebnije za obranu Luhanska i Hersona.
Uništene posljednje Putinove nade o Velikoj Rusiji
Putinov politički kapital stečen u prvom desetljeću vladanja na samom je kraju. Obični Rusi više u njemu ne vide zaštitnika, nego nekoga tko će im sve luđim potezima ugroziti ne samo egzistenciju nego i živote. Jer nema baš neke velike razlike između Staljinovih Gulaga i ukrajinskog bojišta s ruske strane. U oba slučaja smrt je vrlo realna opcija.
Stoga je eksplozija koja je rano jutros u zrak digla Krimski most uništila i posljednje Putinove nade da će stvoriti veliku Rusiju. Da bi opstao na vlasti, Putin će morati sve više nalikovati na Staljina. Sve su izglednije čistke u političkom i vojnom vrhu te prisilna mobilizacije sve više i više vojnika, kako ne bi izgubio u Ukrajini.
Stoga rođendanska molitva patrijarha Kirila - koja je glasila: "Molimo te, Gospode Bože, da poglavaru ruske države Vladimiru Vladimiroviču podariš svoju veliku milost i velikodušnost, zdravlje i dugovječnost te ga izbaviš od svih vidljivih i nevidljivih neprijatelja. Učvrsti ga u mudrosti i duhovnoj snazi" - sve više zvuči kao kletva.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala