Foto: Index, FAH
DANAS je međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Razmislite prije no što udarite ženu jer ste udarili muškarca u sebi. Čuvajmo i poštivajmo naše žene, naše majke, naše djevojke.
Ona ulazi u klub savršena, svaki detalj na njoj od minice, štikli do frizure je pažljivo usklađen. Ona hoda samouvjereno i dolazi za njegov stol. On je kao s reklame, svaki detalj na njemu je pažljivo usklađen od frizure do Armani remena. Oni su savršen par, par kao s reklame.
Pa pucne prstima, a ona se umiljato uvije oko njega, poput psića. I daje mi do znanja da govori istinu tako da joj ruku besramno uvlači pod suknju. Ona se smije i gleda me kao da se to nju ništa ne tiče.
Ona je njegova, njegovo vlasništvo.
Ona se javila na oglas radi posla hostese. U početku taj posao i nije bio loš ali s vremenom on je htio da obilaze sajmove s jahtama na kojima su u pravilu bili “late night” privatne zabave na kojima su cure pristajale šutke na sve. Izbora, ruku na srce i nisu imale. Noć je bila hladna i mračna, a oni negdje na pučini daleko od obale. Jasno joj je rekao da bez problema može završiti u moru ako ne pristane na ono zbog čega je tu i ona je to znala.
Bili su pijani i drogirani. Hrvatska mladež. Onaj njen povlašteni, imućniji dio koji ima zaštitu moćnih ljudi u politici. Poznavala je onog izbrijanog dečka na vratima, taj bi to učinio bez da trepne, bacio je u more na jedan mig svog gospodara. Te je noći upoznala hrvatsku elitu. Te je noći upoznala sav jad koji se krije iza skupih Bossovih odijela, sve komplekse ovoga svijeta upoznala je tu večer, na tom brodu. Tukli su je i vrijeđali, radila je što su željeli. Grupno su je tukli, vezali, silovali. Tjerali su je da vrišti od bola, urinirali po njoj. Ujutro ga je gledala na provi kako važno pali cigaretu i gleda je bez trunke poštovanja.
Ona je bila njegova, njegovo vlasništvo.
Večer pred Božić ponestalo mi je cigareta. Bilo je kasno i grad se spremao na ponoćku. Iznenadilo me svjetlo u privatnom mini – marketu. Žena dobi moje majke tužno je stajala nad pultom i slagala tjesteninu. Ušao sam i proklinjući sam sebe zatražio cigarete. Žena je počela plakati. Tog dana po prvi put u svom životu nije mužu skuhala bakalar i napravila kolače za djecu. Tog dana po prvi put u svom životu nije kupila darove za unuke niti je obavila predblagdansku kupovinu.
Žena je plakala dok se gazda dućana derao na nju prije nego sam ušao i udario je nogom tako da je na lijevom bedru držala mokar ručnik. Da ga prijavi nije joj padalo na pamet. Muževa firma je propala i njena mala plaća praktički ih je hranila. Obrisala je suze i pokušala se nasmiješiti. Izašao sam u noć i plakao kao nikada u svom životu. Gazda je bučno još jednom prošao pored marketa u svom skupom i bučnom terencu. Krajem oka jasno sam mu vidio samozadovoljni izraz na licu.
Ona je bila njegova, njegovo vlasništvo
Cupkao sam iza dvije mlade djevojke koje su se zavjerenički smijale dok su vraćale knjige. Uzeo sam u ruke knjižetinu po kojoj je snimljen i hit film od prošle godine. Bestseler sam okretao po rukama uz „Sivog Vuka“ kojeg sam čuvao da ga tko ne uzme. Moj problem je što paralelno čitam tri knjige, genijalnog Hanifa Kureishia, Vuka koji obara sve teze o Hitlerovom samoubojstvu i naravno, „Besmrtnost“ od Kundere koju čitam već trideset godina.
Knjiga koju ću pokloniti prvom neprijatelju
Prvo što sam pomislio bilo je kako dovraga netko može jedan jeftini ljubavni roman sa kioska upakirati u ozbiljnu knjigu, no onda su mi za oko zapele rečenice koje su opisno kazivale što jedna djevojka misli o jednom mladiću, a one su išle po prilici dobrih tridesetak strana u neskrivenom divljenju njegovom bogatstvu, uspjehu i moći, helikopterima i skupim odijelima. Da bi završile na oslikavanju koje maltretira, na desetak strana njegovih uskih hlača, besramno skupog donjeg rublja i sličnih pizdarija.
Riješen da rečeni naslov poklonim prvom neprijatelju kojeg znam nakon tridesetak stranica bio sam uznemiren i nisam sebi mogao objasniti razlog.
Sama činjenica da jedna žena dobrovoljno pristaje na torturu jednog bolesnika, mučenje i batine već je dovoljno užasna sama po sebi, iako držim da će mnoge djevojke koje sada ovo čitaju samo uzdahnuti na tu činjenicu. No ono što me užasnulo bila je paralela između nekih događaja u mom gradu koji su se tako tužno i tako užasno spojili u mojoj percepciji.
Naime, s vremena na vrijeme zavirim u popularna okupljališta mladih u svom gradu. U njihove noćne klubove.
Klubovima generalno nije bitno što djeca od sedamnaest rade kada pijana oteturaju zorom preko njihova praga. Klubovima su djeca zanimljiva jer imaju novaca. Djeca kupe, žicaju u baka i djedova pa uz cajke i boce na akciji protulumare noć. Boca je boca i prodati je treba, bila ona vodka ili tequila, njihove zvijezde koje tako rado slušaju sugeriraju im vid i način zabave, tako da je alkohol i to onaj žestoki općeprihvaćena stvar, a uske minice i visoke štikle modni hit. No ono što vuče kontekst te priče nije sama zabava već klase same po sebi među njima samima.
Djeca su to, a djeca se ponašaju kao djeca. Tako ako pamtite zadrugara Ljubana iz našeg vremena u „Vlaku u snijegu“ pamtite i gazdu Milana. Gazda Milan imao je i novaca i kolača, a curice su šljivile gazdu Milana puno više od zadrugara Ljubana dok se nije desila pizdarija.
Curice se vrte oko gazde Milana
Tako je to i kod njih. Curice se vrte oko gazde Milana u uskoj Armani košulji, a ovaj kao paun gura u usta novčanice od sto eura, zavlači im ruke u gaćice i onako pijan zalijeva ih tequilom gurajući im sol u grudnjake. Tako to ide dok se ne dogodi pizdarija, a pizdarija se dogodila i to u Podstrani kada je gazda Milan valjda pokušao sve idiotarije ovoga svijeta koje je naučio na Porn Hubu ili sličnim portalima.
Vjerovali ili ne ta mi se slika vratila i ošamarila me dok sam s gađenjem vraćao s dva prsta tu nakaradnu knjižetinu i dok sam gledao njih dvije kako se zavjerenički kikoću. Ovo vrijeme, vrijeme koje ja nazivam „nevrijeme“, nudi tim mladim curama smisleno i planski takve pizdarije, kao što im klubovi smisleno i planski nude boce, kao što ih njihove zvijezde smisleno i planski zovu u te iste klubove koji su najbolji u gradu i u kojima teče med i mlijeko, zabava i najbolji selfie u miniću ikada.
Ovo vrijeme sugerira nasilje nad ženama. Žene su drugotne, štrace, „za madraca.“ I djeca to uzimaju zdravo za gotovo. Gazda Milan najviše. I najžešće. Gazdu Milana tako je naučio njegov otac koji tuče podjednako mu i majku i ljubavnicu, kao i onu gospođu što mu radi po cijele dane u dućanu.
Ona ulazi u klub savršena, svaki detalj na njoj od minice, štikli do frizure je pažljivo usklađen, ona hoda samouvjereno i dolazi za njegov stol. On je cool, svaki detalj na njemu je pažljivo usklađen od frizure do Armani remena. Oni su savršen par, par kao s reklame.
”Vidiš je?”- kaže mi pun sebe, “Savršena je, muškarci sviraju kada ona prolazi, a znaš šta je najbolje u toj priči, moja je, ja od nje mogu raditi što želim!”
Izašao sam na zrak i zapalio cigaretu. Pogledao sam svoj umorni odraz u ogledalu. I u mojim očima i u mojoj kosi ja sam vidio samo jedno, pedeset nijansi sijede.
Danas je međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Razmislite prije no što udarite ženu jer ste udarili muškarca u sebi. Čuvajmo i poštivajmo naše žene, naše majke, naše djevojke.
Ako ih već ovo vrijeme ne poštuje i ova zemlja u kojoj živimo.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala