Kaže vijest od prije par dana kako je vodnjanskom Infobipu, globalnoj cloud komunikacijskoj platformi i, kako kažu, vodećoj IT kompaniji u regiji, odlukom vlade Andreja Plenkovića dodijeljena izravna potpora od 35 milijuna eura za istraživački projekt globalne komunikacijske platforme.
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU objavilo da je izravna potpora Infobipu vezana uz projekt te firme koji će, kako se navodi, "transformirati industriju komunikacija inovativnom upotrebom umjetne inteligencije, blockchaina i naprednih mrežnih tehnologija poput 5G/6G", što je prazna fraza koja ima otprilike značenje kao i kada političar kaže da mu je program suvremen i održiv.
Prvo Rimac pa sada Infobip - postavlja se pitanje po kojim kriterijima i zašto uopće država daje naš novac privatnim firmama?
Jer, kako je davno ispravno rekla barunica Thatcher: "Ne postoji državni novac, postoji samo novac poreznih obveznika."
Sve što država ima, sve što država nekome daje, sve što država ulaže ili sve što je od države "besplatno" - novac je koji vam je država uzela porezom, kao bi onda od toga uzela dio sebi za svoje i potrebe svojih činovnika, a ono što preostane usmjerila negdje - u izgradnju ceste, škole, plaćanje vatrogasaca ili, evo, potporu Infobipu.
Ne zaboravite - političari dijele vaš, ne svoj novac
Postavlja se stoga legitimno pitanje - zašto i po kojim kriterijima Plenkovićeva vlada uzima vaš teško zarađeni novac i dijeli ga privatnim firmama? Rimac je, istina, dobio europski novac - no i u proračun Europske unije uplaćujete. Infobip dobiva hrvatski porezni novac, dakle izravno vaš novac.
Infobip je firma kojoj se za puno toga treba čestitati - razvila se od nule do, za naše prilike, ogromne IT kompanije s proizvodima koji se prodaju po cijelom svijetu. Smještena je netipično u Vodnjanu, za razliku od sveprisutnog turizma zapošljava visokokvalificirane i za naše prilike dobro plaćene stručnjake i naravno ne radi sezonski, već cijene godine. Time pomaže i održivosti cijelog kraja.
Na kraju - Infobip uglavnom radi izvan Hrvatske, radi na poslovno opakom svjetskom tržištu i nije tipična hrvatska IT firma koja živi od prodaje ne baš kvalitetnog softvera državi.
Poslovanje je krenulo na loše
Međutim u nekim stvarima poslovanje Infobipa ne ide najbolje - za razliku od firme iz Vodnjana (kojoj ide ova potpora) i koja već godinama posluje s dobiti, to nije slučaj s krovnom tvrtkom Infobip Limited iz Londona. Ona već godinama akumulira velike neto gubitke, tako je 2023. godinu završila je s 227.1 milijun eura gubitka. Opširnije: https://www.index.hr/vijesti/clanak/infobip-biljezi-velike-gubitke-plenkovic-im-je-dao-35-milijuna-eura-izravne-potpore/2597231.aspx
U IT sektoru i općenito kod suvremenih tehnologija poznato je da su i najveći svjetski igrači godinama gomilali gubitke, dok se njihov proizvod nije razvio ili tehnologija postala opće dostupna. Tako da čak ni sami gubici nisu problem - mnogi su zadnjih desetljeća u SAD-u i drugdje tražili investitore, tvrdeći da će u budućnosti poslovati uspješno i ostvarivati velik profit. Neki su uspjeli, neki nisu, no osnovna razlika je - investitori su ulagali svoj novac. Država u Infobip ulaže naš novac.
Imali smo u Hrvatskoj prilično puno primjera ulaganja državnog novca u privredu - ulagale su se teške milijarde u brodogradnju jer je, eto, "strateška industrija", na kraju smo proračunskim novcem financirali azijske proizvođače čelika i njemačke naručitelje brodova. Utukli smo milijarde u željeznice, koje su postajale sve gore. Da ne nabrajam dalje. Nema kome se nije pomagalo, uglavnom je to prošlo prilično loše.
Privatne firme trebaju biti predmet privatnih ulaganja
Apsolutno je legitimno da poduzetnici traže investitore za svoje projekte - mogu otići u banku, mogu se okrenuti fondovima rizičnog kapitala, mogu ponuditi dionice na tržištu. Mogu, uostalom, uložiti i svoju ušteđevinu. Svatko od nas može svoj privatni novac uložiti u neki poduzetnički pothvat, pomoći nekoj firmi u investicijskom ciklusu - nadajući se da će sve proći dobro i da će se investicija vratiti uz kakvu zaradu. Međutim to nije posao države.
Posebno nije posao države na način kako se to radi u nas - da premijer uz, kako bi Đole rekao, "širok osmeh i zlatan zub" dijeli nekome naš novac. Ako premijer i vlada vjeruju u neku firmu, imaju potpuno pravo uložiti svoj privatni novac. Imamo i mi građani, na isti način, pravo uložiti svoj privatni novac.
Ali to da država uzima naš novac i onda ga dijeli privatnim firmama kako im se ćefne - to ne bi trebalo postojati.
Pametne države razvijaju svoju visoku tehnologiju na drugi način
Da, pametne države paze na razvoj visoke tehnologije. Neke to rade ulažući u vojnu industriju - što mislite zašto Italija, država poznata po dobrom vinu, sladoledu i paštama, ali ne i po vojnoj vještini, ima operativne nosače aviona? Zato što se tako podiže tehnološka sposobnost vlastite industrije - ako ste u biznisu obrade metala i kažete na bilo kojem svjetskom sajmu kako ste izradili sajle za palubu nosača, svi znaju da ste vrhunski u svojem poslu.
Neki drugi ulažu u svemirsku industriju. Za razliku od nas, Orbanova Mađarska je punopravni član ESA-e, Europske svemirske agencije. Može se postaviti pitanje kako to da zemlja koja jako pazi na svoje financijske odnose s Unijom i s Orbanom koji uvijek naglašava konkretan interes Mađarske plaća vrlo skupu članarinu ESA-i? Stvar je jednostavna - kako bi se mađarska industrija uključila u visokotehnološke projekte Europske unije.
Ako je vaša firma radila na nečemu što se sada vozika po Marsu ili se vrti u orbiti oko Sunca - to znači da ste morali isporučiti vrhunski proizvod. Pa ako ste stekli znanja potrebna za nešto što treba preživjeti lansiranje, put i raditi u nemogućim uvjetima dubokog svemira i susjednog planeta - jasno je da ćete znati napraviti puno toga dobrog. Podsjetimo se, Hrvatska u ESA-i ima niži status - Sporazum o europskoj državi sudionici (European cooperating State Agreement), nismo punopravni član.
Slična je situacija i s CERN-om. Države Europe plaćaju velike novce za CERN ne samo zato što žele saznati tajne svemira i elementarnih čestica nego zato što svoju i znanost i industriju žele podići na višu razinu. Članica CERN-a je tako Austrija, Mađarska, tu su Bugarska i Rumunjska, tu je čak i Srbija, koja je jako daleko od EU, ali - to pogađate - nema Hrvatske. Našima takav način jačanja visoke tehnologije nije zanimljiv.
Sutra svatko od vas može doći Plenkoviću s elaboratom
Stotine vas koji ovo čitate može sutra doći s elaboratom kako ćete "transformirati industriju komunikacija" ili nečim sličnim. Možete pitati ChatGPT ili kakvu drugu umjetnu inteligenciju da vam smisli nekoliko takvih dobrih naslova. Neki od vas bi čak i uspjeli s projektom pa bi se za par godina nasmiješeni premjer Plenković hvalio dobrim ulaganjem tuđeg novca.
No to nije put. Ako vlada želi pomoći tehnološkim tvrtkama - to može napraviti tako da im olakša poslovanje i smanji poreze. Možemo se jače uključiti u ESA-u i CERN pa tako angažirati naše firme, naravno putem natječaja. Može se i ulagati u visoku tehnologiju potrebnu za hrvatsku vojsku, osuvremenjivanje vojske nam nesumnjivo treba. Ali ne ovako, na temelju elaborata dijeliti novce političkom odlukom!
Ako Plenković i ekipa žele pomoći konkretno Infobipu, neka si uzmu svoje ušteđevine, dignu kredite i ulože svoj privatni novac. Ako netko od nas građana misli da je dobro ulaganje u "transformiranje industrije komunikacija", onda možemo, naravno, ako Infobip to ponudi, uložiti svoj novac.
Ovo dijeljenje tuđeg novca firmama izravno od države, izravno od strane politike, posebno bez jasnih transparentnih kriterija - spada u neka druga vremena i potpuno bi trebalo prestati, bio to Rimac, bio to Infobip, bio to neki treći.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala