ŠTO je fašizam? Odgovor na to pitanje je prije 78 godina u istoimenom eseju pokušao dati George Orwell, autor nekih od najvažnijih antitotalitarističkih književnih djela u povijesti, ujedno i čovjek koji je 1936. uzeo pušku u ruku i otišao u Španjolsku boriti se protiv fašističkog režima generala Franca.
Baš kao i tada, i danas odgovor na to pitanje ovisi o tome koga pitate.
Ako pitate Vladimira Putina, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij, Židov koji je na demokratskim izborima dobio više od 73% glasova, je lider "neonacističkog" režima. Staljinovi komunisti su tijekom Španjolskog građanskog rata 1930-ih "fašistima" nazivali trockiste i anarhiste koji su ginuli u borbi protiv pravih fašista - Francove vojske. Ako danas pitate prosječnog antivaksera, covid-potvrde su, naravno, "fašističke".
Riječ "fašizam" je izgubila svoje značenje. Putin nas je podsjetio što ona zaista znači
Jednoznačnog odgovora na to pitanje nema, a naročito u današnjem svijetu. Moralni relativizam uzeo je maha do te mjere da se svakog čovjeka čiji nam se stavovi i postupci ne sviđaju proglašava ni manje ni više nego Hitlerom.
U praktičnom smislu riječ "fašizam" je, napisao je Orwell 1944. godine, gotovo posve izgubila svoje značenje. Primjenjuje se, napisao je tada, na katolike, socijaliste, konzervativce, komuniste, trockiste, pacifiste, nacionaliste… nastavite niz sami.
Ipak, "ispod svog tog nereda krije se neka vrsta skrivenog značenja", napisao je Orwell.
"Čak i ljudi koji se olako razbacuju riječju ‘fašist’ pridaju joj emotivno značenje. Pod "fašizmom" misle na, ugrubo govoreći, nešto okrutno, beskrupulozno, arogantno, opskurantistički, antiliberalno i kontra radničke klase. Gotovo svaki Englez prihvatio bi riječ "nasilnik" kao sinonim "fašistu". To je otprilike najbliže definiciji ove pretjerano korištene riječi koliko možemo doći", napisao je.
Okrutan, beskrupulozan, arogantan, opskurantistički i antiliberalni nasilnik. Teško je bolje opisati Vladimira Putina u veljači 2022. godine.
Sve ovo je posljedica odluke jednog jedinog čovjeka
Divljački napad na susjednu Ukrajinu, izgovori za rat koji vrijeđaju zdrav razum svakog kome mozak nije potpuno ispran, raketiranje grada od tri milijuna stanovnika, slanje ruskih tinejdžera da umru u ukrajinskom blatu, sve to je odluka jednog jedinog čovjeka.
Neovisno o svim golemim pogreškama koje je Zapad u zadnjih 20 godina napravio dozvoljavajući Putinu da nagomila resurse potrebne za totalnu kontrolu medija, dezinformacijski rat kakav nije viđen nikad u povijesti, ali i stvarni rat u Europi kakav nije viđen od psihopatskog pohoda Slobodana Miloševića po bivšoj Jugoslaviji, nijedna razumna osoba ne može imati ni trunčicu sumnje tko je kriv za to da se danas širom Europe govori o nečem što je donedavno bilo nezamislivo - mogućnosti nuklearnog rata.
Ako sad nije jasno - kad će biti?
Stvar je jednostavna da ne može biti jednostavnija. Ako Putin zaustavi invaziju, rata više neće biti. Ako se Ukrajina prestane boriti, Ukrajine više neće biti. A ako smo išta naučili u zadnjih nekoliko mjeseci, a naročito u zadnjih par tjedana, to je da Putin nema namjeru stati na Ukrajini.
Bivši KGB-ov špijun i priučeni povjesničar nikad nije prežalio raspad Sovjetskog Saveza. Pad Berlinskog zida, koji je za ogroman dio Europe značio bolji život, za Vladimira Putina bio je, po njegovim vlastitim riječima, "najveća geopolitička katastrofa u povijesti".
Borba protiv Vladimira Putina je moralna obaveza svake racionalne osobe. Ako to nije jasno danas, kad je psihopat iz Kremlja cijelom svijetu zaprijetio nuklearnim oružjem, kad će postati? Ako balistički projektili s nuklearnim bojevim glavama prošaraju nebo nad Europom, bit će kasno.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala