RADNIČKA FRONTA navodi kako se na primjeru javnog bilježništva vidi interesno utemeljeno licemjerje hrvatskih zagovaratelja slobodnog tržišta, s obzirom na to da se malobrojnoj grupi ljudi daje monopol za usluge čiju cijenu dogovorno propisuju.
Nakon što im je u otvorenom pismu predsjednica Hrvatske javnobilježničke komore ukazala na "visoku važnost javnih bilježnika" u povećanju pravne sigurnosti, ali i usporedila njihove zahtjeve za besplatnom ovjerom dokumenata s nacizmom i drugim totalitarnim sustavima, RF je priopćio da primaju i reakcije onih koji su tu visoku razinu pravne sigurnosti osjetili na vlastitoj koži.
Naveli su pritom primjer građanina kojem je javni bilježnik u ostavinskom postupku naplatio 3400 kuna umjesto zakonom propisane naknade od 150 kuna plus PDV, napominjući kako prema pisanju Slobodne Dalmacije njegov slučaj nije usamljen kad je riječ o ostavinskim rasprava.
"Toliko o pravnoj sigurnosti i učinkovitosti. Ovaj primjer, kao i bezbrojni drugi, samo pokazuje štetne posljedice miješanja privatnog i javnog. Javno bilježništvo je u svojoj osnovi privatiziranje dijela pravosudnog sustava i državnog aparata", priopćila je Radnička fronta.
Navode pritom da se pravosudni sustav sustavno uništava korupcijom i niskim ulaganjima, zapošljava se premalo ljudi, a oni koje se i zaposli moraju biti politički podobni.
"Preopterećenje sustava"
Primjerice, kažu u RF-u, za cjelokupno hrvatsko sudstvo u 2020. predviđeno je zapošljavanje 38 vježbenika, dok je, za usporedbu, prema imeniku Hrvatske odvjetničke komore u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri trenutno zaposlen 51 vježbenik.
Zaključuju kako je normalno da u takvim uvjetima postoji preopterećenje sustava, a oni koji su to preopterećenje proizveli kao rješenje zagovaraju privatizaciju djela tog sustava.
Na primjeru javnog bilježništva vidi se i licemjerje hrvatskih zagovaratelja slobodnog tržišta, poručuju iz RF-a, pitajući kako to može biti u skladu s liberalnom ideologijom da država propisom određuje grupu ljudi koji mogu dogovorno propisivati cijenu svojih usluga, a koje nitko drugi osim njih ne smije pružiti. Gdje su tu dobrobiti konkurencije, pitaju.
"Dvadeset kuna državnih biljega je komunistička diktatura, ali 3400 kuna u ostavinskom postupku za poljoprivredno zemljište bez pristupnog puta valjda je vrhunac privatnih prava i sloboda", kaže RF i zaključuje da nikome nije stalo do tržišnih sloboda i ljudskih prava, nego do što bržeg i učinkovitijeg bogaćenja manjine.
U društvu kakvom RF stremi ostavinski postupak bi se provodio pred sudom, građanin bi platio jasno propisanu naknadu, višestruko manju nego što je danas naplaćuju javni bilježnici, iznos bi završio kao prihod pravosudnog sustava i iskorišten za daljnje ulaganje u sustav, a ne u rukama 330 "pomazanika" vladajućih, kao što se to danas događa "na štetu svih nas".