JOSIP ROĐAK je svoje četvero djece bacio s balkona, djeca su pala na beton s visine od šest metara, jedna djevojčica je u kritičnom stanju prevezena u Zagreb, druga je danas bila na operaciji, a ostalo dvoje djece je lakše ozlijeđeno.
To je posljednji u nizu brutalnih zločina koji pokazuju da se u Hrvatskoj dogodio potpuni raspad sustava. Prije nekoliko dana 14-godišnji dječak uhićen je u Trilju nakon što je nasred ceste nožem u glavu ubo svoju majku, a u međuvremenu je pušten na slobodu. Tjedan prije bivši je specijalac u Zagrebu brutalno pretukao svoju 14-godišnju kćer, čijom je glavom odvalio drvenu letvu s ograde.
Početkom godine 63-godišnjak je u Sukošanu ubio sestru, nećaka i sestrinu svekrvu, čija je tijela izmasakrirao, a potom je ubio i sebe. Sličan slučaj, također u siječnju, dogodio se u Dubrovniku gdje je 64-godišnjak ubio suprugu i punca, dok je u punicu pucao, ali se ona uspjela spasiti. Na kraju je ubio sebe.
Još jedan slučaj koji je zgrozio zemlju dogodio se 31. siječnja kad je 39-godišnji teolog prebio suprugu i majku njihovo dvoje maloljetne djece. Ženu je izudarao utezima po glavi tako da je pala na tlo, a potom ju je ugurao u prtljažnik vozila.
Ovi monstruozni zločini dogodili su se u svega dva mjeseca. Razgovarali smo sa profesorom s Pravnog fakulteta Josipom Kregarom i psihijatrom Hermanom Vukušićem koji su nam rekli da se u Hrvatskoj dogodio potpuni raspad sistema.
Kregar: Smiješno je da oni koji dopuštaju da institucije propadnu pozivaju institucije da rade svoj posao
"Hrvatska se pretvara u zemlju gdje postaje očigledno da obiteljsko nasilje nije incident i da obitelj nije samo mjesto mira i blagostanja i ljubavi, da postoje mnoge disfunkcionalne obitelji koje uništavaju zdravi život svojih članova, i otkrivaju da idealizacija obitelji ujedno znači i prikrivanje stvarnosti. Na institucije socijalne skrbi zbog toga pada teret rješavanja problema koje one nisu u stanju svojim kapacitetom i ljudima riješiti. To da institucije ne daju nikakav efekt sasvim je jasno vidljivo i smiješno je da oni koji dopuštaju da institucije propadnu ih prozivaju da obave svoj posao. Politička volja ne dokazuje se osmijesima ili izjavama sućuti kad je nešto gotovo već osiguranjima ovlasti, ljudi i sredstava da se obavi organizirano posao", rekao je prof. Kregar za Index.
Druga stvar je, navodi, što proces raspadanja obitelji nije proces koji se ocjenjuje vrijednosnim standardima jer se onda, kaže, vidi da postoje samo devijacije i skretanja, skandali i zlouporabe, te se radi o ozbiljnom društvenom problemu, koji treba realistično ocijeniti.
"Vlada koja svojim prioritetom proglasi demografsku obnovu, a ne vodi računa o stvarnom životu ljudi, zapravo se prepušta tome da će se uspjeh politike procjenjivati kad svemu već dođe kraj i bude kasno. To je prebacivanje odgovornosti na buduće vlade. Zaključno je činjenica da se ne može odgovornost za to prebaciti samo na pojedince koji nisu obavili posao, već na one koji im osiguravaju uvjete, koji ih nadziru i kontroliraju, a onda konačno i odgovaraju za stanje u nekoj oblasti. Ovi slučajevi bacanja djece, kao i ostali slučajevi nasilja, pokazuju koji je stupanj indiferentnosti nastao kao posljedica činjenice da se nitko ne smije miješati u tuđe obiteljske odnose, zaštita slabijih obaveza je društva, a ne samo institucija", smatra profesor Kregar.
Vukušić: Razina depresije u Hrvatskoj viša je nego ikad
Psihijatar dr. Herman Vukušić rekao nam je da hrvatsko društvo na rubu totalnog psihosocijalnog kolapsa.
"Ne postoje nikakva mjerila, vrijednosti, u saboru se raspravlja kao da su migracijsko jato lastavica, a ljudi su sve apatičniji. Na kraju se ta apatija pretvara u bolest, bilo psihičku ili fizičku. Na kraju zato ima tako puno ovakvih slučajeva. Ovo je sve češće i češće, a da nitko se u našoj vlasti ne zapita što bi mogli napraviti. Uvijek kad se ovako nešto poput slučaja s Paga dogodi onda kreće zapomaganje, pa kako se to moglo dogoditi, tko je kriv, tko je odgovoran? No ja ne bih išao od dna sustava za traženje odgovornosti, vjerojatno je bilo propusta u radu Centra za socijalnu skrb, ali iz mog iskustva riba uvijek smrdi od glave. U Hrvatskoj imamo nesreću da kao društvo dobijemo pokvarenu ribu za večeru", rekao je za Index dr. Vukušić.
Navodi kako država treba dati veće ovlasti kako policiji tako i psihijatrima, psiholozima i centrima za socijalnu skrb - da pokreću sankcije i kažnjavanje nasilnika jer se često događa da su, kaže, svima njima ruke vezane.
"Sve je ovo mikro odraz situacije u društvu, a koja je grozna, razina depresije viša je nego ikad, količina psihofarmaka koja se koristi viša je nego ikad, Hrvati su najbolesnija nacija u Europi posebno na razini karcinoma, sve su to epidemiološki podaci oko kojih bi u nekoj normalnoj zemlji vlada zasjedala 24 sata na tu temu, a naši se, i to sve moguće stranke, ponašaju katastrofalno. Opet ćemo raditi neke strategije, dan danas u hrvatskom zdravstvu nemate jasnih epidemioloških pokazatelja i studija zašto smo toliko bolesni, imamo samo statistiku prolaska kroz bolnice i umiranja. Zašto smo tako bolesni? Pa ako nemamo pametne ljude, pozovimo naše pametne ljude koji su posvuda u svijetu cijenjeni, ako već mi nismo dovoljno pametni da napravimo studiju gdje je danas Hrvatska", rekao je dr. Vukušić za Index.
"Djecu je trebalo maknuti iz obitelji"
Dodao je kako su često psihijatrima ruke vezane kad bi trebali nekog tko je opasan prisilno hospitalizirati. Naveo nam je jedno iskustvo iz svoje dugogodišnje prakse.
"Primjera radi, iz jedne jake državne firme su me zamolili da posebno obratim pažnju na jednog njihovog djelatnika koji nije predavao doznake dva mjeseca. Ustanovili smo da je teško psihički bolestan, što je on negirao, nije se htio liječiti. Cijeli tim je vidio da će jednog dana biti opasan za okolinu jer je imao paranoidne deluzije. No njegova liječnica opće prakse pred mirovinom nije htjela potpisati na prijedlog troje nezavisnih psihijatara pokretanje postupka prisilnog liječenja. Ona je to uporno odbijala i kad je on prebio vlastitu majku skoro do smrti, tad je ona da zaštiti sebe tužila sve nas pučkom pravobranitelju, HZZO-u. I onda je došla inspekcija HZZO-a kod nas na Rebro, pitali su nas je li bio kod nas u dnevnoj bolnici i rekli smo da je jer je to bio jedini način da se koliko-toliko liječi. I onda se prestao liječiti jer se liječnica nije suglasila s prisilnim liječenjem", krenuo je s pričom dr. Vukušić.
Navodi kako ga je potom inspektorica HZZO-a pitala zašto nije pozvao zaštitare da ga prisilno odvedu na liječenje.
"Tad vidim da ona nema pojma o zaštiti osoba s duševnim bolestima, da se zaštitari u tu svrhu privođenja pacijenata ne smiju koristiti. Da ne govorim da sam milijun puta trebao nekog prisilno hospitalizirati, a nisam mogao bez dozvole, i onda se dogodila masa problema koji bi se u 90 posto slučajeva riješili prisilnom hospitalizacijom. Za Pag ne mislim da se tu njega moralo prisilno hospitalizirati već smatram da se tu djecu hitno i promptno moralo maknuti iz te sredine. Starije dijete je pobjeglo u dom, a djeca ostala su živjela kako su živjela, cijelo selo je znalo kako žive, a nitko nije reagirao da se napravi nadzor nadležnog centra kako djeca žive, u kojim uvjetima, da se vidi da su zanemarena, da zaostaju u razvoju za svojim vršnjacima i da se toj obitelji oduzme djeca", rekao je na kraju dr. Vukušić te ponovio da su ljudi sve apatičniji. A na kraju se ta apatija, kako je istaknuo, pretvara u bolest, bilo psihičku ili fizičku.