SVIJET još jednom obilaze potresni prizori izvlačenja ljudi iz ruševina, živih i mrtvih. Uzrok tragedije ovaj put nije rat, nego dva strahovita potresa magnitude 7.8 i 7.5 po Richteru, koji su pogodili jugoistočnu Tursku, ali i sjevernu Siriju. Službeni broj poginulih u ove dvije zemlje već je prešao 9500, što je zastrašujuće samo po sebi. No strahuje se da će konačan broj biti daleko viši.
Tako je viša službenica za hitne slučajeve Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu Catherine Smallwood sugerirala da bi broj smrtnih slučajeva mogao narasti na više od 20.000 objašnjavajući za AFP da "često vidimo osmerostruko povećanje u odnosu na početne brojke", koje su se tada vrtile oko 3 tisuće. Posljednji potres ovakve težine pogodio je Tursku davne 1939., kada je poginulo više od 30.000 ljudi.
U Siriji je dosad potvrđeno oko 2500 poginulih. Od toga je, prema jučerašnjim, sada zastarjelim podacima, bilo barem 970 na teritoriju pod kontrolom opozicije, na sjeveru zemlje, a barem 812 na području pod kontrolom vlasti u Damasku. Više od 200 zgrada srušeno je do temelja, kažu spasioci.
Iz sirijskog mjesta Jandairisa tako je došla potresna snimka spašavanja tek rođene bebe koja je pupkovinom još bila povezana s majkom, koja nije preživjela. Djevojčica je jedina preživjela iz obitelji čiji su svi članovi poginuli u urušavanju četverokatnice. Bijele kacige, spasilačka organizacija koja djeluje na pobunjeničkom teritoriju, izvukla je tijela cijele obitelji.
Sirijski spasioci imaju dugu praksu izvlačenja ljudi iz ruševina
No sličnih snimki nagledali smo se i kad su ruševine bile rezultat ratnog razaranja, koje u Siriji traje već 12 godina. Takve snimke Bijelih kaciga u akciji izazivale su, doduše, kod pristaša sirijskog predsjednika Bašara al-Asada bijes, podsmijeh i optužbe za lažiranje.
Sada, kad nemaju političkih motiva jer je uzrok elementarna nepogoda, a ne granate i bombe u službi diktatora koji se grčevito drži na vlasti, takve teorije zavjere upadljivo izostaju.
"Dakle, situacija u Siriji je katastrofalna, svega nam nedostaje. Situacija je na sjeverozapadu Sirije ionako loša zbog rata koji traje već godinama i infrastruktura je već ionako vrlo slaba i loša, a sada se dogodila i ova katastrofa, ovaj potres, i zbog toga su naši ljudi u vrlo teškoj situaciji. Nedostaju im sklonište, hrana, deke, medicinske potrepštine, situacija je apsolutno katastrofalna", objasnio je za N1 ministar zdravstva takozvane Privremene sirijske vlade Maram Alšeik, smještene u glavnom pobunjeničkom uporištu Idlibu.
Tragični kaos u ovoj zemlji najbolje ilustrira vijest da je, zahvaljujući razornom potresu, iz zatvora na sjeveru provincije Alep pobjeglo dvadesetak terorista Islamske države (ISIL).
Daleko je važnija, a često zaboravljena činjenica da na sjeveru zemlje, pod kontrolom protuasadovske opozicije, živi više od dva milijuna izbjeglica, prema procjeni UN-ove agencije za izbjeglice (UNHCR). Ukupno 4 milijuna stanovnika tog područja uvelike ovisi o međunarodnoj humanitarnoj pomoći jer je praktički pod blokadom vlasti u Damasku.
Još oko 6 milijuna ljudi izbjeglo je iz zemlje, a većina njih, čak 3.7 milijuna, našla je utočište upravo u susjednoj Turskoj. Dobar dio njih smješten je upravo u gradovima na jugoistoku zemlje, onima koji su sad razoreni potresom, čiji je epicentar bio u okolici grada Gaziantepa.
Prema podacima UN-a,1.7 od 15 stanovnika pogođenog dijela Turske su sirijski izbjeglice.Mnogi od njih živjeli su u pretrpanim stanovima u starim, nesigurno sagrađenim zgradama i sada su ostali bez krova nad glavom ako nisu i sami zatrpani u ruševinama.
Zdravstveni sustav devastiran godinama Asadovog i ruskog bombardiranja
Sudbina stradalih na sjeveru Sirije još je teža jer je bolnički sustav temeljito devastiran. Improvizirane bolnice i ambulante bile su omiljena meta sirijske i ruske avijacije, što je također izazivalo podsmijeh i porugu obožavatelja Asada i njegovog ključnog saveznika Vladimira Putina, čija vojska sada izaziva još veću humanitarnu katastrofu u Ukrajini.
Nestašica lijekova, hrane, goriva, spasilačke opreme i ledene temperature te teška zimska oluja dodatno će otežati spašavanje i skrb za preživjele Sirijce na ovom području, kojima jedina pomoć dolazi preko granice s Turskom. A Damask dozvoljava dostavu humanitarne pomoći UN-a samo preko jednog tursko-sirijskog graničnog prijelaza, Bab al-Hava.
"Mnogi u sjeverozapadnoj Siriji raseljeni su i do 20 puta, a sa zdravstvenim ustanovama koje su bile preopterećene čak i prije ove tragedije, mnogi nisu imali pristup zdravstvenoj skrbi koju kritično trebaju", za Guardian upozorava Tanya Evans, direktorica Međunarodnog odbora za spašavanje za Siriju.
A Velika Britanija je danas optužila sirijsku vojsku da je izvela "doista bezočan i gnusan napad" iz zraka na Mareu, grad na sjeverozapadu zemlje, samo dan nakon potresa.
S druge strane, i Sirijski crveni polumjesec, državna organizacija, apelira na pomoć jer su im potrebni "teška oprema, vozila hitne pomoći i vatrogasna vozila". Sirijski crveni križ, također pod kontrolom Damaska, traži da se ukinu sankcije zemlji koje su na snazi od 2011., kad je država poslala vojsku na prodemokratske prosvjednike koji su zatim pokrenuli oružanu pobunu.
>> Kako pomoći stradalima u potresu u Turskoj i Siriji?
Građanski rat postao arena svjetskih sila
Podsjetimo, u građanski rat u Siriji su, nakon početnih uspjeha pobunjenika do 2015., na Asadovu stranu izravno ušli Rusija, Iran i libanonski Hezbolah. Upravo je njihova intervencija bila presudna da diktator Asad slomi otpor pobunjenika u velikom dijelu zemlje, uz golemu cijenu u ljudskim životima i razorenim gradovima i selima. Ipak, dobar dio sjeverne Sirije je i dalje van njegove kontrole.
Rat je odnio na stotine tisuća života - prema Uredu za ljudska prava UN-a, do 2021. poginulo je oko 307 tisuća civila, ne računajući poginule borce na raznim zaraćenim stranama. A prema nevladinoj Sirijskoj mreži za ljudska prava, za ogromnu većinu ubijenih civila, njih više od 200 tisuća, odgovorne su upravo oružane snage sirijskog režima.
Na stranu kurdskih pobunjenika okupljenih u Sirijske demokratske snage (SDF), koji su primarno ratovali protiv ISIL-a, uključila se pak koalicija zapadnih zemalja predvođena SAD-om. Iako su se protiv ISIL-a borili i sirijska vojska sa svojim saveznicima, kurdske snage na tlu i snage zapadne koalicije iz zraka odigrale su ključnu ulogu u njegovom uništenju. Oslobodile su Mosul u Iraku i prijestolnicu takozvanog kalifata, Raku u Siriji, a onda i eliminirale njegovog vođu Abu Bakr al-Bagdadija.
Proturežimski pobunjenici imali su pak ograničenu pomoć u lakom naoružanju od SAD-a (dok je Donald Trump nije ukinuo 2017.), zaljevskih monarhija i Turske, neusporedivu s onom koju su Rusija i Iran pružili Asadu.
No Turska se od 2016. također izravno uključila u ovaj kaotični rat prvom od nekoliko vojnih akcija na sjeveru Sirije. Proklamirani cilj bio je stvaranje sigurne zone i čišćenje tog teritorija od ISILA, ali i od većinski kurdskog SDF-a, koji Ankara također smatra terorističkim ogrankom zabranjene Radničke partije Kurdistana (PKK). Pritom im nije smetalo to što je SDF saveznik SAD-a, turskog saveznika u NATO-u.
I Erdogan i Asad žele cijeli sjever Sirije, Kurde nitko ništa ne pita
Proturežimske pobunjenike ustrojila je u takozvanu Sirijsku nacionalnu vojsku (SNA) i angažirala kao saveznike ili, bolje rečeno, klijente u tim operacijama. S njom je povezana i već spomenuta Privremena vlada Sirije, opozicijska organizacija koja obnaša civilnu vlast na području provincije Idlib i dijelova susjednih provincija. Jedini van kontrole Turske ostali su džihadisti iz pokreta Tahrir al-Šam, nastalog iz nekadašnjeg ogranka al-Kaide.
Ratni sukobi su se uvelike smirili od 2019., nakon što je posljednja velika ofenziva Asadovih snaga, uz rusku podršku iz zraka, završila dogovorom o primirju ruskog i turskog predsjednika - Putina i Recepa Tayyipa Erdogana. Postalo je jasno da Turska neće dozvoliti da Asad preuzme kontrolu nad sjeverom zemlje i izazove novu milijunsku izbjegličku krizu u Siriju.
Erdogan je, međutim, još prošlog ljeta najavio novu ofenzivu na kurdske snage u sjeveroistočnoj Siriji. Do nje, srećom, ipak nije došlo jer bi zasigurno produbila patnju milijuna Sirijaca u regiji koja je sada devastirana i potresom. Sve su strane u ratu, pa tako i SNA, inkriminirane optužbama za ratne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima.
>> Erdogan je u kolovozu najavio novu ofenzivu na Kurde. Nakon Istanbula ima opravdanje
"Situacija u Siriji ne može biti gora. Moja je obitelj napustila svoj dom usred noći. Samo sjede nasred autoceste u strahu da se vrate, u strahu da bi im još jedan naknadni potres mogao srušiti zgradu. Već su prošli kroz pakao posljednjih nekoliko godina. Moje pitanje je hoće li Sirija dobiti pomoć koja joj je potrebna?" zapitala se na Twitteru Reem Akkad, vizualna urednica Washington Posta.
"Ova kriza dolazi nakon višestrukih kriza u pogođenoj regiji. Posvuda po Siriji potrebe su najviše nakon gotovo 12 godina duge, kompleksne krize, a humanitarna financijska pomoć i dalje pada", upozorila je i Adelheid Marschang, visoka dužnosnica WHO-a za krizne situacije, dodavši da će u obje zemlje vjerojatno biti pogođeno gotovo 23 milijuna ljudi, uključujući 1.4 milijuna djece. Dodala je da je da je prikupljeno manje od 50% od potrebne 4 milijarde humanitarne pomoći za ovu godinu.
Analitičar: Možda je ovo onda prilika da se SAD, Rusija, Sirija i Iran dogovore
Ali kako uopće pomoći zemlji koja je toliko raskomadana između zaraćenih strana kao što je to Sirija?
"Mislim da je slon u sobi to što je SAD (vojno) prisutan u istočnoj Siriji i ako međunarodna zajednica želi napraviti više (da pomogne), mogla bi učiniti linije fronta fleksibilnijima, možda osigura primirje, tako da humanitarna pomoć bude na prvom mjestu", komentira za BBC američki sigurnosni analitičar i dopisnik Jerusalem Posta Seth Frantzman.
"Na kraju dana, pomoć civilima je najvažnija. Možda je ovo onda prilika da SAD, Rusija, Sirija, Iran i ostali stave postrani razmirice koje imaju i dogovore dovođenje međunarodnih organizacija koje rade na obje strane i ulazak humanitarne pomoći", dodao je.
Glasnogovornik UN-a Stephane Dujarric rekao je da UN pripremaju konvoj koji će prijeći linije fronte unutar Sirije, ali da to bi vjerojatno zahtijevalo novi sporazum s Damaskom. Asad bi pak mogao zauzvrat tražiti ukidanje sankcija, a EU i SAD bi mogli biti neskloni takvom potezu kako ne bi dali legitimitet režimu na čijim je rukama krv stotina tisuća vlastitih građana. No pomoć unesrećenim Sirijcima trenutno je najveći prioritet.