Mornar, ratnik, vojskovođa i revolucionar Giuseppe Garibaldi rodio se u Nici početkom 19. stoljeća. Njegov život ispunjen je rizicima i slavnim događajima koji će rezultirati stvaranjem ujedinjene Italije 1870. godine, a bio je toliko popularan u cijeloj Europi i SAD-u da su ga ljudi smatrali pravim suvremenim herojem i uzorom.
Rodio se u obitelji koja se bavila morskom trgovinom. Kao mali većinu je vremena provodio na brodu, a kao mladić počeo je ploviti svjetskim morima. Garibaldija pamtimo po vojnim uspjesima, međutim nikada nije pohađao neku vojnu akademiju, a za sebe je govorio da je naučio koristiti mač kako bi spasio svoju glavu ili pokušavajući odrezati tuđe glave.
Upoznavanje Mazzinija i izgradnja liberalnih ideala
U jednoj od svojih plovidba tijekom mladosti Garibaldi upoznaje svog imenjaka, Giuseppea Mazzinija. Mazzini je bio vođa pokreta Mlada Italija, organizacije čiji je politički cilj bio ujedinjenje Italije pod republikanskim i liberalnim načelima.
Garibaldi se bio očaran Mazzinijevom karizmom i brzo postao član organizacije, kao i član njihovih vojnih odreda - Carbonara. Sudjelovao je u pobuni koja je trebala rezultirati republikom u Pijemontu, no ta pobuna je brzo ugušena, a Garibaldi je jedva izvukao živu glavu bježeći u Francusku.
Krajem 30-ih i početkom 40-ih Garibaldi odlazi u Južnu Ameriku kako bi zadovoljio svoju glad za avanturom, ali vjerojatno i zato što je i dalje bio u bijegu zbog pokušaja pobune. Pridružuje se separatistima Rio Grande del Sul u Brazilu i djeluje kao gusar. Pljačka brazilske brodove, a u međuvremenu se zaljubljuje u jednu udanu damu s kojom će kasnije biti u vezi i imati sina.
Ubrzo okuplja Talijansku legiju - vojsku sačinjenu od Talijana koji su doselili u Južnu Ameriku. Njegova vojska dobiva crvene košulje koje će od tada uvijek nositi njegovi vojnici i po čemu će biti vrlo poznat.
Borio se u Urugvaju čime je stekao reputaciju profesionalnog pobunjenika, nepokolebljivog idealista i još tisuće različitih imena s romantičarskim prizvukom. O njemu se priča ne samo u Brazilu i Argentini već i u Europi i SAD-u.
Povratak u Italiju i ratna kampanja
Garibaldi se vraća u Italiju na poziv Mazzinija koji je imao nove planove o stvaranju ujedinjene Italije. Prvo su ratovali protiv Austrijanaca na sjeveru. Garibaldijeva vojska ostvarila je neke pobjede na bojištu, no taj rat su Talijani izgubili, a Garibaldi je preživio bježeći u Švicarsku. Par godina kasnije Mazzini je digao ustanak u Rimu, a papa je pobjegao u Francusku.
Garibaldi stiže u republikanski Rim i spreman ga je braniti od svakog tko će izazvati ovu novu mladu republiku. Ipak, nije mogao izdržati kombinirani napad burbonaca s juga i francuske vojske koja je morskim putem napala Rim. Republika je pala, a Garibaldi i njegova žena ponovo bježe, ovaj put u New York.
Međutim, žena koja mu je rodila sina i koja se s njim borila u Južnoj Americi umrla je od malarije u njegovim rukama, a Garibaldi se vraća u Italiju tek 1854. godine kada kupuje vilu i zemljište na Sardiniji, u Capreri.
Tamo će provesti nekoliko godina u miru dok mu pred vrata neće doći diplomat od Camilla Cavoura, glavne političke figure u Pijemontu. Garibaldi ubrzo upoznaje Cavoura i kralja Viktora Emanuela II. s kojima planira iduću etapu u ujedinjenju Italije.
1860. godine Garibaldi će okupiti ponovo svoju vojsku i uputiti se sa Sardinije na Siciliju kako bi ju uključio u novu mladu državu.
Uz samo 1000 vojnika, Garibaldi osvaja otok te nastavlja napredovati prema Napulju, glavnom gradu tog kraljevstva. Uz pomoć Cavoura i Pijemonta, 1861. napokon je ujedinjena Italija, no ne po njegovim liberalnim načelima, već po monarhijskom ustroju. Čelnik države postaje kralj Viktor Emanuel II.
Garibaldi će se boriti još u dva navrata: prvo protiv Papinske države, jedine preostale zemlje na Apeninskom poluotoku koja nije bila dio ujedinjene Italije; te kao vođa posebne talijanske divizije koja se borila na strani Francuza u Francusko-pruskom ratu 1871. godine.
Umire na današnji dan 1882. godine u Capreri, a ostaje zapamćen u povijesti kao osoba koja je simbol talijanskog nacionalizma i želje za ujedinjenjem.