Nova istraživanja tajanstvenih ostataka mumificiranih pavijana pronađenih prije više od sto godina u Egiptu razotkrila su "svetu" poziciju primata na drevnom Arapskom poluotoku.
Arheolozi su 1905. godine u Dolini majmuna, arheološkom nalazištu na zapadnoj obali Nila poznatom po prikazima pavijana na zidovima grobnica, pronašli neobične mumije pavijana. Životinjama su nedostajali očnjaci te, za razliku od drugih mumificiranih primjeraka majmuna iz istog razdoblja, nisu bili pokopani s plemićima niti nađeni u grupnim katakombama.
Stručnjaci su se više od stotinu godina pitali kako su tamo dospjeli, od kuda su dovezeni i iz kojeg razloga. Znanstvenici su stoga testirali deset različitih uzoraka i iz jednoga uspjeli izdvojiti DNK. Biologinja Gisela Kopp sa Sveučilišta Konstanz u Njemačkoj je pomoću nove metode genetske analize DNK otkrila podrijetlo davno umrlih pavijana.
Dva drevna grada ili samo jedan?
Procjenjuje se da mumija pavijana iz koje je dobiven DNK datira između 800. i 500. godine prije Krista. Nalazi pokazuju da je stigla s područja Afričkog roga. Znanstvenici su usporedili genetski prikaz mumije s drugim uzorkom koji potječe iz obalnog područja u Eritreji, gdje se u davna vremena vjerojatno nalazila luka Adulis, i naišli na podudarnost.
Međutim, ovaj je pavijan mumificiran mnogo prije nego što je drevni grad Adulis procvjetao u važno trgovačko središte i luku, gdje se često trgovalo sa životinjama poput pavijana i leoparda. Drevni tekstovi iz istog razdoblja ukazuju na to da on vjerojatno potječe iz grada Punta.
Točna lokacija Punta je dugo zbunjivala znanstvenike jer se grad spominje u važnim tekstovima, ali nije pronađen na postojećim kartama. "Uzorak koji smo proučavali kronološki odgovara lokaciji Punta, ali geografski odgovara Adulisu. Stoga pretpostavljamo da su Punt i Adulis dva različita imena za isto mjesto koja su se koristila u različitim vremenskim razdobljima", napisala je Kopp.
Kopp je za Business Insider kazala da još uvijek nije sasvim jasno kako su drevni narodi pavijane prevozili u Egipat, tako daleko od njihovog prirodnog staništa. "Sudeći po načinu na koji su drevni Egipćani predstavljali pavijane na umjetninama, čini se kao da su ih promatrali u njihovom prirodnom okruženju", kazala je.
Negdje štetočine, a negdje utjelovljenje božanstava
Antropolog Nathaniel Dominy sa sveučilišta Dartmouth College u SAD-u navodi da se pavijani u tome istome razdoblju nisu previše prikazivali na afričkim umjetninama jer ih se smatralo štetočinama.
"U Africi ćete vidjeti gomilu slonova i žirafa i svakakvih figura koje predstavljaju životinje, ali vrlo rijetko pavijane. Nisu im baš bili skloni. Pavijani su im krali usjeve i hranu, prenosili bolesti", rekao je Dominy.
"Sjećam se da sam pri mom prvom posjetu Egiptu bio zaprepašten brojem pavijana prikazanih na zidovima hrama ili u grobnicama plemića. U raznim hramovima su bili veliki kipovi pavijana. Drevni Egipćani su ih čak i mumificirali", dodao je.
Dominy objašnjava da su pavijani za Egipćane vjerojatno imali dvostruku duhovnu važnost. Stvorenja su često prikazivana s rukama podignutim prema Suncu, odnosno prema egipatskom bogu Sunca (Ra). "Pavijani su se možda okretali prema izlazećem suncu i glasali, a Egipćani su onda njihovo ponašanje povezali sa svojim religioznim uvjerenjima", kazao je.
Drevni Egipćani su pavijane prikazivali i kao fizičko utjelovljenje Thotha, egipatskog božanstva mjeseca i boga povezanog s mudrošću i ratom. "Dakle, te su životinje mogle predstavljati boga Mjeseca i boga mudrosti, ali i odanost bogu Sunca. Zbog toga su pavijani možda bili toliko značajni, jer su povezivali Sunce i Mjesec; dva najvažnija nebeska tijela za Egipćane", smatra Dominy.