Gaj Marije bio je istaknuti rimski vojskovođa i političar, poznat po svojim vojnim reformama i višestrukim konzulatima. Rođen u Cereatae kraj Arpina, potjecao je iz skromne plebejske obitelji, ali se tijekom života uzdigao u rimskom političkom životu te postao konzul. Poznat je kao popularni političar i vojskovođa koji je obnašao najviše državne dužnosti, osobito u vrijeme vanjske ugroze.
Neke od njegovih reformi utjecale su na kasniji tijek rimske povijesti. Njegove vojne reforme otvorile su put budućim važnim rimskim generalima koji će srušiti republiku i uspostaviti carstvo.
Plebejac general
Marije je započeo vojnu karijeru kao mladić. Svoje prve dane u službi proveo je u Hispaniji, gdje se istaknuo kao hrabar i sposoban vojnik. Njegova plebejska obitelj, premda nije bila osobito imućna, bila je vrlo ugledna te uključena u rimsku politiku. 119. godine pr. Kr. Marije je izabran za pučkog tribuna te je branio interese plebejaca.
U međuvremenu je napredovao u vojsci i postao general. Povjeren mu je rat protiv numidijskog kralja Jugurte, čiji su pljačkaši napadali rimske gradove na sjevernoj obali Afrike. Numidija je bila kraljevina u unutrašnjosti današnjih država Alžira i Tunisa. Gaj Marije prilagodio se iscrpljujućim vremenskim uvjetima, reorganizirao svoju vojsku i zarobio Jugurtu. Postao je poznat u cijeloj državi.
Reforme vojske
Nakon Numidije obnaša funkciju konzula, koju koristi kako bi proveo reforme u rimskoj vojsci. Naime, do 1. stoljeća pr. Kr. u rimsku se vojsku ulazilo samo uz predočenje ondašnje "imovinske kartice". Zakon je nalagao da si vojnici sami plaćaju ratnu opremu, stoga siromašni ljudi nisu sudjelovali u vojsci.
Međutim, do 1. stoljeća pr. Kr. mnogi su sitni zemljoposjednici propali, ponajprije zbog uvoza jeftinog žita iz poljoprivredno bogatih regija (poput Sjeverne Afrike). Gaj Marije proveo je reformu u kojoj država plaća određeni dio ratne opreme vojnicima, pa je otad svatko mogao svoju karijeru tražiti u rimskoj vojsci.
Time je stvorena profesionalna rimska vojska, odana svom generalu, a ne državi. Takav mindset pomogao je Gaju Mariju u njegovim vojnim pohodima, no također je uvjetovao kasnija politička događanja u zemlji.
Prijetnja sa sjevera
Kad je Marije predlagao svoje vojne reforme, državu je tresla vijest o Kimbrima i Teutonima, germanskim plemenima koja su sve češće pljačkala rimska sela i gradove u današnjoj južnoj Francuskoj. Rim je organizirao više kampanja protiv ovih barbara, no konstantno je gubio. 105. godine pr. Kr. u jednoj je bitci umrlo 80.000 vojnika, što je tražilo promjenu u pristupu.
Gaj Marije bio je izabran za konzula pet godina zaredom. U tom periodu pozabavio se prijetnjom sa sjevera te nakon nekoliko godina manjih okršaja i planiranja uspio poraziti oba plemena. Kod kuće je dočekan kao najveći heroj. Nastavio je djelovati kao političar još nekoliko godina, nakon čega se povukao.
Njegov posljednji dio života obilježen je sukobom s drugim popularnim generalom Lucijem Kornelijem Sulom. Gaj Marije nastojao je preuzeti zapovjedništvo od Sule u ratu protiv pontskog kralja Mitridata VI. te je 86. godine sedmi put postao rimski konzul.
Gaj Marije umro je svega nekoliko dana nakon preuzimanja konzulskih dužnosti. Nakon njega Rimom je kratko vladao Sula, a nakon Sule nova generacija popularnih generala organizirala se u trijumvirate i tako podijelila Rim.
Gaja Marija povijest ne pamti samo po činjenici da je bio izabran na mjesto konzula sedam puta (u čemu drži rekord) već ponajprije zbog njegovih vojnih reformi, koje su generalima omogućile veliku popularnost, nakon čega su se uključivali u najvišu politiku. Takva praksa nastavit će se sve do 31. godine pr. Kr. kad August napokon konsolidira svu moć. Tada počinje povijest Rimskog Carstva.