Stanje na bojištu u Harkivskoj oblasti stabiliziralo se. Više nema opasnosti da bi ruske snage mogle naglim prodorima pokušati opkoliti grad. Dapače, nemaju ni velike izglede da se približe na dvadesetak kilometara od njega kako bi dalekometnom topništvu omogućile gađanje središta grada. Međutim, to ne znači da su posve odustale od tih ciljeva.
U videoobraćanju svjetskim liderima 26. svibnja predsjednik Volodimir Zelenski tvrdio je da ruska vojska u jugozapadnom dijelu Belgorodske oblasti gomila nove snage. Na sigurnoj udaljenosti od 90 kilometara od ukrajinsko-ruske granice te se snage pripremaju za novu ofenzivu. Zelenski nije mogao reći hoće li te svježe postrojbe krenuti prema Harkivu ili ući u Sumsku oblast. U svakom slučaju, dodatno će razvući ukrajinske snage koje su već sada prenapregnute.
Zbog toga je Zelenski još jednom zatražio dozvolu da zapadnim oružjima napadne ciljeve u Rusiji. Dosadašnja zabrana omogućava ruskim zapovjednicima sigurno gomilanje postrojbi, oružja, streljiva i goriva na desetak kilometara od granice. Taman toliko da budu van domašaja ukrajinske artiljerije. Naravno da ukrajinska vojska ima mogućnost sve to napasti, ali sva su ta oružja došla sa Zapada.
Svađa na Zapadu
Istog tog Zapada u kojem političke vođe vode ogorčene verbalne "bitke". Na jednoj strani su predsjednik Biden i kancelar Scholz koji tvrde da bi takva dozvola značila izravno uvlačenje NATO-a u rat s Rusijom. Naravno, tu je i premijer Orban koji se zalaže za "mir", zbog čega je Mađarska blokirala 6.5 milijardi eura pomoći Ukrajini iz fondova EU.
S druge strane su više-manje svi ostali. Predvode ih čelnici baltičkih država, ali i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg. Po tom pitanju podržala ga je i Parlamentarna skupština NATO-a 27. svibnja s 200 glasova za od ukupno 274. Službeno priopćenje ne otkriva tko je glasao za, a tko protiv.
Tu je, naravno, i britanski ministar vanjskih poslova David Cameron, koji je 3. svibnja u Kijevu izjavio, po ukrajinskim medijima, kako ukrajinska vojska smije koristiti britansko oružje za napade na ciljeve u Rusiji. A po britanskim, izjava je glasila kako bi ukrajinska vojska trebala smjeti koristiti britansko oružje za napade na ciljeve u Rusiji. Na kraju se pokazalo da su britanski mediji bili točniji jer do sada nijedan krstareći projektil Storm Shadow nije pogodio ništa unutar Rusije.
Ukrajinski portali specijalizirani za vojna pitanja objavili su 26. svibnja da je Švedska prva država koja je službeno dozvolila uporabu svog oružja za uništavanje ciljeva u Rusiji. Ta se tvrdnja temelji na pisanom odgovoru tamošnjeg ministarstva obrane dnevnom listu Hallandsposten, tj. njihovom novinaru Alexu Voronovu. Rečenica "Prema međunarodnom pravu, Ukrajina ima pravo braniti se vojnim djelovanjem i na neprijateljskom nacionalnom teritoriju sve dok je to u skladu s ratnim pravilima" protumačena je kao odobrenje švedskog ministarstva obrane da se oružjem isporučenim iz Švedske gađaju ciljevi u Rusiji. Iako se zapravo govori tek o načelnom pravu samoobrane.
Švedsko oružje Ukrajini
Kad bi se pokazalo točnim da Švedska odobrava napade svojim oružjem na ciljeve u Rusiji, to bi ukrajinskoj vojsci otvorilo neke zanimljive mogućnosti. Osam samovoznih haubica Archer, isporučenih u studenom 2023., ima domet od 40 km. Dovoljno da se Rusi ne osjećaju sigurno desetke kilometara u svom teritoriju. Rusko ministarstvo obrane tvrdi da ukrajinska artiljerija već sada koristi zapadno topništvo za gađanje ciljeva u Rusiji.
Značajno važnije oružje koje je Švedska isporučila Ukrajini je Ground Launched Small Diameter Bomb (GLSDB). Kombinacija je to jedreće bombe Small Diameter Bomb i raketnog motora M26 koja se koristi u američkom višecijevnom lanseru raketa M270 MLRS. Ona omogućava maksimalni domet od 150 kilometara te uništavanje i najbolje branjenih ciljeva. Prvi su GLSDB projektili Ukrajini isporučeni početkom 2024. godine. Prvo zabilježeno borbeno djelovanje bilo je u veljači.
Prvi od dva problema s GLSDB-om je da ga zajednički proizvode švedski SAAB i američki Boeing. To znači ništa od gađanja ciljeva u Rusiji bez dozvole Bijele kuće.
Američka pametna oružja postala glupa
Drugi, znatno veći problem je što su Rusi uspjeli osmisliti obranu ne samo protiv GLSDB-a već i svog oružja koje se navodi pomoću GPS signala. GPS je skraćenica od Global Positioning System. Osmišljen i razvijen od američke vojske koristi 32 satelita koji su u geostacionarnoj orbiti. Iako prvotno namijenjen isključivo američkoj vojsci, vrlo brzo je našao komercijalnu namjenu.
Način djelovanja GPS sustava je da sateliti odašilju kodirane radiosignale o poziciji u odnosu na Zemlju. Na taj način uz najmanje dva satelita navigacijski uređaji na zemlji mogu odrediti poziciju. S povećanjem satelita koje navigacijski uređaj "vidi", povećava se i preciznost.
GPS je vrlo brzo postao sveprisutan. Ne samo u navigacijskim uređajima već i pametnim telefonima i puno više. Isto tako našao se skoro u svim zapadnim "pametnim" oružjima kao jednostavno i jeftino navigacijsko rješenje. Upravo je ta ovisnost o GPS-u sad ogroman problem za Ukrajince.
Rusi su u Ukrajinu te u područja koja graniče s njom dopremili velik broj sustava za elektronsko djelovanje koji ometaju GPS signale. Dva su principa djelovanja. Jedan je da sustav za ometanje velikom snagom djelovanja "pokrije" signal satelita. Drugi je da sustav za ometanje šalje lažne signale koji oponašaju signal satelita. Posljedica je da pametna oružja navođena GPS-om postanu "glupa", tj. da se doslovno izgube.
Jedan od sustava koji se pokazao jako osjetljiv na ometanje GPS-a upravo je GLSDB. Ukrajinci su njime pokušali napasti važne ciljeve, prije svega zapovjedna mjesta. No ona su bila dobro štićena elektronskim protumjerama pa su projektili promašivali. Na kraju su Ukrajinci odustali od GLSDB-a. Jedreće bombe GBU-39 SDB odvojili su od raketnih motora i sad ih koriste u prvotnoj namjeni s borbenih aviona. Ukrajinski izvori tvrde da GBU-39 ima znatno veću preciznost kad se odbaci iz aviona nego kad ga se lansira kao GLSDB.
Ukrajinski problem je što ruski sustavi za ometanje GPS-a podjednako dobro djeluju i protiv drugih zapadnih oružja. The Washington Post i New York Times su 24. i 25. svibnja objavili velike tekstove o tom problemu. Tako se u tekstu u NYT-u tvrdi da je efikasnost vođenog projektila koji se ispaljuje iz haubice M982 Excalibur s početnih 55 (od siječnja do kolovoza 2023.) pala na nekoliko posto. Posljedično, ukrajinska vojska ga je prestala koristiti.
Znatno se smanjila i preciznost jedrećih bombi Joint Direct Attack Munition-Extended Range (JDAM-ER). I dok Rusi svoje jedreće bombe koriste za čišćenje ukrajinskih položaja neposredno prije napada oklopništva i pješaštva, Ukrajinci preferiraju koristiti JDAM-ER za napade na važne ciljeve. Prije svega zapovjedna mjesta i skladišta streljiva. Iako su Rusi sustavima ometanja uspjeli smanjiti preciznost JDAM-ER jedrećih bombi, WP tvrdi da je ona tijekom 2023. godine i dalje bila oko 60%.
Zna se da je ometanje GPS signala značajno utjecalo i na preciznost vođenih projektila M30/M31 koji se lansiraju iz višecijevnih lansera M270 i M142. No, WP nije uspio dobiti točne podatke.
Istovremeno, ruski pokušaji ometanja balističkih projektila MGM-140 Army Tactical Missile System (ATACMS) nisu bili uspješni. Kao ni pokušaji ometanja sustava za navođenje na krstarećim projektilima Storm Shadow/SCALP. To je posljedica činjenice da je kod njih GPS tek pomoćni navigacijski sustav.
Postoje rješenja, ali...
Ukrajinci problem ruskog ometanja GPS-a mogu riješiti na više načina. Na njihovu žalost, nijedan nije ni jednostavan ni jeftin.
Prvi je da im saveznici isporuče varijante oružja koje su otpornije na ometanja. To je moguće samo za neka oružja. Projektili kao što je Excalibur potpuno su ovisni o GPS-u i tu neće biti puno pomoći iako na više od 1300 kilometara bojišta Rusi sigurno ne mogu sve pokriti elektronskim sustavima za ometanje. To ukrajinskoj vojsci otvara mogućnost djelovanja. Doduše, ne protiv njima tako omiljenih ciljeva zapovjednih mjesta, već za što su Excalubiri zaista namijenjeni – uništavanje ciljeva na crti dodira.
Druga je mogućnost otkrivanje i uništavanje sustava za elektronsko djelovanje. Da bi bili efikasni, ti sustavi moraju zračiti elektromagnetsko zračenje jače od izvora koji ometaju. Što jača razina zračenja, to su efikasniji. Istovremeno ih se lakše otkrije. A onda ih se može uništiti raznim oružjima.
Jedno od njih su vođeni projektili koji se pučki nazivaju proturadarskim. Zapravo se radi o projektilima koji imaju pasivan sustav navođenja na izvore elektromagnetskog zračenja. To mogu biti radari, ali i sustavi za elektronsko ometanje. Važno je da se prije lansiranja sustav za navođenje prilagodi odgovarajućoj frekvenciji. Ukrajina je dobila takve projektile AGM-88 HARM. Naravno, u premalom broju da bi ih mogli masovno koristiti.
Sigurno nedovoljno za uništavanje sustava za ometanje GPS-a. Toj ulozi dobro bi poslužio britanski Air Launched Anti-Radiation Missile, poznatiji kao ALAMR. Iako ga je RAF povukao iz operativne uporabe još 2013. godine, ne postoje podaci da je ijedan isporučen Ukrajincima. Kao što Francuzi nisu isporučili nijedan Martel ili ARMAT projektil.
Ukrajinci bi mogli pokušati napasti sustave za ometanje GPS-a dronovima kamikazama. Međutim, i one se na većim udaljenostima navode pomoću GPS-a.
Zašto ometanje GPS signala ne stvara probleme Rusima? Zato što oni u svojim oružjima koriste sustave za navigaciju svog satelitskog sustava GLONASS. S 26 aktivnih satelita uglavnom pokriva sjevernu polutku. Za rat u Ukrajini više nego dovoljno. GLONASS radi po istom načelu kao i GPS pa bi ga Ukrajinci mogli po istim principima ometati.
Problem je što bi za to ili morali dobiti odgovarajuće sustave sa Zapada ili ih sami razviti. Kako će ometanje GLONASS-a biti ključno u mogućem ratu NATO-a s Rusijom, isporuka zapadnih sustava baš i nije perspektivna. Nekad davno, u devedesetim godinama prošlog stoljeća, razvoj sustava za ometanje GLONASS-a ukrajinska vojna industrija bi odradila za nekoliko tjedana i pokrenula serijsku proizvodnju. Nakon desetljeća sustavnog uništavanja više nije sposobna za to.