Plakat nestalog ruskog djeteta osvanuo je na Krimu ubrzo nakon što je Rostislav Lavrov prošlog mjeseca pobjegao. "Pomozite da ga pronađemo. 17 godina, rođen 2006. Visina 160 cm, mršave građe, tamna kosa, plave oči. Mole se svi koji znaju bilo što o tome gdje se nalazi ovaj tinejdžer da to prijave", pisalo je na plakatu.
Priložena fotografija - za koju je Lavrov rekao da je snimljena prije nekoliko mjeseci kada su mu ruske vlasti koje su ga držale protiv njegove volje pokušale izdati rusku osobnu iskaznicu - prikazuje mrzovoljnog ukrajinskog tinejdžera u bijeloj košulji i kravati.
On je jedan od trojice ukrajinskih tinejdžera koji su ovog ljeta pobjegli iz Rusije ili okupiranog Krima i podijelili svoja iskustva s The Washington Postom u intervjuima u Kijevu i Hersonu. Svaki je opisao sustavne napore ruskih dužnosnika da ih zadrže na teritoriju pod kontrolom Rusije.
Ukrajina kaže da postoje tisuće ukrajinske djece poput Lavrova koja su bila prisiljena preseliti se u Rusiju ili na teritorij pod ruskom okupacijom, uključujući Krim, od početka ruske invazije u veljači 2022. Ono što Lavrova čini iznimnim je to što se vratio, noseći sa sobom sjećanja na svoje iskustvo koje bi se jednog dana moglo iskoristiti na sudu da se dokaže kako je Rusija počinila ratne zločine premještanjem djece.
Međunarodni kazneni sud izdao je 17. ožujka naloge za uhićenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegove povjerenice za prava djece Marije Lvove-Belove, optuživši ih za ratne zločine zbog nezakonitog deportiranja i premještanja ukrajinske djece. Sama Lvova-Belova posvojila je ukrajinskog tinejdžera iz okupiranog grada Mariupolja. Kremlj je odbacio naloge i rekao da oni nemaju pravnu valjanost u Rusiji.
Neka od ukrajinske djece u Rusiji premlada su da znaju vlastita imena ili državljanstvo. Druga su možda previše uplašena da bi progovorila. Neka su djeca već posvojena u ruske obitelji - uključujući i službenike ruske vlade - ili su im izdani ruski identifikacijski dokumenti.
No, izvještaji tinejdžera o njihovu prisilnom odvođenju i pritvaranje od strane ruskih vlasti, proturječe ruskom narativu da ukrajinska djeca pronalaze sigurnost i sreću u Rusiji. Oni također predstavljaju ogromnu pravnu i političku prijetnju Putinu, Lvova-Belovoj i drugim ruskim dužnosnicima.
Ukrajina namjerava upotrijebiti njihovo svjedočenje kao dokaz da Rusija sustavno otima ukrajinsku djecu iz njihovih domova, brišući njihove identitete kako bi ih pretvorila u lojalne ruske građane.
Rusija pustila mali broj djece
Lavrov je vidio spomenuti poster na internetu iz 1600 kilometara udaljenog Kijeva, gdje mu je telefon neprestano zvonio. Prvo ga je zvao direktor škole na Krimu koju su ga ruski dužnosnici prisilili da pohađa, a zatim ruska policija.
"Gdje si?" htjeli su znati. "U Ukrajini sam", odgovorio je Lavrov. Njegovo ime nije registrirano za prelazak granice, rekli su mu sugovornici. Ljudi koje je poznavao zbog toga će imati problema, upozorio je ravnatelj. Učitelj koji ga je slučajno označio prisutnim na satu na dan kad je otišao mogao bi ići u zatvor.
Lavov je porijeklom iz sela u ukrajinskoj regiji Herson koje su prošle godine okupirale ruske snage. Ispričao se svojim ruskim sugovornicima, ali je odbio odgovoriti na njihova pitanja. Nije im rekao kako je pobjegao iz svoje sobe u domu niti je iznio pojedinosti o svojim putovanjima automobilom i vlakom kroz Rusiju i Bjelorusiju prije nego što je pješice prešao u Ukrajinu, držeći svoj rodni list kao dokaz svog ukrajinskog državljanstva.
Umjesto toga, dječak je ruskom policajcu poslao prezriv dokaz da je konačno u svojoj domovini: selfie s vremenskom oznakom s Majdana - središnjeg trga u Kijevu na kojem su se Ukrajinci prije deset godina okupili u znak prosvjeda. To je simbol želje Ukrajine da se oslobodi ruskog utjecaja i pridruži Europskoj uniji. The Washington Post ne otkriva sve detalje Lavrovljevog bijega iz Rusije zbog stalnih sigurnosnih zabrinutosti.
Suočena s ogromnim pritiskom oko pitanja nestale djece - uhidbeni nalog spriječio je Putina da putuje na sastanke s drugim svjetskim čelnicima - Rusija je nedavno popustila u nekoliko slučajeva, dopuštajući malom broju djece da se vrate u Ukrajinu nakon posredovanja Katara.
Vratio se na 18. rođendan
Među njima je bio i 17-godišnji Bohdan Jermohin, ukrajinsko siroče iz Mariupolja, koji je preseljen u Rusiju, a potom mu je izdana ruska putovnica, koju je, kako je rekla Rusija, dobrovoljno prihvatio. Njegov ukrajinski odvjetnik kaže da je, dok je živio u Rusiji, primio poziv da se registrira u ruskom vojnom uredu, što je Rusija opisala kao standardni zahtjev za sve dječake s ruskim državljanstvom koji napune 18 godina. Rusija inzistira na tome da štiti djecu, pridržava se zakona i pomaže obiteljima da se ponovno ujedine kada je to moguće.
U Jermohinovom slučaju, Lvova-Belova kaže da su ga ruske trupe pronašle "zanemarenog" u Mariupolju 2022. i dale na skrb jednoj ruskoj obitelji. Rekla je da se u njegovu povratku uzelo u obzir "nedvosmisleno stajalište Rusije o pitanju ponovnog spajanja djece s rođacima koji su razdvojeni tijekom razdoblja posebne vojne operacije".
Ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec - čiji je ured odgovoran za pregovore o povratku djece u Ukrajinu - rekao je da Ukrajina ne priznaje Jermohinovu rusku putovnicu i da je prihvaćanje ruske identifikacije često "mehanizam preživljavanja" za ljude koji žive na privremeno okupiranom području ili su se preselili u Rusiju. The Washington Post nije mogao izravno kontaktirati Jermohina za komentar o njegovom slučaju.
Nakon intenzivnih diplomatskih pregovora, Jermohin se vratio u Ukrajinu preko Bjelorusije prošli tjedan, na svoj 18. rođendan, izbjegavši mogućnost da jednog dana bude regrutiran za borbu protiv vlastite zemlje. Ista sudbina prijetila je Lavrovu, kojem se na Krimu približavao 18. rođendan. Osiguravanje Jermohinovog oslobađanja bio je jedan od najtežih slučajeva do sada, rekao je Lubinec, dodajući kako ga je Jermohinova spremnost da kaže ruskim dužnosnicima da želi ići kući unatoč rizicima učinila herojem.
Kamp na Krimu
Ombudsman je rekao kako se nada da bi publicitet oko Jermohinova slučaja mogao potaknuti drugu ukrajinsku djecu u Rusiji da također progovore i pronađu put natrag u Ukrajinu. Za svako dijete koje je Lubinecov ured izvukao iz Rusije bila je potrebna posebna operacija. Stotine druge djece pronašle su put kući kroz druge, diskretnije napore, uključujući misije koje je poduprla organizacija "Spasite Ukrajinu" sa sjedištem u Kijevu, koja je pomogla roditeljima i skrbnicima da otputuju u Rusiju po svoju djecu.
Jedna takva misija pomogla je Lavrovljevom bliskom prijatelju, Denisu Berežniju iz grada Hersona, da prije nekoliko mjeseci pobjegne s Krima. Berežni je učio za bravara kada je Rusija okupirala njegov rodni grad. Zatim je u listopadu 2022. godine ravnatelj njegove škole, koji je podržavao ruske okupacijske vlasti, rekao je njemu i drugim učenicima da će morati pohađati "kamp" na Krimu. Berežni, koji je tada imao 17 godina, pokušao je odbiti, ali su školski službenici rekli da imaju dokumente kojim njegovi roditelji daju pristanak da otputuje. Roditelji su mu rekli da nikada nisu potpisali nikakav dokument i da nisu znali za plan.
Bojeći se posljedica, Berežni je pristao otići - putujući brodom i autobusom s drugom djecom iz okupiranog Hersona na Krim. Oko 600 druge djece, uključujući i onu od sedam godina, također je bilo upisano u kamp. Među njima je bio i Lavrov.
Mjesecima ranije umrla je Lavrovljeva baka, a majka je hospitalizirana zbog teške mentalne bolesti. Nikad nije upoznao svog oca. Sa 16 godina živio je sam u svojoj obiteljskoj kući, preživljavajući od svog povrtnjaka. Tada je jedan lokalni službenik, koji je surađivao s Rusijom, došao na njegova vrata zajedno s tri naoružana ruska vojnika. Rekli su mu da se mora preseliti u grad Herson kako bi upisao školu.
Ubrzo potom, škola u koju su ga poslali otjerala ga je u kamp na Krimu. Dječaci su bili među masama ukrajinske djece iseljene iz regije Herson u jesen 2022. dok su se ukrajinske trupe spremale ponovno preuzeti kontrolu.
Dani u samici
Tako je bilo i s Dijanom, koja sada ima 16 godina i identificirana je samo po imenu iz sigurnosnih razloga. Išla je osmi razred i živjela je s bakom i djedom kada su ruske trupe zauzele Herson. Sedam mjeseci pronalazila je vlastite načine pobune protiv ruske okupacije. Kad su se škole ponovno otvorile i kad je morala ići na sat ruske povijesti, učiteljeve lekcije zanemarivala je tako da je slušala glazbu, skrivajući slušalice kosom. Kada je ravnatelj njezine škole prošlog listopada izvršio pritisak na nju i njezine dvije najbolje prijateljice, Sonju i Mašu, da pođu u kamp u Rusiji na 10 dana, ona je prvo odbila.
Zahtjevi su postajali sve uporniji. Ravnatelj škole inzistirao je da je to zbog njihove vlastite sigurnosti i vršio je pritisak na tri djevojčice da potpišu pristanak namijenjen njihovim skrbnicima, rekla je Dijana. Krivotvoreni dokumenti omogućili su im da otputuju u kamp u blizini ruskog grada Krasnodara.
Tri su se djevojčice 14. listopada 2022. ukrcale na vlak sa stotinama druge djece u dobi od 6 do 18 godina, misleći da će se vratiti za 10 dana. Druga su djeca rekla kako da su čula da će ostati tri tjedna.
"Sjedimo u vlaku i Sonja kaže kako misli da nešto ovdje nije u redu", prisjeća se Dijana. Pokušala ju je razuvjeriti. Ali tjedni su prolazili, a djevojke su i dalje boravile u kampu, prikovane za svoje mobitele kako bi pratile izvještaje o ukrajinskom napredovanju prema njihovom rodnom gradu.
Slične scene odvijale su se u kampu u kojem su bili Berežni i Lavrov na Krimu. Lavrov je za kaznu proveo ukupno oko devet dana u samici. Među ostalim, kažnjen je zato što nije želio pjevati rusku nacionalnu himnu. Dijabetičaru Berežnom ponestalo je inzulina i tjednima je bio hospitaliziran protiv svoje volje.
Bez plana
Sva su djeca bila uplašena zbog sudbina njihovih obitelji u borbama za Herson. Kada je jedna djevojka saznala da je njezino selo granatirano, počela se tresti i cijeli kamp ju je smirivao, prisjetila se Dijana.
Tipično otvorena Dijana pitala je rusko osoblje što bi se dogodilo da Ukrajina oslobodi grad Herson. "Moj brat je u rovovima. Sto posto je sigurno da ukrajinske snage neće ući u grad", odgovorio je jedan ruski službenik kampa. Službenik ju je također upozorio da ne koristi riječ "osloboditi".
Nekoliko dana kasnije, Ukrajina je iznenada napredovala prema gradu, a ruske trupe su se povukle preko rijeke Dnjepar. U Krasnodaru su djevojke gledale snimke ljudi koji slave na ulicama ogrnuti ukrajinskim zastavama i shvatile da su one - i stotine druge djece - sada u škripcu. Dijana se vratila istom službeniku kampa i rekla mu: "Slušaj, moronu. Obećali ste nam da ćemo se vratiti kući. Kako ćemo se vratiti?".
Ali plana nije bilo. Ukrajinska djeca nisu mogla sama sigurno prijeći borbene linije i vratiti se na teritorij pod ukrajinskom kontrolom, a također im je bilo zabranjeno prelaziti granice iz Rusije u Bjelorusiju ili Europu bez pratnje skrbnika. Kako je jesen 2022. ustupila mjesto zimi, neka djeca iz područja Ukrajine koja je još uvijek okupirana poslana su kući. Ali djeca iz oslobođenih područja Hersona i sjeveroistočne regije Harkiv premještena su u manji kamp u Rusiji.
Na kraju su djeca iz Harkiva poslana u ruski grad Jejsk, rekla je Dijana, dok su oni iz Hersona smješteni u hotel u gradu Anapi. Dijana je gledala kako neke ukrajinske majke riskiraju vlastitu sigurnost kako bi došle po svoju djecu. Odrasli Rusi zaduženi za djecu u hotelu u Anapi rekli su onima koji su ostali da će svi po koje nitko ne dođe do Nove godine biti privedeni ruskoj policiji i poslani u internat, prisjetila se Dijana.
"Ostala sam sama i tada je postalo jako teško"
Znala je da nitko neće doći po nju. Tinejdžerica nema nikakav odnos s majkom, odgajali su je baka i djed, koji si nisu mogli priuštiti putovanje. Njezinom ocu, koji ima drugu obitelj, nije bilo dopušteno napustiti Ukrajinu zbog izvanrednog stanja koje zabranjuje izlazak vojno sposobnim muškarcima.
Sonjina majka je došla po nju. Sljedeća je došla Mašina baka. "Ostala sam sama i tada je postalo jako teško", rekla je Dijana.
Očajna Dijana kontaktirala je svoju kumu koja je živjela u Rusiji i koja ju je 9. siječnja pokupila iz hotela. Sljedećih šest mjeseci Dijana je boravila kod nje u gradu Vitjazevu. Bilo je to mračno vrijeme, rekla je Dijana, u kojem je buljila u ključeve svoje kuće u Hersonu i tražila na internetu načine da se vrati kući.
Na Krimu su Berežni i Lavrov tražili vlastite načine da se vrate kući. Početkom ove godine još su bili u kampu kada su ih ruski dužnosnici poslali u grad Kerč na Krimu i upisali na studij na tehnološkom institutu, rekli su tinejdžeri. Ruske vlasti premjestile su Lavrovljevu majku u bolnicu na Krimu i rekle mu da su joj izdale rusku putovnicu. Rekli su da bi i on trebao prihvatiti rusku putovnicu. On je odbio.
Zatim je početkom ljeta majka jednog ukrajinskog studenta došla po njega. Uz pomoć organizacije "Spasite Ukrajinu", Berežnijevi roditelji potpisali su dokumente o punomoći da ga ona dovede kući. No, dokumenti koje je organizacija dostavila Lavrovu odbijeni su zbog komplikacija oko skrbništva njegove majke, unatoč njezinoj hospitalizaciji. Majka njegovog kolege iznijela je problem sudu pod kontrolom Rusije na Krimu, ali je odbijena. Morali su krenuti bez njega.
Dijana je u međuvremenu znala da se njezina prijateljica Sonja vratila kući dijelom uz pomoć volontera iz "Spasite Ukrajinu". Kontaktirala je organizaciju i rekli su da bi mogli pomoći i njoj. Još jedna majka iz Hersonske oblasti planirala je otići u Rusiju po svoju djecu, rekli su joj, a uz punomoć koju će potpisati Dijanin otac, mogla bi otputovati s njima.
Njezin se otac složio i 27. srpnja - osam mjeseci nakon što je prvi put ušla u Rusiju - ušla je u autobus sa spomenutom ženom i njezino dvoje djece, strancima koji su joj omogućili bijeg. Putovali su tjedan dana bez prekida i stigla je u Herson 4. kolovoza, na bakin rođendan. Kod kuće ju je iznenadila tortom.
Tinejdžeri koji su preživjeli rusko zatočeništvo ponovno su bili zajedno
"Imala je suze u očima. Nismo se vidjele skoro godinu dana... Bojala sam se da će doživjeti srčani udar", rekla je Dijana ovog ljeta u Hersonu.
Lavrov je i dalje bio zaglavljen, mjeseci nakon što su njegovi prijatelji otišli bili su mu teški.
Kad su se studentski domovi u Kerču zatvorili tijekom ljeta, školski službenici poslali su ga u kamp za problematičnu djecu drugdje na Krimu. Ponovno je počeo smišljati kako da se izvuče. Kad se ove jeseni vratio u školu, dužnosnici su mu ponovno pokušali nametnuti ruske dokumente, uključujući rusku verziju njegova rodnog lista, koji je on spalio. Ubrzo je pobjegao.
Kada je u listopadu konačno stigao do granice i ugledao plavo-žutu ukrajinsku zastavu, praktički je potrčao prema njoj, rekao je Lavrov. S druge strane čekali su ga volonteri "Spasite Ukrajinu", kojima je pričao o svom uspješnom bijegu.
Odvezli su ga u prihvatilište u Kijevu. Kad je Lavrov izašao iz automobila, Berežni ga je već čekao. Bit će cimeri. Tinejdžeri koji su preživjeli rusko zatočeništvo ponovno su bili zajedno.
Ovaj put u glavnom gradu Ukrajine.