Časnica ukrajinske vojske Maria Chekh bila je pripadnica brigade Azov dok je branjen Mariupolj. U postrojbi ih je oko tri tisuće. Po zapovjedi predsjednika Volodimira Zelenskog su se predali i bila je godinu dana u ruskom zarobljeništvu. Za N1 je opisala što je sve proživjela.
Časnica iz Azova kaže da je tri mjeseca bila pod opsadom. "Vidjela sam puno ratnih zločina. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Sve me to šokiralo jer prije 2022. nisam bila u borbenom sektoru, već sam radila druge poslove u vojsci", kazala nam je uvodno ova časnica za koju su ti dani u Mariupolju bili pravi pakao.
Zločini u Mariupolju
"Bombardirali su dječju bolnicu, poznato kazalište, ubijali tisuće civila. Izgubila sam mnoge svoje suborce", prisjeća se. Sretna je što je nakon godinu dana koje je provela u ruskom zarobljeništvu razmijenjena, no tvrdi da je barem 900 njezinih suboraca još uvijek zatočeno. "Nalaze se u groznim uvjetima, prema njima se ne poštuju odredbe Ženevske konvencije. Nadam se da će biti uloženi dodatni napori da ih se oslobodi, jer su mnogi od njih i umrli u tom zatvoru", govori Maria Chekh.
Ona osobno mučena je zajedno s ostalim zarobljenicima. Kaže da su na njima korišteni elektrošokovi, da nisu dobivali hranu i vodu, da su kažnjavani na razne načine.
"Sve su to poznate KGB metode", tvrdi i dodaje kako su zatvori bili puni muha, kako su morali cijele dane stajati na ranjenim nogama koje su im oticale, jer nisu smjeli ni sjesti ni ležati, higijene gotovo nije bilo. Kaže i da su muškarci i žene nekad razdvajani, no često su žene dobivale jednake batine kao i muškarci. Neko vrijeme boravila je s još 22 žene u ćeliji od svega 20-ak metara kvadratnih.
"Tijekom ljeta mislila sam da ću umrijeti od žeđi. U jednom trenutku sam se srušila na pod i prestrašila sam se da će me ubiti jer je bilo zabranjeno ležati. Ali me na životu držala misao da moram, kad me puste na slobodu, ispričati svima što se to u 21. stoljeću događa i da se to zaustavi", govori.
Misao o povratku kući
Na pitanje kako je uopće uspjela preživjeti odgovara kako su joj rekli da joj je muž umro, a ona se nadala da je ipak živ. Osim toga nije se bojala fizičke boli jer se ranije bavila sportom pa je znala da nakon svakog napora dolazi uspjeh. "Najviše sam se bojala nedostatka informacija, jer mjesecima nisam ništa znala. Ali sam stalno razmišljala o povratku. Stvorila sam svoj unutarnji svijet, što mi je puno pomoglo", navodi.
Na pitanje o stanju u Ukrajini kaže kako im i dalje treba naoružanja kao i ljudstva. Nada se da će demokracija pobijediti i da će država vratiti teritorije bez kojih je ostala.
Na pitanje je li se uspjela oporaviti, kaže:
"Provela sam godinu dana na oporavku i sada sam se vratila u vojnu službu. Ipak mislim da nas je rat sve promijenio i da nikada više neću biti ista. No sada sam jača nakon svega što sam proživjela. Živa sam i to je važno", priča Maria.
Iz Mariupolja nosi tužne slike tijela mrtve djece po ulicama.
"Tijelo je bilo spaljeno i jedva sam shvatila da se radi o tijelu djeteta. Ta količina mrtvih civila je bila strašna. Nije bilo dovoljno mjesta u mrtvačnicama pa su tijela zakapana uz ulicu. To je u jednom trenutku postalo preopasno zbog stalnog bombardiranja, pa su ljudi počeli svoje mrtve zakapati kraj kuća. Zato je sad Mariupolj veliko groblje.
Nevjerojatno je da ruski mediji objavljuju da je u Mariupolju sve u redu. Kako bi moglo biti u redu kad su tijela skoro kraj svake kuće", opisuje.
Nakon izlaska iz zatvora nije, kaže, osjećala baš ništa. Prošla je puno pregleda i zaključeno je da pati od PTSP-a. Čak nije prepoznala neke članove svoje obitelji. No, sada je puno bolje. Uvjerena je da će i ostali oslobođeni zarobljenici biti OK.
Težak položaj Mariupolja
Na pitanje je li Mariupolj morao pasti, kaže da je to grad koji ima težak geopolitički položaj.
"S vojnog stajališta bilo je jasno da ga se može okružiti. Osim toga, neprijateljskih snaga bilo je puno više nego ukrajinskih. Ali morali smo braniti Mariupolj bez obzira na to što smo bili u okruženju. Mariupolj je odvratio dio neprijateljskih snaga od Kijeva, a za Ukrajinu je najvažnije bilo obraniti Kijev. Zato smo se morali boriti za Mariupolj i riskirati naše živote", zaključila je časnica ukrajinske vojske Maria Chekh.