Često prilikom šetnje plažom među oblutcima kamenja ili u pijesku možemo vidjeti šarene, oble komadiće istrošenog stakla. Mada ti "stakleni kamenčići" zbog svojih raznovrsnih boja mogu nalikovati na neko izgubljeno blago, zapravo se radi o smeću koje je davnih dana završilo u moru.
Prije nego što se 1970-ih pojavila plastika za jednokratnu upotrebu, staklo je bilo mnogima najomiljenija vrsta spremnika. Čak su stanovnici starog Egipta, Grčke i Rima koristili staklo za izradu boca, tanjura i zdjela. Sredinom 20. stoljeća su ljudi u nekim zapadnim zemljama svakoga dana dobivali svoje mlijeko u staklenim bocama, kao i sokove. Kada su popili sadržaj, bacili bi staklo u smeće.
Kako su nastali obli rubovi
Prije ekoloških pokreta 1960-ih odlagališta smeća u Sjedinjenim Državama, ali i u Europi, često su se nalazila na otvorenom, izložena kiši i vjetru te je staklo, zajedno sa ostalim smećem, dospjelo u rijeke, a kasnije i u more.
"Na putu do oceana boce bi se razbile o kamenje ili druge prepreke na manje komadiće koje bi, ako bi završili blizu obale, plima i valovi odnijeli u more. Zbog valova su ti fragmenti klizili i kotrljali se duž pješčanog morskog dna. To je zaoblilo oštre rubove stakla i podarilo nekadašnjem prozirnom staklu mat izgled", kazala je klimatologinja Lori Weeden sa Sveučilišta Massachusetts Lowell u SAD-u.
Iz pijeska u staklo pa iz stakla u pijesak
Svo staklo, uključujući i ono morsko, počinje kao pijesak, poglavito kvarcni pijesak koji je prozirne ili bjelkaste boje. Kako bi se od pijeska proizvelo staklo, tvornice ga prvo pročiste fizičkim i kemijskim procesima kako bi uklonile sve minerale osim kvarca.
Zatim tale preostali kvarcni pijesak, dodaju malo natrijevog karbonata i vapnenca kako bi povećale savitljivost i čvrstoću stakla te ga preoblikuju u boce, zdjele, stakla za prozore i slično.
Budući da je kvarc temelj svakog stakla, mnoge karakteristike tog minerala možemo vidjeti i u morskom staklu, poput prozirnosti i načina lomljenja. Prijelomi u kvarcu su obično posebne vrste - konkoidalni prijelomi. Ovaj tip prijeloma počinje od jedne točke i lomi se prema van u polukružnom obliku, tako da slomljena površina izgleda poput unutrašnjosti školjke.
Kvarc je također vrlo otporan na vremenske uvjete, tako da neće brzo nestati, mada se lako raspadne u manje dijelove. Većina morskog stakla na dnu mora provede barem nekoliko desetljeća, s time da na plažama možemo pronaći i one stare stotinama godina.
Umjetno morsko staklo
No eksplozijom uporabe jednokratne plastike smanjila se količina morskog stakla na plažama. Razlog je zapravo poprilično tužan - u opskrbnom lancima, ali i smeću, sve je manje stakla, a sve više plastike.
S obzirom na to da se od staklenih kamenčića u zadnje vrijeme proizvodi nakit te ogrlice i lančiće s morskim staklom sve više vidimo na izložbama diljem SAD-a, neki trgovci su odlučili stvarati umjetno morsko staklo pomoću kemikalija i "preša" za kamen.
Razlika između pravog i umjetnog stakla je suptilna, ali se ipak može uočiti. Površina umjetnog morskog stakla je ravnomjerno matirana, dok to nije slučaj kod onog prirodnog.