NAPOKON su se SDP i Ivo Sanader našli na istoj strani: složno su uvalili Jadranku Kosor i cijeli HDZ u slučaj Ine. A što je za to vrijeme radio HDZ? Uvaljivao Ivu Sanadera i Damira Polančeca.
"U mojoj Vladi, u obje vlade, Kosor je bila moja prva zamjenica. I svi ključni ljudi, ne samo ona, sudjelovali su u konzultacijama o ključnim političkim odlukama", izjavio je Sanader, zavezavši svojoj nasljednici oko vrata omču u obliku ukrasne mašne. Bio je to najsočniji poljubac smrti u povijesti hrvatske politike, presuda izrečena u formi komplimenta. "Bio sam za to da se Kosor uključi u završnoj fazi i da im pomogne".
Sanader opravdao očekivanja - uvalio Kosor i HDZ
I onda za kraj, prst u oko: "Hrvatska je bila u blokadi s pregovorima s EU-om od strane Slovenije. Od nas je bilo traženo za slovenski glas da damo dio teritorija. Nisam bio spreman na to i zato sam otišao".
Uglavnom, može se reći da bivši premijer nije iznevjerio očekivanja javnosti, oporbe i Polančecova odvjetnika Ante Nobila. Kad ga se izravno napalo zbog ugovora s MOL-om, prebacio je odgovornost na čitavu Vladu, na čelu sa sadašnjom premijerkom. Kad se povuklo pitanje prepuštanja naftne kompanije MOL-u, on se pozvao na Račanovu vladu. A kad se rapravljalo o kontradikcijama u iskazima Polančeca i Ivana Šukera, samouvjereno je odvratio: "Moja zadaća nije da komentiram izjave na Povjerenstvu".
Iznervirao ga samo HDZ-ovac
Samo jednom tijekom trosatnog svjedočenja Sanader je pokazao nervozu. I to - pogađate već - odgovarajući na pitanje jednog HDZ-ovca, Josipa Salapića. Stranački junoša dobio je povjerljiv zadatak: obraniti Jadranku Kosor i cijelu stranku, s tezom kako famozni aneks dioničarskog ugovora s MOL-om nije prošao prethodnu proceduru u stranci i Vladi. Sanader je strpljivo slušao njegovo predugo izlaganje, mjerkao ga k'o zmija žabu prije nego što se malo poigrao s njim: "Možete ponoviti pitanje?" Mladac je zbunjeno ponovio, a Sanader uzvratio: "Nisam siguran da je bilo kako vi kažete". Mladac je opet probao i opet naletio na zid: "Nisam siguran da je bilo kako vi kažete".
Nije Salapiću stoga preostalo ništa drugo nego da se primi dobre stare demagogije i upita Sanadera je li baš u redu da se snosi kolektivna odgovornost za eventualne nepravilnosti. "Vi ste postavili hipotetičko pitanje", zarežao je Sanader. "E pa na hipotetička pitanja neću odgovarati". S prezirom se okrenuo i nije ga više pogledao.
Sanader kakvog znamo i ne volimo
Sve u svemu, bio je to Sanader iz najboljih dana. Samouvjeren, ali ne bahat. Licemjeran, ali ne proziran. Odlučan, ali ne bezobrazan. Domoljub kad se trebalo protiviti prodaji Ine, ali i odgovoran premijer kad je trebalo poštivati dioničarski ugovor Račanove vlade. Da ne kažemo i vrhunski demokrat kad je do iznemoglosti tumačio proceduru donošenja odluka u Vladi i HDZ-u. Dizao je spomenik samome sebi.
Bilo je to prava milina gledati. Kad je pristao odgovarati na pitanja, prebacivao je odgovornost na Račanovu ili svoju vladu ("Nema te Vlade i nema tog ministra koji bi za nešto dignuo ruku a da ne zna o čemu se radi. Je li netko bio više ili manje informiran, ja to ne znam, ali je svatko bio informiran.")
Tko pod drugim jamu kopa... Treba mu Sanader
Kad nije htio odgovarati na pitanja, poput onih o diskrepanciji između Šukerovih i Polančecovih iskaza, vehementno se branio kako je "sve to folklor". "Nisam ovdje da komentiram tuđe iskaze, neću se baviti onime tko je što mislio, tko se svađao, tko se s kime slagao ili nije. Ja vam govorim kako je moja vlada funkcionirala".
A kad je, uz onaj stari osmijeh morskog psa, posegnuo za starom poslovicom "Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada", nitko do kraja nije bio siguran na koga zapravo cilja: na SDP ili na HDZ?
Bilo je tu i paradoksalnih situacija. Recimo, kad je s odobravanjem potvrđivao SDP-ovu tezu kako je za ugovor s MOL-om znala cijela HDZ-ova Vlada. Kad je komplimentima obasuo Jadranku Kosor kad ju je zakopavao u kolektivnu kaljužu. I kad je najviše problema imao sa zastupnicima svoje bivše stranke. Osim s Borisom Kunstom, jasno.
Što je dobio SDP?
Uglavnom, SDP je dobio što je tražio: prebacivanje odgovornosti na čitav HDZ. Polančec je dobio što je tražio: pomoć svog bivšeg šefa u borbi protiv "izdajničke braće". Kosor je isto dobila što je tražila: poljubac smrti od svog "dragog Ive" koji se sada i javno pretvara u njezina najopasnijeg protivnika.
A što je dobio Sanader? Mogućnost da dokaže već zaboravljenu retoričku superiornost, da se poigra s Povjerenstvom, da se naciji predstavi kao domoljub i kao seriozan političar, da se osveti svojoj bivšoj stranci te da svima nabije na nos zaključak kako "car još nije gol, već i dalje nosi skupo odijelo". Iako pritom nije na ruci nosio sat.
Pas laje, a karavana prolazi
A hrvatska javnost? Ona je dobila još jedan politički igrokaz u kojem je iz vida nestao meritum stvari: zašto je Ina prepuštena MOL-u i što je u tome zapravo sporno? Na to će i sada teško dobiti odgovor, ali koga više briga?
Najvažnije je bilo hoće li se Sanader osvetiti Kosorici, hoće li se krivnja svaliti na čitav HDZ, hoće li to biti početak unutarnjeg rata u vladajućoj stranci i što će sada Kosor poduzeti protiv svog bivšeg šefa. Samo da nam je još detektirati tko je tu "pas", a tko "karavana koja prolazi".