U ČETVRTAK su znanstvenici iz organizacije Bulletin of the Atomic Scientists postavili sat Sudnjeg dana te odredili kako se i ove godine nalazimo na samo dvije minute do ponoći, odnosno do kataklizme, piše CNN.
Kako bismo pojasnili što to znači i u kakvom se to opasnom razdoblju nalazimo, treba napomenuti da kazaljka nije bila ovoliko blizu ponoći, osim lani, od 1953. godine kada su Sjedinjene Države i Sovjetski Savez testirali hidrogensku bombu.
Od pokretanja sata 1947. godine, kazaljke su pomicane 20 puta, od dvije minute do ponoći 1953. na sedamnaest minuta do ponoći 1991. završetkom hladnog rata.
Dvije godine blizu kataklizme
S obzirom na to da smo već dvije godine zaredom tako blizu kataklizmi, moglo bi se reći da živimo u "novom abnormalnom" razdoblju, odnosno u vrlo opasnom periodu ljudskog postojanja.
Prošle su godine stručnjaci izjednačili tadašnju nuklearnu opasnost s onom iz doba hladnog rata i postavili sat na dvije minute do ponoći.
"Ove godine nuklearno pitanje je ponovno glavni razlog za zabrinutost", rekla je 2018. godine Rachel Bronson, predsjednica Bulletin of the Atomic Scientists.
No i ove smo godine opet na istoj poziciji jer je u tijeku novi hladni rat, piše CNN.
Skoro je došlo do Trećeg svjetskog rata
Podsjetimo, tijekom hladnog rata Sjedinjene Države i Sovjetski Savez su zapravo igrali ruski rulet. Imali smo sreće i nije došlo do kataklizme. No to se dogodilo više zbog sreće nego zbog dobro povučenih poteza. Tijekom Kubanske krize, najopasnije krize iz tog razdoblja, skoro je došlo do nuklearnog rata.
Novi hladni rat koji podrazumijeva današnju situaciju s nuklearnim naoružanjem, nije naš jedini problem. Suočavamo se i s posljedicama klimatskih promjena.
Nuklearni sporazumi i klimatske promjene
Situacija je danas tako opasna jer nuklearne svjetske sile često ili krše, ili napuštaju postojeće nuklearne sporazume i rade na povećanju svog nuklearnog arsenala.
Što se tiče klimatskih promjena, razina svjetske emisije ugljikova dioksida bila je u porastu i 2017. i 2018. godine. Kako bi se zaustavile najgore posljedice klimatskih promjena, sve zemlje svijeta trebale bi do sredine ovog stoljeća drastično smanjiti razine emisija. Da bi se to postiglo, potrebno je svake godine poduzimati ozbiljne klimatske akcije, a prošle godine svjetska zajednica nije uspjela u provedbi tog plana. Pitanje je hoće li uspjeti to provesti ove i narednih godina.