Stierovo ministarstvo o tužbi za genocid u Drugom svjetskom ratu: Hrvatska nije sljedbenik NDH

Foto: Hina, Screenshot: YouTube

MINISTARSTVO vanjskih i europskih poslova potvrdilo je da je primilo notu Veleposlanstva SAD-a, a u vezi tužbe za genocid proveden od strane režima NDH u Drugom svjetskom ratu.

"Ministarstvo vanjskih i europskih poslova može potvrditi da je 27. veljače 2017. primilo notu Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu koja se tiče tužbe u predmetu Lalich et al. v. Republic of Croatia koji je pokrenut pred Okružnim sudom Sjevernog okruga Istočnog područja Illinoisa. Sud ima sjedište u Chicagu, u SAD-u, a tužba je Okružnom sudu predana 31. svibnja 2016. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova trenutno ispituje ispravnost dostavljenih materijala.
 
Od trenutka uredne dostave, u skladu s odredbama domaćeg i međunarodnog prava, počinje teći rok od 60 dana u kojem se Republika Hrvatska kao tužena strana mora očitovati o tužbenim navodima navedenom Okružnom sudu u Chicagu.
 
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ističe da Republika Hrvatska nije sljednica NDH, što izričito stoji u izvorišnim osnovama Ustava Republike Hrvatske", napisali su nam iz ministarstva.

Naime, na prvim stranicama Ustava jasno stoji na čemu se temelji moderna Hrvatska.

"Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;
– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;
– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;
– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;
– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;
– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;
– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;
– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;
– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;
– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države", stoji u izvorišnim osnovama Ustava.