TAJNA sreće, ali i dobrog zdravlja je ponajviše u dobrim odnosima, pokazalo je višedesetljetno istraživanje.
Harvardska studija o razvoju odraslih, započeta 1930-ih, koja je veliku skupinu ljudi pratila 85 godina, jedna je od najdugotrajnijih studija života odraslih ikad provedenih. Ona je otkrila brojne važne veze između različitih aspekata života ljudi i njihove opće dobrobiti.
Najvažnije su dobre, tople veze
Jedan od ključnih zaključaka studije je da bliski odnosi, osobito oni s romantičnim partnerom, imaju snažan utjecaj na sreću i zdravlje. No pokazalo se da nije nužno da su ti odnosi ljubavni. Ljudi mogu biti usamljeni u braku, a također mogu biti ispunjeni kao samci. Dobre odnose možemo imati i s članovima obitelji i prijateljima.
Studija je također pokazala da ljudi koji zadrže osjećaj svrhe i jaku društvenu povezanost također imaju veću vjerojatnost da će biti sretni i zdravi u starosti.
Suvremeno društvo šalje nam drugačije poruke
Voditelj istraživanja, dr. Robert Waldinger, profesor psihijatrije na Harvard Medical School u Bostonu, ističe da većina ljudi nije svjesna ovog pravog sastojka sretnog života jer nam suvremena kultura prodaje poruke koje nisu istinite, poput "kupite ovo i bit ćete sretniji".
Studija je uključila tri generacije ljudi i više od 1300 potomaka 724 originalna sudionika. Oni su praćeni od tinejdžerskih godina do starosti, a istraživači su prikupili sve ključne podatke o njima - od njihovih navika vježbanja i pijenja, do zadovoljstva u braku i najvećih briga.
Znanstvenici su tijekom istraživanja od sudionika redovito prikupljali i zdravstvene podatke za pokazatelje fizičkog i mentalnog blagostanja. Također su se nalazili s njima kako bi promatrali njihovo ponašanje i životne uvjete.
Sudionici su svoje živote ocjenjivali kroz odgovore na pitanja poput: jeste li sretni, ima li vam život smisla i imate li razloga ustati ujutro. Konačno, sudionici su također bili podvrgnuti skeniranjima mozga, testiranjima krvi i provjerama hormona stresa.
Dobri odnosi pomažu u nošenju sa stresom
Waldinger je za TODAY rekao kako smatra da su dobri odnosi važni za sreću jer pomažu u upravljanju stresom.
"Prateći tisuće života tijekom desetljeća, vidjeli smo da u svakom životu ima poteškoća. Dakle pitanje nije: Imate li izazova? Pitanje je: Kako se možete suočiti s tim izazovima? Imate li resurse potrebne za suočavanje s tim izazovima? Smatramo da su dobri odnosi jedan od najjačih resursa za suočavanje s izazovima", pojasnio je."
Ključne lekcije istraživanja
Rezultate ovog velikog istraživanja Waldinger je predstavio u novoj knjizi pod nazivom The Good Life: Lessons from the World’s Longest Scientific Study of Happiness (Dobar život: Lekcije iz najdulje znanstvene studije o sreći na svijetu).
Autor tumači da je važno imati dobre veze s prijateljima i voljenim osobama s kojima možemo razgovarati i na koje se možemo osloniti.
"Ono što stvarno trebate jest netko u vašem životu koga možete nazvati. Zapravo, pitali smo sudionike naše studije: Koga biste mogli nazvati usred noći ako ste bolesni ili uplašeni? Neki od naših ljudi mogli su nabrojiti nekoliko ljudi, a neki nisu mogli nikoga - ni žive duše na svijetu", kaže Waldinger.
"Mislimo da svatko treba barem jednu osobu u svojem životu za koju smatra da je sigurnosna mreža za njega, koja bi mu čuvala leđa da je stvarno u nevolji", rekao je, pojasnivši da ljudi koji nemaju tu podršku mogu završiti pod kroničnim stresom, što može pogoršati njihovo zdravlje.
Čak i površne veze su korisne
Studija je pokazala da čak i površne veze i kontakti, poput razgovora sa strancem u avionu ili kratkih razmjena s konobarom, doprinose osjećaju blagostanja.
"Postoji nešto u pozitivnom odgovoru nekog drugog zbog čega se osjećamo dobro. No često mislimo da to zapravo nije važno i ignoriramo ono malo blagostanja koje dobivamo", tumači Waldinger.
Psihologinja, prof. dr. sc. Ljiljana Kaliterna Lipovčan s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar kaže da sve više eksperimentalnih studija pokazuje da nam čak i obični razgovori u autobusu, tramvaju ili na klupi u parku pružaju osjećaj sreće i zadovoljstva.
"I još nešto važno - ako se bojimo da nismo zanimljivi sugovornicima, jedno istraživanje iz 2018. godine objavljeno u časopisu Psychological Science pokazalo je da se sugovornicima puno više sviđamo nego što smo toga svjesni. Ne trebamo se bojati upuštanja u razgovor s nepoznatim ljudima jer to će usrećiti obje strane", poručuje Kaliterna Lipovčan.
Dobar život nije nužno lagodan život
Jedna od lekcija iz studije koju u knjizi predstavlja Waldinger je da život ne mora biti lagodan da bi bio sretan. Najsretniji ljudi su oni koji su u životu doživjeli izazove s kojima su se uspjeli suočiti i nositi.
"Ako život donosi izazove koji su zanimljivi, koji nam omogućuju da se osjećamo kao da smo nešto postigli, to pruža veliko zadovoljstvo. Sreću nam ne mogu kupiti bogatstvo i privilegije", kaže autor knjige.
Dvije ključne vrste sreće
Waldinger tumači da postoje dvije vrste sreće - hedonistička i eudemonistička.
Hedonizam, koji uključuje kognitivne i afektivne aspekte, podrazumijeva da se najviše razine sreće mogu dostići maksimiziranjem ugodnih iskustava i minimiziranjem patnje.
Eudemonizam polazi od ideje o dobrom životu koji se ne sastoji samo od zadovoljstava i užitaka već uključuje razvoj sebe, autonomiju i ostvarivanje potencijala.
Waldinger kaže da eudemonistički pristup možemo shvatiti ako pokušamo zamisliti da naše dijete od nas traži da mu čitamo knjigu koju smo mu pročitali već sedam puta, i to unatoč umoru.
"Iscrpljeni ste, imali ste dug dan i tonete u san. Hoćete li se zabavljati ako je čitate osmi put? Ne, dakle to nije hedonističko blagostanje. No je li to najsmislenija stvar koju možete zamisliti da radite u tom trenutku? Da", kaže Waldinger.
Mada se ovi pristupi često međusobno suprotstavljaju na teoretskoj osnovi, istraživanja pokazuju da postoji mogućnost suživota oba kao dvodimenzionalnog pogleda na osobni doživljaj sreće.
Ne moramo biti stalno sretni
Waldinger ističe da ne trebamo očekivati stalnu sreću. Nitko nije stalno sretan. "Ako niste sretni cijelo vrijeme, to ne znači da nešto krivo radite... To je samo istina o životu", kaže.
"Možemo poboljšati svoje živote i sigurno možemo poboljšati svoju sreću. No ne trebamo očekivati da ćemo uvijek biti sretni", dodaje. Ističe da se svi suočavaju sa stresom i izazovima, unatoč tome što nam se često može činiti da su drugi stalno sretni.
To je osobito aktualno danas, kada smo izloženi društvenim mrežama na kojima se većina ljudi predstavlja u najboljem svjetlu.
Kaliterna Lipovčan tumači da se sreća u znanstvenim istraživanjima definira kao zadovoljstvo vlastitim životom, uz češće osjećanje pozitivnih emocija i rjeđe osjećanje negativnih.
"Već po toj definiciji jasno je da nismo i ne možemo biti sretni i zadovoljni cijelo vrijeme i da se ponekad osjećamo loše. Ali važno je da se, ako se loše osjećamo samo ponekad, a češće dobro i ako možemo reći da smo zadovoljni svojim životom općenito, a ne nužno u svakom trenutku, možemo smatrati sretnima", dodaje.
Važno je njegovati dobre odnose na poslu
Mnogim ljudima posao zauzima najveći dio vremena u danu. Harvardska studija pokazala je da je stoga vrlo važno imati tople, prijateljske odnose s ljudima s kojima radimo. "To je potkrijepljeno stvarno dobrim istraživanjem koje pokazuje da prijatelj na poslu čini veliku razliku u našem blagostanju", kaže Waldinger.
Važno je zdravo upravljati stresom
Još jedno važno otkriće studije je da ljudi koji su u stanju upravljati svojim stresom i negativnim emocijama na zdrave načine, primjerice uz pomoć tjelovježbe ili drugih aktivnosti, imaju veću vjerojatnost da će biti sretni i zdravi kako stare.
Nikada nije prekasno za sreću
Budući da su autori pratili sudionike i njihove potomke 85 godina, imali su prilike vidjeti da nikada nije prekasno za uspostavljanje dobrih odnosa i ostvarenje blagostanja.
"Vidjeli smo da nikada nije prekasno. Ima ljudi koji su mislili da nisu dobri u vezama, koji su se uvijek osjećali kao da su sami. No onda bi, kada bi to najmanje očekivali, pronašli novu grupu prijatelja koje prije nisu imali ili bi pronašli ljubav. Ponekad bi ljudi prvi put u svojim 60-ima, 70-ima, 80-ima otkrili te stvari... Pa je poruka koja proizlazi iz našeg istraživanja: Ako mislite da je prekasno da imate bolje odnose, razmislite još jednom", poručuje Waldinger.
Nalaze potvrđuju i studije na samrtnoj postelji
Zanimljivo je da se nalazi ove studije u dobroj mjeri podudaraju s istraživanjima koja su nastojala otkriti za čime ljudi najviše žale pred smrt.
Naime, prema opservacijskim istraživanjima provedenim u hospicijima, ljudi najčešće na smrtnoj postelji žale jer:
- nisu dovoljno vremena provodili s bližnjima
- nisu slijedili svoje snove i strasti
- nisu dovoljno izražavali svoje osjećaje
- nisu živjeli životom vjernim sebi
Ovu studiju, objavljenu u Journal of Palliative Medicine, provela je Bronnie Ware, australska medicinska sestra koja je radila u palijativnoj skrbi.
Studija se temeljila na intervjuima s ljudima u posljednjih 12 tjedana njihovih života. Wareina otkrića objavljena su u knjizi The Top Five Regrets of the Dying: A Life Transformed by the Dearly Departing.
Nalaze potvrđuju i istraživanja u Hrvatskoj
Kaliterna Lipovčan kaže da se u Hrvatskoj istraživanjima sreće i kvalitete života najsustavnije bavi tim istraživača na Institutu Pilar.
"Istraživanja provedena u okviru projekta Pilarov barometar hrvatskog društva od 2008. do 2016. na nacionalno reprezentativnim uzorcima hrvatskih građana također pokazuju da su dobri međuljudski odnosi ključni element sreće. Od različitih životnih područja, kojima smo manje ili više zadovoljni - životni standard, zdravlje, postignuća, sigurnost, posao - najzadovoljniji smo upravo odnosima s bliskim ljudima, bilo da se radi o obitelji, prijateljima, susjedima ili kolegama s posla", kaže naaša sugovornica.
"To pokazuju sva naša istraživanja i mislim da je baš ta naša povezanost s drugim ljudima i njegovanje bliskih odnosa razlog zašto se, unatoč brojnim životnim problemima, možemo smatrati relativno sretnim narodom. Na ljestvici Svjetskog izvješća sreće Hrvatska je od 2019. do 2021. zauzela 47. mjesto od 146 zemalja u kojima se istraživanja provode, što je prilično visoko za naše skromne ekonomske mogućnosti", kaže Kaliterna Lipovčan.
Ističe da Pilarova istraživanja u okviru dva projekta CRO-WELL (2015.-2019.) i CHILD-WELL (2020.-2024.), koja je oba financirala Hrvatska zaklada za znanost, pokazuju također da je socijalna podrška koju osjećamo od bliskih ljudi, a odnosi se na osjećaj da se imamo na koga osloniti u trenucima krize, vrlo važna za osobnu sreću.
"Interesantno je, međutim, da iako percipiramo da nam članovi obitelji pružaju najviše podrške, za sreću je najvažnija podrška prijatelja. Čini se da nam je obiteljska podrška nešto što se podrazumijeva, a podršku prijatelja vjerojatno smatramo zasluženom, pa nas više usrećuje", zaključila je Kaliterna Lipovčan.