ZBOG činjenice da baterija crne kutije može izdržati svega 30 dana nakon pada zrakoplova i na nakon tog roka crna kutija prestaje s odašiljanjem signala, zrakoplovni stručnjaci razmatraju alternativne prijenose podataka iz zrakoplova kako ne bi došlo do gubitka informacija, kao što se to dogodilo u slučaju Air Franceovog Airbusa na letu 447, čija crna kutija još uvijek leži negdje na dnu oceana. Šanse da bude pronađena gotovo su nikakve, jer je s odašiljanjem signala prestala još 2. srpnja.
"Ovo je međunarodni industrijski problem. Nedavne nesreće ponovno su potaknule rasprave o potrazi za alternativnim načinom spremanja i odašiljanja podataka, kako bi se smanjila mogućnost gubitka ključnih informacija", rekla je za The New York Times menadžerica za komunikacije američke podružnice Airbusa, Mary Anne Greczyn.
O letu 447, na kojem je poginulo 228 ljudi, zasad je poznato jedino da je odaslao niz automatskih poruka o kvarovima, ali one istražiteljima nisu dovoljne da bi rasvijetlili nesreću. Kad zrakoplov nadlijeće ocean, van je radio-dometa i informacije se odašilju preko satelita. Budući da je takav prijenos informacija skup, aviokompanije same odabiru koji su im podaci vrijedni cijene korištenja satelita. U Airbusu napominju kako čak ni na području dometa korištenje radio veze nije dobro rješenje, zbog ogromne količine podataka.
Sad se kombinacijom dosadašnjih iskustava i moderne mobilne tehnologije pokušava doći do idealnog rješenja. Krishna Kavi, profesor računarstva sa sveučilišta u Sjevernom Teksasu naveo je kako je, u slučaju odašiljanja podataka u realnom vremenu, memorijski prostor kojeg zauzimaju manji od prostora kojeg zauzme fotografija prilikom slanja mobitelom. Istražitelj zrakoplovnih nesreća Mike Poole ideju o slanju podataka u realnom vremenu nazvao je "vrlo privlačnom, ali ne i lako izvedivom".