KAD SMO pomislili da međunarodni odnosi na relaciji Zapad - Istok ne mogu biti usijaniji nego što jesu zbog petomjesečnog rata u Ukrajini, posjet predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi Tajvanu dodatno je povisio temperaturu.
Tako je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi dramatično zaprijetio da će "oni koji se igraju vatrom stradati u njoj".
>> Kina šalje nosače aviona prema Tajvanskom tjesnacu. Biden bio protiv posjeta Tajvanu?
Bila je to referenca, čini se, na ono što Kina naziva američkim ohrabrivanjem pune neovisnosti ove međunarodno nepriznate otočne države, koja formalno-pravno jest dio "jedne Kine" i spada pod suverenitet Pekinga, ali je izvan njegove kontrole više od 70 godina.
Gotovo identičnu prijetnju prošlog je tjedna uputio i sam kineski predsjednik Xi Jinping, i to u razgovoru s američkim predsjednikom Joeom Bidenom, koji ga je uzalud uvjeravao da se "Washington snažno protivi jednostranim nastojanjima da se promijeni status quo ili potkopa mir i stabilnost duž Tajvanskog tjesnaca".
Kineska vojna odmazda za posjet Tajvanu
Kina je u međuvremenu već prionula svojevrsnom ispunjenju svojih prijetnji - već za četvrtak je najavila pokretanje velikih vojnih, odnosno pomorskih i zračnih vježbi s bojevim streljivom, i to u šest zona oko cijelog Tajvana, pri čemu tri zone zadiru u same teritorijalne vode Tajvana. Kako izvještava BBC, oba kineska nosača zrakoplova s pratećim ratnim brodovima krenula su prema Tajvanskom tjesnacu.
"Svijet se suočava s izborom između demokracije i autokracije. Odluka Amerike da očuva demokraciju ovdje na Tajvanu ostaje čvrsta kao željezo", poručila je Pelosi s današnjeg sastanka s tajvanskom predsjednicom Tsai Ing-wen u Taipeiju. Pelosi je već napustila Tajvan, ali iza sebe je ostavila prilično opasnu situaciju.
Kao primarnu svrhu, odnosno opravdanje za svoj zapaljiv posjet u vrijeme kad gotovo svakodnevno slušamo o prijetnji trećeg svjetskog rata koji nitko ne želi, Pelosi je istaknula namjeru da "nedvosmisleno jasno" pokaže da SAD "neće napustiti" demokratsku Republiku Kinu, kako se Tajvan službeno zove (nasuprot Narodnoj Republici Kini).
"Sada, više nego ikad, krucijalna je američka solidarnost s Tajvanom. To je poruka koju danas donosimo ovdje", rekla je Pelosi. Između redova se može iščitati da cilja na brutalnu i ilegalnu rusku invaziju i okupaciju dijela Ukrajine, za koju se mnogi na Tajvanu i izvan njega boje da bi Kini mogla biti inspiracija za vlastitu "specijalnu vojnu operaciju".
Stav Kine je, dakako, potpuno suprotan i pun neskrivenog bijesa i prezira prema onome što komunistički režim tumači kao američko licemjerje i beskrupuloznost.
"Sjedinjene Države krše suverenitet Kine pod krinkom demokracije", poentirao je tako Wang, čiji režim inzistira na tome da se ponovno ujedinjenje Tajvana s Kinom ne može spriječiti i da će do toga doći na ovaj ili onaj način. Pelosi je osobno prozvao da se "otvoreno upušta u političke provokacije".
Božo Kovačević: Kineska reakcija je pretjerana, ali situacija je kritična
Ono što Kinu prvenstveno provocira u ovom posjetu je dojam koji se njime stvara - da SAD priznaje neovisnost Tajvana i tretira ga kao suverenu državu, a ne kao odmetnutu pokrajinu, kakvom je smatra Kina. Zanimljivo je, međutim, da ovo nije prvi put da predsjednik Zastupničkog doma posjećuje Tajvan - to je posljednji put napravio Newt Gingrich 1997. pa ekstremna reakcija Pekinga još više zbunjuje.
Na ovu temu smo razgovarali s predavačem na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld te bivšim hrvatskim veleposlanikom u Rusiji Božom Kovačevićem, koji se slaže da ovo jest politička provokacija.
"Ona se uklapa u politiku kakvu američki Kongres već godinama želi nametnuti prema Kini. U nekim dokumentima koje je Kongres donio izričito se inzistira na tome da sigurnosna jamstva prema Tajvanu moraju biti povećana, da suradnja mora biti povećana, jasno je definirano da je Kina strateški suparnik i nepomirljivi ideološki protivnik", objašnjava nam Kovačević ideološku pozadinu posjeta Pelosi.
S druge strane, dodaje Kovačević, Biden je u spomenutom razgovoru s Xijem "ponovio da Amerika ostaje uz politiku 'jedna država, dva sustava'", što znači da priznaje da je Tajvan "integralni dio Kine". Pitamo ga nije li ipak reakcija kineske strane pretjerana uz slanje borbenih aviona i nosača aviona prema Tajvanu.
"Jasno je da je kineska reakcija pretjerana i da je ona izraz nemoći Pekinga. Tom pretjeranom reakcijom iskazuje frustraciju zbog činjenice da ne može kontrolirati Tajvan, ali te situacije su vrlo kritične. Ako treći svjetski rat igdje počne, to će biti na Tajvanu", odgovara nam Kovačević.
Thomas Friedman: Posjet je bezobziran, opasan i potkopava Bidenove napore
No kritike na račun Pelosi, koja obnaša jednu od najviših funkcija u američkom državnom aparatu, dolaze i s domaćeg terena. Više američkih medija objavilo je kritički intonirane analize i komentare o njenom posjetu posljednjih dana.
"Ako posjet Pelosi - osobni prijekor kineskom predsjedniku Xi Jinpingu, koji je preuzimanje Tajvana učinio egzistencijalnom misijom - trajno pogorša ionako loše odnose SAD-a i Kine i potakne ono što neki vide kao neizbježan sukob supersila, to bi mogla ispasti golema kriva procjena", piše tako Stephen Collinson u analizi za CNN.
Posjet bi mogao samo ojačati Xijevu odlučnost i potkopati njegovo strpljenje u namjeri da vrati Tajvan pod svoju vlast, upozorava.
Poznati autor i kolumnist New York Timesa Thomas Friedman ocijenio je posjet Pelosi "potpuno bezobzirnim, opasnim i neodgovornim" te smatra da iz njega "neće proizići ništa dobro".
U istoj kolumni podsjetio je da su Biden i njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan uložili velik trud na nekoliko teških sastanaka s kineskim dužnosnicima kako bi uvjerili Xija da ne pruži ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu pomoć u naoružanju, koju je on navodno tražio od Kine suočen s katastrofalnim gubicima u Ukrajini. Sad bi se taj trud mogao pokazati uzaludnim.
Uz to, kako napominju mnogi zapadni mediji, Xija uskoro čeka partijski kongres na kojem treba dobiti treći predsjednički mandat, što je svakako loš trenutak za testiranje njegove odlučnosti oko Tajvana.
Opasnost od reprize krize u Tajvanskom tjesnacu iz 1995.
Washington Post je, pak, u riječi urednika u utorak naglasio da "uspješna vanjska politika kombinira visoka načela s pametnim, pravovremenim izvršenjem" te da posjet Tajvanu nije bio mudar jer uvjet dobrog tajminga očito nije ispunjen. Biden sad mora "ograničiti kratkoročnu štetu i suprotstaviti se vjerojatnom jačanju dugoročnog pritiska Kine na Tajvan", sugerira uredništvo ovog lista.
Posljednje što SAD-u u vrijeme rata u Ukrajini treba je distrakcija u obliku nove krize u Tajvanskom tjesnacu, poput one koja je trajala punih osam mjeseci od 1995. do 1996., zaključuje Washington Post.
I ona je bila izazvana sličnom simboličnom gestom - posjetom tadašnjeg predsjednika Tajvana američkom Sveučilištu Cornell, gdje je održao predavanje. I tada je Kina odgovorila vojnim vježbama oko otoka, ali i lansiranjem projektila iznad njega, na što je SAD odgovorio slanjem najvećih pomorskih snaga u to područje od Vijetnamskog rata, uključujući dva nosača zrakoplova s pripadajućim borbenim grupama, što je konačno natjeralo Kinu da popusti.
No Kina je danas daleko vojno i ekonomski snažnija, a i daleko borbenija i nasrtljivija na svjetskoj pozornici nego prije 26 godina.
Pelosi, koja ima 82 godine i u prosincu bi nakon parlamentarnih izbora lako mogla izgubiti svoj položaj u Kongresu, ovo bi mogao biti posljednji službeni inozemni posjet.
Zašto Biden nije mogao zaustaviti Pelosi?
No njeno zalaganje za demokraciju i ljudska prava u Kini i teritorijima na koja polaže pravo nije od jučer - još davne 1991., samo dvije godine nakon zloglasnog pokolja na Trgu Tiananmen u Pekingu, ova je kongresnica s dvojicom kolega upravo na tom trgu razvila transparent s posvetom prodemokratskim prosvjednicima koje je kineska vojska brutalno pobila.
Ako je vjerovati američkim medijima prema kojima su se Biden i njegova administracija privatno protivili ovoj eskapadi (a Biden je u srpnju čak javno kazao da vojska nije bila oduševljena njenom odlukom o posjetu), to znači da je Pelosi stavila svoju želju za upečatljivom gestom na kraju političke karijere ispred strateških interesa SAD-a, ali i samog Tajvana.
A to nipošto nije obilježje ozbiljnog i odgovornog lidera. No ako je Biden zaista bio protiv, još je teže shvatiti kako nije mogao urazumiti Pelosi, koja pripada zasebnoj grani vlasti, ali dolazi iz iste, Demokratske stranke i trebala bi biti na istoj valnoj duljini s američkim predsjednikom. Nažalost, najveću cijenu za disfunkcionalnost i kratkovidnost u Washingtonu platit će sam Tajvan. Nadajmo se da će ta cijena ipak biti samo ekonomska kroz već najavljene trgovinske sankcije, a ne i vojna.
Istodobno, svaka analiza ovog provokativnog posjeta bila bi ne samo nepotpuna već i nepoštena kada bi ignorirala očitu podršku tajvanskog stanovništva i političkog vodstva ovom partikularnom posjetu i dubljim vezama s Washingtonom generalno, kao i njihov još očitiji otpor povratku pod autokratsku vlast Pekinga. No to nije jedina stavka o kojoj bi američki državni vrh trebao voditi računa u manevriranju ovim skliskim geopolitičkim terenom.