Zijada Vuković - Pamuković tetka je Nizame Hećimović, koju je 11. kolovoza ove godine ubio bivši partner Nermin Sulejmanović.
Od njegovog nasilja Nizama se posljednjih dana krila upravo kod tetke, koja je danas još jednom odlučila prepričati sve detalje iz perioda od 4. do kobnog 11. kolovoza, kada su neumorno, ali bezuspješno tražile pomoć. Njena priča razotkriva cijeli jedan lanac ljudi, od obitelji, do prijatelja, koji su trpjeli zastrašujuće prijetnje, piše N1.
Ujedno, priča je i odgovor obitelji na nedavne tvrdnje nadležnih "kako nije bilo propusta."
"Dakle, 4. kolovoza ujutro me je nazvao Nermin da me pita je li Nizama tu kod mene. Ja sam rekla da nije, da treba doći kasnije.
On mi je samo rekao, ako se čuješ s njom, javi mi da mi treba auto, pošto smo se mi nešto posvađali. Ja sam rekla dobro i prekinuli smo taj razgovor. Ja sam nazvala poslije njenu sestru da pitam što se događa.
Na telefon mi je se javila Nizama i rekla je da ju je on pretukao, da je pobjegla iz te njihove zajedničke kuće, da je otišla kod tate u stan. Poslije sam ja ponovo nazvala njega da mu kažem da mi se Nizama ne javlja na telefon i da ne znam gdje je, pošto mi je ona rekla da ne govorim što se dešava. Poslije su me nazvale i rekle tetka možeš doći ovdje, trebamo naći rješenje što da napravimo", započela je Zijada svoju priču.
Potom se sa suprugom Samirom uputila ka Srebreniku, gdje živi Nizamina sestra. Nizama je u međuvremenu nabavila i novi broj telefona, kako bi s njega molila Nerminovu tetku za pomoć. Ona joj je kratko rekla da ništa ne može učiniti.
“I Nizama je taj razgovor prekinula. Poslije zove Nizamina sestra da kaže da je on kod nje došao kući. Ušao je, radio probleme, pošto je on bio uvjeren da je ona kod njih", prisjetila se Zijada. Ove detalje posebno je naglašavala kako bi istakla da Nermin nije ni naslućivao da se Nizama prebacila upravo u njenu kuću.
Neuspješan poziv sigurnoj kući
Nakon toga su odlučili pozvati sigurnu kuću u Tuzli.
"Zvali smo njih da Nizama ide kod njih. Međutim, one su rekle da ne može doći, da mora ići u Gradačac, prijaviti se da socijalno odobri i da dođe u sigurnosnu kuću.
Potom su iz Udruženja "Viva žene" zvali Centar za socijalni rad u Gradačcu, a oni su rekli da Nizama mora doći izravno u socijalno uzeti neke papire. Nizama je to odbila jer se nije smjela kretati, bojala se jer je on čitavo vrijeme tu kružio po Srebreniku oko stana. Poslije smo zvale u policiju Srebrenik da dođe tu da ona to nasilje prijavi. Policija je odbila, nije htjela doći. Rekli su da ona mora doći tamo podići prijavu. A to je udaljenost od dvije, tri minute od policije, 200 metara", pojasnila je.
Riječi policije koje još odzvanjaju: "Znali ste tko je on…"
Nakon toga se u policiju uputila s tetkom.
"Sve kad je rekla i ispričala što se dogodilo, pitali su je tko je to učinio. Ona je rekla da je Nermin Sulejmanović. I oni su njoj rekli da ne mogu oni tu ništa napraviti, da ona mora ići na policiji u Gradačcu. Tako mi u tom strahu, iznijeli smo nju i bebu i pobjegli.
Ona onako u pidžami, već kakva je pobjegla od njega… Došli smo tu u Gradačac, u našu policiju. Ona je dala tu izjavu. Da bi u toj svojoj izjavi jedan od policajaca njoj rekao, "pa vi ste znali tko je on, zašto ste se udali za njega?".
I oni su joj tu rekli da ne mogu ništa napraviti do ponedjeljka, pošto nema inspektora koji je treba ispitati. Netko je pitao te policajce što je najsigurnije za nas. Oni su rekli da je naša kuća blizu, da mi nju možemo kod sebe smjestiti. Tako da smo mi od petka do ponedjeljka čekali da Nizama to prijavi, a u međuvremenu on je kod njene sestre ulazio u kuću, oduzimao im telefone, prijetio…", prepričava Zijada.
"Rekao je - kad nju nađem, ubit ću prvo dijete, pa ću onda nju, ona će gledati kad budem ubijao dijete"
I njenim prijateljicama u Brčkom je također odlazio do kućnih vrata i prijetio. Sulejmanović Zijadi nikada osobno nije upućivao prijetnje, ali jeste prijetio Nizaminim i bebinim životom.
“Rekao je - ja, kad nju nađem, ubit ću prvo dijete, pa ću onda nju, ona će gledati kad budem ubijao dijete”, navela je Zijada.
Nizama je naknadnu ponudu za sigurnu kuću odbila zbog straha od izlaska koji je bio nužan kako bi riješila svu potrebnu papirologiju.
11. kolovoza
Nakon niza poziva i prijetnji, došao je i 11. kolovoza. Tog dana ga je Zijada, u jutarnjim satima, vidjela kako trči prema njenoj kući. Udarao je o vrata i urlao.
"On je počeo pucati u vrata, ali nije uspio ući. Tu je bio par minuta. Onda je oko kuće obišao, na balkonska vrata, tu nije pucao već je rukama udarao, tako da se isjekao da bi prošao kroz njih. Ušao je na ta vrata. Prišao je meni s pištoljem i pitao me gdje je Nizama”, prisjeća se Zijada drhtavim glasom.
Onda se iz sobe začuo plač Nizamine bebe.
"Otišao je do vrata gdje je Nizama bila s mojim sinom Nedimom i svojom djevojčicom. Pucao je u ta vrata, ali ih nije uspio obiti.
Onda se vratio na isti balkonski prozor kroz koji je ušao. Sada su i ta vrata u drugoj spavaćoj sobi bila otvorena.
On je ušao unutra i izbacio mog sina. Nas dvoje smo izašli van i odmah pozvali policiju. Stajali smo vani barem 5 minuta, možda i duže. Onda je on istrčao iz kuće noseći Lenu u naručju i krenuo prema autu. Nije išao direktno prema autu, nego je stao preko puta da ga mi ne bismo vidjeli. Sišao je dolje, a Lena je vrištala i plakala. Zvao je Nizamu, a ona je došla za 3-4 minute i plakala je. Onda je došla, stala na zid, okrenula se prema meni i tražila pomoć”, prepričava Zijada kroz suze.
"Da su svi bili malo brži... Da su htjeli pomoći..."
Zijada i njen sin Nedim su pokušali spasiti Nizamu, a onda je Nermin pucao i na njih.
“Ranio je tu mog sina. Nizama se par puta okrenula i nažalost morala da ode s njim. Nisam sigurna tko je zvao Hitnu. Stavili su ga u auto i odvezli. I tek tad je došla policija. Da su bili malo svi brži… Da su htjeli pomoći, sad bi bila živa i Nizama. Nitko joj nije pomogao. Taj dan, u petak četvrtog kolovoza, da su iz sigurne kuće u Tuzli rekli da dođe, mi bismo nju odmah odveli gore. Ne bismo riskirali”, navela je.
"Netko mu je morao dojaviti gdje je Nizama"
Vjeruje da je neko Nerminu morao dojaviti gdje je Nizama, s obzirom na to da je uvjerena kako u njenu kuću nikada nije sumnjao.
“Od rješenja sutkinje je sve krenulo. Oko osam su mu pisali, a on je oko devet na takav način došao mojoj kući. Tu nismo mogli pomoći jer je došao naoružan”, naglasila je. Krajnja njena poruka je da je sustav zakazao.