JEDNA od čestih meta javnih napada predsjednika RH Zorana Milanovića ovih dana ponovno je Vladimir Šeks, jedan od osnivača za pljačku države nepravomoćno osuđenog HDZ-a, kojega u toj stranci smatraju doajenom. Šeks se u međuvremenu povukao iz aktivne politike, više nije ni saborski zastupnik, ali je njegov utjecaj i dalje nedvojben.
Formalno je on samo savjetnik premijera i predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, u čijem je dolasku na čelo najveće stranke u Hrvatskoj odigrao ključnu ulogu, a neformalno je siva eminencija hrvatskog pravosuđa i važan kadrovik u HDZ-u.
Milanović protiv Šeksa
Milanović je Šeksa, nakon što ga je ovaj proglasio psihički nestabilnim i apelirao da ga se opozove s pozicije predsjednika RH, kvalificirao kao "udbaškog drukera" i "Superhika", aludirajući na Šeksovu suradnju s Udbom u komunizmu te na njegovu ovisnost o alkoholu. Prethodno ga je pak spominjao kao kuma predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, što Šeks i jest, tvrdeći da na taj način Šeks utječe na odluke ove, nažalost, odavno kompromitirane institucije.
>> Šeks o Milanoviću: On je spletkar, politička protuha, hulja i propalica
Tko je, dakle, Vladimir Šeks, jedna od najdugovječnijih pojava na hrvatskoj političkoj sceni?
Vladimir Šeks rođen je 1. siječnja 1943. godine u Osijeku. U Zagrebu je 1966. diplomirao pravo te je nakon pripravničkog staža godinu dana bio zamjenik općinskog javnog tužitelja u Vinkovcima. Onda je 1970. postao sudac Općinskog suda u Osijeku, a uskoro i zamjenik okružnog javnog tužitelja u Osijeku.
Pijan hvalio Hitlera i Franca u birtiji, pa uhapšen
Iz državne službe je ubrzo otpušten zbog nacionalizma te je 1972. počeo raditi kao odvjetnik. Šeks je kao zamjenik okružnog tužitelja u Osijeku inicirao poznati slučaj PTT koji se bavio činjenicom da Služba državne sigurnosti otvara poštu privatnim osobama bez naloga, što ga je stavilo na metu Udbe.
1981. je uhićen pod optužbom "protudržavne djelatnosti" te osuđen na 13 mjeseci zatvora, koje je proveo u Staroj Gradiški, a izgubio je i pravo na bavljenje odvjetništvom.
Zapravo je to izgledalo ovako: u ožujku 1981. Šeks je, kako se navodilo u službenim dokumentima, u vrlo pijanom stanju u gostionici Gaj pred najmanje pet osoba počeo razgovor o stanju u Jugoslaviji, rekavši da su "Hitler i Franco imali bolju vojsku od JNA", kao i da "Kosovo treba dati Albaniji", dodavši da bi se tako "riješili problemi u zemlji".
Odmah je te večeri uhićen, a pretresom njegova stana nađena je "neprijateljska literatura", odnosno knjige Mike Tripala, Milana Banića, Vlade Gotovca, Ivana Supeka, časopis Praxis i ostali "nepoćudni materijali".
Šeks je tako postao svojevrsni cause celebre u Jugoslaviji te ga je na sudu branio slavni beogradski odvjetnik Srđa Popović, kasnije osnivač liberalnog tjednika Vreme. Zabilježeno je i da se Šeks u to vrijeme po potrebi potpisivao ćirilicom, kao i da je pomagao u obrani srbijanskih nacionalista koje je progonio komunistički režim.
Index je objavio transkripte Šeksovih razgovora s udbašima
U vrijeme hapšenja počinje i Šeksov odnos s Udbom - operativci Službe državne sigurnosti vodili su s njime razgovore više puta od 1971. pa do 1989. godine. Na temelju toga Milanović ga, ali ne samo on, opisuje kao udbaškog doušnika, dok Šeks tvrdi da to nije bio.
Index je svojedobno objavio transkripte razgovora Šeksa i agenata Službe državne sigurnosti, čiju je autentičnost potvrdio i sam Šeks, doduše, tvrdeći da su to "kompilacije razgovora koje sam imao", u koje su "ubacivani i neki sasvim lažni dijelovi kako bi se nekoga navelo na zaključak da sam s njima surađivao". Šeksovo objašnjenje ne zvuči baš logično.
U svakom slučaju, iz objavljenih transkripata proizlazi da je Šeks funkcionirao kao udbaški provokator, koji je po slavonskim birtijama pokušavao navesti ljude da kažu nešto što bi im u režimu u kojem je postojao verbalni delikt izazvalo probleme.
U gotovo svim razgovorima operativaca i Šeksa provlače se tema alkohola i problemi s alkoholom. Iz transkripata se može zaključiti kao je služba imala razumijevanja za Šeksa zbog tog problema. No tu je i nevjerojatno opravdanje Šeksa kako je, što se alkohola tiče, upadao u probleme jer nije imao - kondicije.
Problem s alkoholom
Prisjetimo se nekih antologijskih dijelova tih razgovora.
"VLADIMIR ŠEKS: Od mene je traženo da idem u lokale, zato što je od mene traženo da ja razgovaram i potičem određene razgovore, da nešto ubacim šokantno.
OPERATIVAC: Ali ne u pijanom stanju, Vlado!
VLADIMIR ŠEKS: Pa jebiga, slušaj, Bože moj..."
"OPERATIVAC: Osnovni krivac nisu ti ljudi iz kafane ni policija, već alkohol, pa ti. Ja, Vlado, mislim da si ti manji...
ŠEKS: Gledaj, vidi jednu stvar, ja sam vrlo naporno radio. Nisam bio onda pijanac, znaš kako je to kod mene išlo. Znalo je proći po mjesec-dva dana, meni ne treba alkohol niti sam ja ovisan alkoholu, meni ne treba ni jedna kap. Ponekad, kad sam bio žestoko premoren, svratio bih u taj bife. To se povremeno događalo. Meni poslije nema ni mjesec dana, neću ni da čujem za to. Nije da sam ja bio ovisan. Ja trebam ujutro, u podne, navečer.
OPERATIVAC: Dobro, ali si uvijek u pijanom stanju incident napravio. Uvijek u pijanom stanju.
ŠEKS: Nisam imao kondicije."
Zanimljivo je i da je 1981. Šeks u razgovoru s udbašima ustvrdio da "Hrvatska samostalno ne može egzistirati", kao i da je objašnjavao da ga jako privlače knjige Dobrice Ćosića i Vuka Draškovića.
1980-ih glumio aktivista za ljudska prava, 1990-ih postao gorljivi HDZ-ovac
U svakom slučaju, Šeks se u drugoj polovici 1980-ih baca u ljudskopravaške vode te postaje član Amnesty Internationala i jedan od osnivača Jugoslavenskog helsinškog komiteta. Za samo nekoliko godina će se pokazati da mu je do ljudskih prava stalo kao do crnog pod noktom, kada će kao jedan od prvaka HDZ-a početi vrijedno raditi na gaženju ljudskih prava u Hrvatskoj.
Šeks je bio među osnivačima HDZ-a te je 1989. i 1990. izabran za potpredsjednika stranke. 1990. godine je izabran i u sabor, u kojemu će biti zastupnik sve do 2015. U tih četvrt stoljeća Šeks je Hrvatskoj i njenim građanima počinio štetu od koje ćemo se još desetljećima oporavljati, uz napomenu da je pitanje je li taj oporavak uopće i počeo.
Franji Tuđmanu Šeks nikad nije bio pretjerano drag te ga je većinom držao na potpredsjedničkim pozicijama - sabora i vlade.
Pustio na slobodu ubojice Aleksandre Zec
Neko vrijeme je bio glavni državni odvjetnik, a iz tog mandata ostalo je najviše zapamćeno da je kumovao puštanju ubojica Aleksandre Zec. Na početku rata u Osijeku je pak blisko surađivao s Branimirom Glavašem, kojem je kasnije kao predsjednik sabora proceduralnim smicalicama pokušao pomoći da se izvuče od optužbi za ratni zločin. Dapače, Amnesty International - onaj čiji je Šeks svojedobno bio član - smatra da je i Šeks trebao biti optužen za ratne zločine.
Nevjerojatan je obujam prljavština koje je iza sebe ostavio Šeks, no najgora od svih je ono što nazivamo hrvatsko pravosuđe, u kojem je godinama bio jedan od glavnih kadrovika. Šeksu skloni mediji tepaju da je "ustavotvorac" zbog njegove uloge u pisanju tzv. Božićnog ustava, no to zapravo znači da je temeljni dokument Republike Hrvatske nepovratno kontaminiran Šeksom i da bi ga trebalo napisati iznova, tako da u njemu nema ni jedne jedine riječi koja je došla od Šeksa.
Šeks nikad ništa dobro nije učinio za Hrvatsku
Sudjelovao je i u dolasku Ive Sanadera na čelo HDZ-a, a za to je konačno 2003. nagrađen pozicijom predsjednika sabora, što je oduvijek želio i što mu Tuđman nije ispunio. Već tada je u javnosti vladala fama o Šeksu kao "majstoru procedure", no to je u praksi značilo da imamo loše napisane zakone koji se mogu tumačiti kako god Šeksu odgovara.
Zapravo je nemoguće sjetiti se i jedne jedine dobre stvari koju je Šeks učinio za Hrvatsku, sve čega se dohvatio u svojoj političkoj karijeri obilježeno je malignošću kojoj kao da kraja nema. Čak je i kao Kolindin savjetnik za pomilovanja, nakon povlačenja iz sabora 2015., uspio iza sebe ostaviti skandal i srediti jedno pomilovanje preko veze.
Možda i najveća politička štetočina u proteklih 30 godina
Na trenutke se činilo da u magnovenju pokazuje trun samosvijesti o onome u čemu je sudjelovao, pa je svojedobno izjavio da je iseljavanje koje je pogodilo Hrvatsku "biblijskih razmjera", a nedavno je čak i priznao da je HDZ odgovoran za stanje u pravosuđu. Ipak, nikad se ni za što nije iskreno pokajao, već se i dalje drži što bliže vlasti, sada preko najnovijeg pulena Andreja Plenkovića.
Šeks je, kada se sve zbroji i oduzme, možda i najveća politička štetočina koju smo imali u protekla tri desetljeća. Stoga se može reći da je Milanović potpuno u pravu u svojem prozivanju Šeksa te da je u osnovi bio i nekarakteristično blag prema njemu.