KAD STE zadnji put čuli da pomoć policije, Uskoka, Državnog odvjetništva i hrvatskih sudova traži onaj tko nije ništa skrivio? Onaj tko je željan pravde? Onaj tko se poziva na pravnu državu isključivo s namjerom da otkrije kriminal, a ne da ga sakrije?
Kad vidimo tko se sve zaklinje u pravnu državu, nije onda nikakvo čudo da upravo u njezine institucije hrvatski građani imaju najmanje povjerenja. One zapravo više ničemu ne služe, osim kao paravan za sve one koji bi morali biti na njihovu udaru. Ostali su jednostavno digli ruke.
Sve će biti u redu. Za HDZ.
Na to je podsjetio i ciničan osmijeh premijerke Jadranke Kosor prilikom nedavnog osvrta na slučaj HDZ-ova reketarenja poduzetnika. Uspjela je u jednu rečenicu ugurati i pravnu državu i pravosuđe a da pritom ne pokaže nikakvu zabrinutost. Dapače, otkriveno je da stranka na čijem je čelu uzima novac u zamjenu za poslove s javnim poduzećima, ali njezino pozivanje na pravnu državu kao da je otupilo oštricu tih optužbi. Poslužilo je kao utjeha. Kao garancija da je sve pod kontrolom i da će sve biti u redu. Za HDZ, naravno.
Sjetimo se koliko je puta Milan Bandić pozvao institucije da rade svoj posao. Koliko se puta upravo on od svih ljudi zakleo u zakonitost i proceduru. Sjetimo se koliko puta se u pravnu državu zakleo Tomo Horvatinčić, pa Božidar Kalmeta, pa Damir Polančec, pa evo nedavno je i Zdravko Mamić pozvao policiju i DORH u pomoć... Neka institucije rade svoj posao.
Koji je to posao? Prikrivanje ili otkrivanje?
A koji je to posao? Otkrivanja ili prikrivanja? Evo, recimo, prosvjednici u Varšavskoj skoro dvije godine čekaju očitovanje Mladena Bajića o zakonitosti gradnje u središtu grada. Glavni državni odvjetnik godinama je šutio, da bi pod pritiskom poručio kako je naložio da se provedu, kako bi on to rekao, "izvidi". Zar je onda čudno što se na institucije prije poziva Bandić nego prosvjednici?
Kad Ivo Josipović poziva Državno odvjetništvo da "bude efikasno i u slučaju optužbi protiv Ive Sanadera, da potvrdi ili odbaci sumnje", to zvuči kao zaklinjanje u njegovu nevinost. Kad poziva pravosuđe i sve institucije pravne države da efikasno zaštite radnike i "odrade svoj dio posla", to je isto kao da ih je osudio na propast. Kad Jadranka Kosor tvrdi kako HDZ djeluje po hrvatskim zakonima, prođe nas jeza jer znamo kako nas je upravo to i dovelo dovdje. Ti zakoni i njihova provedba. A o zaštiti da i ne govorimo.
Ručaju s osumnjičenicima, šuruju s mafijašima...
Jer tako nam izgledaju institucije: guraju papire u ladice, večeraju s osumnjičenicima, šuruju s mafijašima, odrađuju političke naloge, šute, odugovlače, okreću glavu ili daju pet mjeseci zatvora Predragu Matvejeviću.
A što rade oni koji doista trebaju njihovu pomoć u otkrivanju kriminala i korupcije? Ne znaju kamo bi se okrenuli. Policiji? Državnom odvjetništvu? Uskoku? Od koga mogu očekivati pravdu: od ovakvih instrumentaliziranih ili nekompetentnih sudova? U njih se uzdaju samo oni koji se nađu na optuženičkoj klupi.
Nije onda nikakvo čudo da se borba za pravdu vodi preko medija i što se medije optužuje da kroje pravdu. Tko bi drugi to mogao raditi u državi s ovakvim institucijama i ovakvim pravosuđem? Mediji još jedini uznemiruju one koji bjesomučno pozivaju "institucije da rade svoj posao".
Neka institucije rade svoj posao, Mesić će raditi svoj
Međutim, kad vlastodršcima ili političarima ne odgovaraju institucije pravne države ili kad nad njima nemaju dovoljnu kontrolu, onda će ih bez problema zaobići. Sjetimo se Stjepana Mesića.
Nije bilo dana kad se nije zakleo u pravnu državu. Ali onda je pozivao Mirka Norca da mu se preda na Pantovčaku. Pa je prešutio činjenicu da Ivo Pukanić kontaktira s Antom Gotovinom. Pa je slao savjetnika Sašu Perkovića da pregovara s Vladimirom Zagorcem. Pa je Zagorca proglasio krivim prije odluke suda. Pa mu je oduzeo odlikovanja prije pravomoćnosti presude. A institucije? Neka rade svoj posao. On je radio svoj.
Pravne države nikad nema kad je trebamo
Znate kako se kaže: policije nikad nema kad je čovjek treba? E tako je s našom pravnom državom. Nikad je nema kad je čovjek treba, osim kad je trebaju oni koji se uzdaju u njezinu pomoć. Oni kojima ona služi kao alibi i pokriće. Kao paravan i floskula. Kao parola.
Ova država i ovo društvo toliko su izvitopereni da običnim građanima preostaje samo još jedna institucija u koju se mogu pouzdati: ona za duševnu rehabilitaciju. Jer ovo više nije normalno.