TREBA li plakati za Željkom Antunović, jedinom članicom Predsjedništva SDP-a koja nije dobila svoje mjesto na izbornoj listi?
Ne treba, ako će SDP nakon izbora pokazati da ima bolje ljude na ključnim mjestima. Treba, ako se pokaže da je glavni kriterij za formiranje izbornih lista SDP-a doista bila lojalnost šefu stranke Zoranu Milanoviću.
Milanoviću na dušu
Dakle, odricanje od tako iskusne i svojevremeno najpopularnije dužnosnice SDP-a ide na dušu šefu oporbe i budućem premijeru. Njegovo je pravo izabrati ljude s kojima će izaći pred birače, pa ako se taj izbor pokaže lošim, prvo će se njegova glava naći na panju.
Ako se pokaže dobrim, ne samo na izborima, već ponajviše nakon njih, stranka i javnost brzo će se zaboraviti na otpisanu bivšu ministricu i potpredsjednicu Hrvatskog sabora.
Željka Antunović emotivno je primila Milanovićevu odluku, kao i mnogi njezini pristaše iz stranke i izvan nje. Čak su i mediji tome pridali (pre)veliku pažnju, prikazujući tu odluku kao nekakvo iznenađenje. Premda bi se, sudeći po statusu Željke Antunović na Iblerovu trgu, iznenađenjem prije svega moglo nazvati njezino uvrštavanje na listu.
Očekivana odluka
Ovo je, dakle, bila očekivana odluka. Antunović je od početka bila u nemilosti Zorana Milanovića (a čini se i ljudi koji ga okružuju). Nakon što je poražena na izborima za šefa stranke, a kasnije i na izborima za Bandićeva nasljednika u zagrebačkoj organizaciji, njezino neuvrštavanje na liste za Sabor predstavljaju tek logičan epilog mandata u Milanovićevu SDP-u.
Predsjednik stranke odlučio je da mu ona više ne treba. I to ne bi trebalo biti sporno. Spornim bi se mogla pokazati imena koja su se na izbornim listama našla umjesto Željke Antunović. I ne samo na listama, već i ljudi koji čine uski krug Milanovićevih suradnika.
Tko će biti Zokijeva Jaca?
Hoće li i on, poput Ive Sanadera, imati svoj "kitchen cabinet": krug suradnika koji ne obnašaju važne funkcije, ali s kojima kreira politiku i donosi ključne odluke, mimo institucija i protokola? I kad smo već kod toga, bilo bi korisno odmah znati tko će mu biti Jadranka Kosor. Možda Milanka Opačić?
Uglavnom, kod formiranja izbornih lista valja voditi računa o nekoliko stvari.
Prvo, Zoran Milanović mora pronaći imena s kojima će zadobiti povjerenje birača. U pobjedničkoj klimi to će vjerojatno igrati manju ulogu, pobijedio bi i s kartonskim izreskom Mikija Mausa. Iako bi cinici na to uzvratili: prije s njim, nego s ovima koje je postavio na liste.
Drugo, treba paziti na to kako će mu stranka izgledati u Saboru, kad se najjače osobe s vrhova lista povuku u Banske dvore. Ako je lojalnost stranačkom šefu zaista bio glavni kriterij kod formiranja lista, onda se SDP-u loše piše. Bit će tu svakakvih podrepaša, karijerista, ljenguza, parazita, nesposobnjakovića...
HDZ bi ih mogao masakirati motornom pilom. Pod uvjetom da sami ne budu masakrirani na izborima.
Kadrovska pustoš
I naposljetku, odricanje od Željke Antunović prilikom sastavljanja lista otvorilo je i pitanje kadrovske strukture SDP-a. Ivica Račan još je ranih devedesetih (pr)očistio stranku od uglednih ljevičara, profesora, intelektualaca, ostataka bivšeg sistema (onih koji nisu prešli u HDZ)...
Podizao je stranku ispočetka, okruživši se ljudima koje je sam odabrao, baš kao što to sada radi Milanović. Koliko je bila jaka ta ekipa svjedoči i činjenica da je nakon Račanove smrti stranku preuzeo tadašnji stranački "pikzibner" Zoran Milanović.
I koliko god je on pokazao da nije do kraja sklon drastičnom otpisivanju starih kadrova, u jednakoj mjeri nije pokazao da je sposoban afirmirati garnituru jakih stranačkih ličnosti.
Možda se taj dojam s vremenom pokaže netočnim.
A možda će uskoro mnogi plakati za Željkom Antunović.