Razmišljam, možda možemo izabrati mobitel Josipe Rimac za glavnog državnog odvjetnika, taj je razotkrio više ekipe nego Sherlock Holmes.
Nije prošlo dugo otkad je predsjednik Republike Zoran Milanović rekao da će dati "par dana" premijeru Andreju Plenkoviću da se informira i reagira vezano za kandidaturu Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Plenković je ostao pri svome kandidatu. Nije prošao dan, a novinari su dobili pravu poslasticu. Duge, zanimljive i prilično intimne poruke Josipe Pleslić (prije Rimac) i Ivana Turudića.
>> Otkrivene stotine poruka Turudića i Josipe Rimac: "Di si radosti?", "Di si lipa?"
Poruke govore kako su se od 2016. do 2020. Rimac i Turudić zdušno, toplo i prilično intimno dopisivali, sve dok ona nije dobila smještaj, hranu i druge potrebe na račun države, u istražnom zatvoru. Uhićena je, podsjetimo, 29. svibnja 2020. godine, a njen mobitel je postao najbolji primjer HDZ-ovog političkog modus vivendi, pri čemu jedna osrednje rangirana dužnosnica drma cijelim državnim sustavom.
Nije, naravno, problem gugutanje na mobitel
Nije, naravno, problem što su Turudić i Rimac razmjenjivali poruke kakve su se u doba prije mobilnih mreža šaputale na uho. Slobodna smo zemlja, a uvijek je pozitivno širiti ljubav. Nije problem što su se sastajali. Svatko bira svoje društvo.
Nije problem ni što Rimac traži od Turudića da joj nađe Pravilnik o radu Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, osim u smislu koliko malo ona zna o radu države čija je dužnosnica u to vrijeme bila. Navedeni pravilnik, inače punim nazivom Pravilnik o načinu rada i odlučivanja Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, ne samo da je objavljen u Narodnim novinama, gdje mora biti objavljen, već je i na stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Prvi rezultat ako guglate naziv - provjerite. Dakle, Rimac koristi "zovi suca" umjesto da progugla?
Nije problem ni što Rimac i Turudić šalju jedno drugome puse, zovu se na kavice, govore tko koga voli ili ne, nije problem ni što ste oslovljavaju s "radosti" i "lipa". Kamoli sreće da se politički, kako se moderno kaže - dionici tako češće oslovljavaju. Evo, recimo u saboru. Također, sigurno nije problem što Rimac Turudića zove "druže", to bi ljevica sigurno pozdravila.
Nije čak ni problem, no nećemo nagađati o čemu se radi, što Rimac govori kako je na kavi "s tvojom i mojom sutkinjom". Rimac je u to doba bila državna dužnosnica i slobodna građanka, a i suci se imaju pravo nalaziti s ljudima na kavi u slobodno vrijeme.
Problem je što je Turudić lagao o prirodi odnosa s Rimac
Nije problem ni to što je Rimac - po stilu poruka očigledno prijateljica, a ne poznanica moćnog suca - uhapšena 2020. godine. Neugodno je, ali formalno nije čak ni to problem. Da se vode istražne radnje protiv nje, Turudić nije mogao ni smio znati. A nitko ne može biti potpuno siguran da mu poznanik, blizak poznanik ili čak prijatelj nije krenuo s one strane zakona.
Problem je nešto drugo. Problem je, i to jako velik, to što je Ivan Turudić, visoko pozicionirani kazneni sudac i kandidat za glavnog državnog odvjetnika, o svom odnosu s Josipom Rimac više puta i jasno - lagao.
Prisjetimo se. Dva dana nakon uhićenja Josipe Rimac, 2. lipnja 2020., Turudić je gostovao u studiju N1 televizije. Postavljeno mu je pitanje je li u prijateljskim odnosima s netom uhićenom državnom tajnicom Ministarstva uprave. "Ma ne. Mislim, da sam prijatelj, ja bih i danas rekao da smo prijatelji", tvrdio je tada Turudić.
Turudić je, gostujući u travnju 2023. u emisiji Nedjeljom u 2 na HRT-u, morao priznati da se s Rimac nije sastao samo na jednoj kavi, suočen s izravnim pitanjem Aleksandra Stankovića je li točno da ga je posjetila na sudu. Danas je posebno zanimljivo i Stankovićevo pitanje ima li u mobitelu Josipe Rimac prepiske i poruka koje bi ga mogle iznenaditi. Turudić odgovara: "Išao sam jednom prilikom u Vrliku i Kijevo s ekipom, ne motorom nego autom, i napisao sam joj: ‘Evo idem kroz tvoj kraj.‘ To je bio takav nivo poruka, koje su bile rijetke. Bilo ih je vrlo malo."
I u konačnici, noviji odgovor, ovogodišnji, no ne u razgovoru pred novinarima, već u bitno formalnijim okolnostima. Na sastanku saborskog Odbora za pravosuđe 17. siječnja zastupnica Sandra Benčić nizom potpitanja pritiskala je Turudića da joj odgovori zbog čijeg je predmeta Josipa Rimac došla k njemu na sud intervenirati. Turudić joj je odgovorio kratko, tvrdeći da ju je tijekom tog posjeta prekinuo čim je rekla da predmet nije njezin. Turudić je još rekao: "Sve sam oko toga pojasnio." Opširnije.
Turudiću više nije mjesto u pravosudnom sustavu
Svatko od nas bira svoje prijatelje i poznanike. Svatko bira ljude s kojima će na kavu, a i s kojima će se nalaziti na skrivenim mjestima (Turudić i Mamić, sjetimo se). No, ako se ta osoba javlja za visoke pravosudne dužnosti, ako je sudac, ako želi biti državni odvjetnik, onda o svojim kontaktima s osobama koje imaju problem sa zakonom mora iskreno i javno govoriti. A Turudić to nije napravio. Nije objasnio prirodu odnosa s ljudima protiv kojih se vode ozbiljni postupci. Lagao je.
Ovdje ima još nešto. Treba pitati Davora Božinovića, ministra unutarnjih poslova, kako i zašto se hvali da je Turudić prošao sigurnosne provjere USKOK-a. Kakve su to sigurnosne provjere ako im ovakve stvari prolaze? Ili su te naše sigurnosne provjere samo nova moralno-politička podobnost?
Što se tiče mobitela Rimac, čekamo da vidimo što još tamo ima. Ona je, čini se, imala vrlo zanimljiv politički i društveni, kako bi se moderno reklo - networking. Do izbora će svakako još toga procuriti, nije bez veze Andrej Plenković, poznatiji kao AP iz poruka, tako zdušno zapeo kriminalizirati curenje informacija iz istraga.
Ivan Turudić je lažov. O svom odnosu s Rimac je u više navrata, uključujući i u saboru, lagao. Kao takav, ne samo da ne smije postati novi državni odvjetnik nego više ne smije biti ni sudac. Ako je imalo pametan, nakon ovoga bi sam trebao tražiti novi posao ili otići u mirovinu. Uništio je ono malo digniteta pravosudnog sustava, ako je išta od tog digniteta u ovoj zemlji uopće ostalo.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala