ZAVRŠAVA kaotična godina, puna globalnih šokova koji temeljito mijenjaju svijet. Geopolitička preslagivanja, rast napetosti i nesigurnosti te rješavanje problema samonametnutih u prošlosti obilježili su 2022. Tijekom godine su započela tri makroekonomska problema, koji će obilježiti i sljedeću godinu.
To su rat u Ukrajini, inflacija i borba protiv nje i gospodarsko usporavanje Kine. Svaki od njih ima nekoliko utjecaja i svi su oni međusobno povezani. Prognoze svjetskog ekonomskog rasta su od početka 2022. drastično smanjene za skoro sve države na svijetu, a u nekima su se već pojavili signali da je kriza na vratima. Kako je godina prolazila, konsenzus oko toga da će 2023. biti krizna je postajao sve veći.
MMF je u svom izvješću iz listopada ove godine prognozirao da će svjetski BDP 2022. rasti za 3.2 posto, što je puno manje od prognoze od godinu dana ranije, kada je prognoziran rast BDP-a od 4.9 posto. To je treći najmanji rast u više od dva desetljeća, a rast je bio manji samo 2009. (financijska kriza) i 2020. (pandemija).
Za ovu godinu je MMF relativno optimističan i predviđa pad BDP-a u samo sedam država na svijetu (zanemare li se pacifičke otočne države); Ukrajini, Libiji, Šri Lanci, Bjelorusiji, Rusiji, Haitiju i Sudanu. Projekcije za 2023. su nešto pesimističnije, ali s obzirom na globalne šokove koji su nastali ili nastavljeni u 2022., za očekivati je da će se brzo sve prognoze revidirati na niže.
Najveći problem - rast cijena
Većina razvijenog svijeta desetljećima nije imala visok opći rast cijena u gospodarstvu, pa je visoka inflacija bila šok. Toliko je nevjerojatno zvučala ideja o visokoj inflaciji u SAD-u i Zapadnoj Europi da su i središnje banke cijelu drugu polovicu 2021. uvjeravale ekonomiste da će se početi smanjivati prije kraja godine, da je prolazna.
Ali opći rast cijena nije bio prolazan, pa su središnje banke SAD-a i EU (FED i ESB) kasnile s politikama kojima bi se borilo protiv inflacije. Početkom 2022. su prekinute politike kvantitativnog popuštanja, kolokvijalno poznate kao "tiskanje novca", i počelo je podizanje referentnih kamatnih stopa. Ideja iza tih politika je da se gospodarstvo "ohladi", smanjivanje investicija i potrošnje da bi se tako zaustavio rast cijena.
Središnje banke su tijekom financijske krize 2008. spustile referentne kamatne stope na gotovo 0 posto, čime se pokušalo stimulirati gospodarstvo. Ali to nije bilo dovoljno, pa se uvode politike tzv. kvantitativnog popuštanja, što je bio povijesni novitet (bar u tim razmjerima).
To je ono što se popularno naziva "tisanje novca": središnje banke kupuju državne obveznice, korporativne obveznice i druge financijske instrumente, efektivno upumpavajući svježi novac u gospodarstvo.
Ali te operacije su bile puno manje nego za vrijeme pandemije 2020., kada se tako pokušavalo održati na životu gospodarstvo koje je zbog protupandemijskih mjera većim dijelom prisilno zaustavljeno.
S tim se prestaje tek sredinom travnja 2022., kada se inflacija već rasplamsala u SAD-u i EU, ali i veliko broju ostalih zemalja svijeta (Kanada, Meksiko, Brazil, Indija, Rusija...). Već sredinom godine rast cijena probija višedesetljetne rekorde.
Borba protiv inflacije uzrokuje krizu
Restriktivne monetarne politike središnjih banaka, zaustavljanje kvantitativnog popuštanja i podizanje referentnih kamatnih stopa će dovesti do recesije. To im je i namjena, da "hlađenjem" gospodarstva dovedu do smanjenja investicija i potrošnje, a time do prestanka rasta cijena.
U SAD-u, čija je središnja banka FED ranije počela s borbom protiv rasta cijena od Europske središnje banke (ECB), inflacija je već počela padati. U listopadu je iznosila 7.7 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, što je pad za pola postotnog boda u odnosu na rujan. U eurozoni je također počela padati, s 10.6 posto u listopadu na 10 posto u studenom.
Ako se pad nastavi, izbjeći će se stagflacija, tj. situacija visokog rasta cijena uz nizak ili negativan ekonomski rast. SAD i Europa se nisu nalazili u takvoj situaciji još od 70-ih godina prošlog stoljeća. Vjerojatnost izbjegavanja recesije je vrlo mala, ali to je ipak puno bolje od stagflacije, iz koje je izlaz jako bolan.
Recesija je gotovo sigurna
Ako se inflacija u 2023. smanji i time izbjegne stagflacija, recesiju će biti teško izbjeći. Sami alati kojima se bori protiv inflacije, a time i stagflacije, djeluju prorecesijski. Rast referentnih kamatnih stopa znači da je trošak zaduživanja veći za državu, kompanije i građane, a to dovodi do pada investicija i potrošnje. Manje investicija znači manje radnih mjesta.
Tržište rada u SAD-u i EU je još uvijek iznenađujuće jako, a stope nezaposlenosti niske. Istodobno pokazuje znakove pregrijavanja, jako puno radnika se nakon dvije pandemijske godine nije vratilo na tržište rada, a realne plaće padaju pod utjecajem visoke inflacije.
Slične makroekonomske okolnosti u prošlosti pokazuju kako visoka inflacija smanjuje realne plaće, a smanjivanje inflacije vraća pozitivan realni rast plaća, ali uz rast nezaposlenosti. Može se očekivati da će se upravo tako odvijati situacija u 2023.; nakon visoke inflacije, niske nezaposlenosti i pada realnih plaća u 2022., sljedeće godine će se smanjiti inflacija, vratiti rast realnih plaća, ali i rasti stopa nezaposlenosti.
Rat u Ukrajini dodaje novu nesigurnost
Iako ga se krivi za rast cijena i visoku stopu inflacije, rat u Ukrajini je samo intenzivirao proces koji je započet još u travnju 2021. Dugoročni podaci jednostavno ne podupiru tezu da je inflacija dominantno rezultat rata.
Nekoliko je razloga za to; inflacija u EU je počela rasti sredinom 2021. (u SAD-u mjesec-dva ranije), cijena barela sirove nafte je prešla pretpandemijske razine još krajem 2021., a Indeks svjetskih cijena hrane jasno pokazuje da cijene rastu još od 2020. a od travnja 2022. čak padaju.
To ne znači da rat u Ukrajini nije imao utjecaj na rast cijena i općenito pogoršavanje svjetske ekonomske situacije, samo da nije glavni čimbenik. Posebno to vrijedi za EU, koja je desetljećima gradila svoju energetsku ovisnost o Rusiji, za što sada plaća cijenu.
Terminske cijene prirodnog plina na burzi u Nizozemskoj, glavnoj u Europi, trenutno iznose oko 140 eura po MWh za isporuke u siječnju i veljači 2023., dok su u ljetnim mjesecima iznosile od 200 do 345 eura po MWh. Skladišta u EU su dobro popunjena, a prognozira se i relativno topla zima.
Trenutne cijene su ipak nekoliko puta veće nego u vrijeme prije pandemije i rata u Ukrajini, što je dovelo do velikog rasta cijena električne energije diljem članica EU. Visoka cijena električne energije će kućanstva prisiliti na slabije grijanje, što će rezultirati većim brojem umrlih od posljedica zime nego što je to bilo uobičajeno prethodnih godina.
>> Visoke cijene struje i plina mogle bi ubiti više Europljana nego rat u Ukrajini
Rat ima ozbiljne ekonomske posljedice za EU, s višim cijenama energije, slabijim potrošačkim povjerenjem, rastom troškova proizvodnih inputa i poremećajem dobavnih pravaca. Ukrajina se od nezakonite ruske aneksije Krima 2014. ekonomski povezala s EU, posebno nakon potpisivanja ugovora o slobodnoj trgovini 2016. Rat je poremetio gospodarstvo te zemlje, koje je isporučivalo neke bitne komponente za industriju EU, primjerice automobilsku.
Europljanima će pasti standard...
Ali čak i da se rat ubrzo prekine, odnos EU prema energentima iz Rusije je nepovratno poremećen. Nakon godina gašenja nuklearnih elektrana, što je samo povećalo ovisnost o Rusiji i povećalo smrtnost od onečišćenja zraka na kontinentu, počinje preporod takvog načina dobivanja energije. Nuklearna energija se od 2022. smatra "zelenom", a sve je jasnije da energetska budućnost EU ovisi o njoj.
Opcije za zamjenu ruske nafte i plina postoje, ali su skuplje. Zbog toga se očekuje da ni 2023. neće po pitanju energenata biti puno bolja za EU, a pred sezonu jesen/zima će se pojaviti isti problem kao i ove, visoke cijene električne energije. Zemlje EU imaju fiskalne mogućnosti da ublaže udar na najranjivije skupine u društvu, ali s obzirom na to da su kamate na dug narasle zbog borbe protiv inflacije podizanjem referentnih kamatnih stopa, to će biti skupo.
Također treba paziti da se ne pretjera u fiskalnim davanjima, jer bi se to kosilo s borbom protiv inflacije. Mnoge zemlje koje se suočavaju s rastom cijena hrane i energije uvode cjenovne kontrole, ali takve politike treba izbjegavati jer neće riješiti temeljni problem, dok će stvoriti neravnoteže na tržištu i poremetiti cjenovni mehanizam. Svaka cjenovna kontrola samo povećava potražnju dok smanjuje ili eliminira cjenovni poticaj rasta ponude, što rezultira nestašicama.
...a Afrikanci će doslovno gladovati
Siromašne zemlje Afrike, koja ovise o uvozu hrane, već su teško pogođene ratom u Ukrajini. Razlog za to je što Rusija i Ukrajina uglavnom izvoze pšenicu u siromašne zemlje Afrike i Azije. Zbog rasta cijena žitarica, koje su velik dio prehrane u mnogim siromašnim zemljama, rast neuhranjenosti i rizik od gladi su se već dogodili, a nastavit će se i u 2023.
Unatoč skoro potpunom otpisu dugova država Afrike početkom prije dva desetljeća, razina javnog duga je opet jako visoka s obzirom na razinu ekonomskog razvoja tih zemalja. Prosječno stanovništvo u njima troši 40 posto svog prihoda na hranu, negdje i više od 50 posto, pa rast cijena hrane ima katastrofalne posljedice na njihov standard. Razvijenim zemljama će pasti standard u 2023., ali Afrika će gladovati.
Usporavanje Kine će imati reperkusije za cijeli svijet
Kina je zadivljujuće ekonomski napredovala od 80-ih, kada je većina stanovništva bila jednu prirodnu katastrofu udaljena od gladi. To joj je omogućilo da postane druga najveća ekonomija na svijetu, jedna od geopolitičkih sila i neformalna tvornica svijeta.
Ali taj impresivan gospodarski rast je usporio zadnjih godina, a godine dvocifrenog godišnjeg rasta BDP-a su prošlost (zadnja takva godina je 2010.). MMF procjenjuje da će rast BDP-a u 2022. biti 3.2 posto, najmanje od 1976. izuzme li se pandemijska 2020. Za 2023. se predviđa rast od 4.4 posto, najmanje od 1991. izuzmu li se pandemijska 2020. i 2022.
Ne samo da su prošli dani dvocifrenog rasta BDP-a, nego će se Kina narednih godina boriti i da ostvari rast od 5 posto.Dva su direktna razloga za to; inzistiranje na "zero covid" strategiji i zatvaranje milijunskih gradova/regija zbog nekoliko desetaka slučajeva te problemi u nekretninskom sektoru.
Nakon masovnih prosvjeda protiv politika strogog lockdowna, najavljeno je postepeno popuštanje mjera kroz 2023., što ulijeva optimizam za gospodarski rast. To je bitno i u kontekstu problema inflacije u EU i SAD-u, jer veća industrijska proizvodnja u Kini djeluje pozitivno na smanjivanje rasta cijena. Slabljenje proizvodnje u Kini 2023. bi otežalo borbu protiv inflacije.
Moguć katastrofalni utjecaj kolapsa nekretninskog sektora u Kini
Nekretnine čine između 20 i 30 posto BDP-a Kine, zavisno o procjenama i korištenoj metodologiji. To je daleko više nego u Europi i SAD-u, pa bi kolaps nekretninskog sektora imao katastrofalan utjecaj. Kriza bi se brzo prelila na financijski sektor, a s njega na ostatak gospodarstva Kine. To bi osjetio cijeli svijet.
Nekoliko velikih nekretninskih kompanija u Kini tijekom 2022. nije moglo vratiti svoje dugove, cijene padaju, više od dvjesto projekata je zaustavljeno. Zbog toga su deseci tisuća Kineza prestali otplaćivati kredite koje su u bankama podigli za kupnju nekretnina, a s kojima su nekretninske kompanije planirale početi graditi već kupljene nekretnine.
Zbog dugova i općenito loše poslovne situacije su mnogi projekti zaustavljeni, iako su prostori u nekretninama već plaćeni. Kineske središnje i regionalne vlasti su počele s politikama koje bi trebale pomoći u oporavku nekretninskog sektora, da bi se spriječilo širenje krize na druge dijelove gospodarstva.
Ako Kina ne prekine s politikama strogog lockdowna 2023. i ne uspije spriječiti širenje nekretninske krize, pad njenog gospodarstva će se negativno odraziti na ostatak svijeta. Problem joj stvara i natjecanje u tehnološkom sektoru između nje i SAD-a i Tajvana.
Veliki dijelovi kineske industrije, od elektronike do automobilskog sektora, ovisi o naprednim čipovima. SAD je uveo restrikcije na izvoz takvih čipova, a tim restrikcijama se pridružio i Tajvan. Natjecanje između te dvije sile zasigurno ne može dovesti do povoljnog globalnog ekonomskog okruženja.
Hrvatska ovisi o tome što će se događati u EU
Hrvatska može biti relativno zadovoljna s ekonomskom situacijom u 2022. Naravno, na posljedice rata u Ukrajini nije mogla utjecati. MMF nam prognozira rast BDP-a od 5.9 posto u ovoj godini, ali već u 2023. povratak na rast od 3.5 posto. To bi bio isti intenzitet rasta kao pretpandemijske 2019.
Inflacija bi se trebala smanjivati, kao i u ostatku EU. Njena ekonomska sudbina je kao maloj otvorenoj ekonomiji vezana za EU, posebice glavne vanjskotrgovinske partnere Njemačku i Italiju. Slabljenje industrijske proizvodnje u tim državama će dovesti do pada potražnje za proizvodima hrvatske industrije, a prerađivačka industrija zapošljava najviše ljudi u Hrvatskoj (da, više od trgovine ili ugostiteljstva).
Sama Hrvatska nije ništa napravila da poboljša svoju ekonomsku poziciju unutar EU ili u svijetu. Za šokove nastale nakon pandemije, poput nearshoringa, tj. povratka industrije u Europu, ne priprema se.
Od 2023. će početi iskorištavati financijsku stabilnost fiskalno konzervativnih zemalja EU, poput Njemačke, pa će prinosi na državne obveznice biti manji nego da nije ušla u eurozonu. Već sada se puno jeftinije zadužuje od država koje nisu u eurozoni, poput Poljske, Češke, Mađarske i Rumunjske.
Svijet čeka nesigurna godina
MMF je u svojoj prognozi za 2023. i 2024. izdvojio četiri glavna faktora koja će djelovati prema smanjenju BDP-a u toj godini, u slučaju ostvarenja pesimističnog scenarija.To su: financijski uvjeti (jačanje dolara i veće kamate na dug), visoka cijena nafte, problemi s nekretninskim sektorom u Kini, i smanjen proizvodni output zbog poremećaja na tržištu rada.
Prema pesimističnom scenariju bi najveću negativnu razliku u odnosu na prosječni scenarij prognote rasta ekonomije ostvarila Kina, primarno zbog problema s vlastitim nekretninskim sektorom. Pesimistični scenarij pretpostavlja pogoršavanje situacije s nekretninskim sektorom Kine, s izraženijim negativnim utjecajem u 2024. nego u 2023.
I dalje postoji scenarij "savršene oluje"
Nastavak rasta cijena nafte je negativan rizik za sve, i prema pesimističnom scenariju bi podjednako smanjio rast BDP-a razvijenim zemljama, zemljama u razvoju te Kini. Pogoršavanje financijskih uvjeta, što je odnosi na jačanje dolara i rast cijene duga, u pesimističnom scenariju najviše pogađa zemlje u razvoju, u 2024. čak i više nego 2023.
Svijet i Hrvatsku čeka nesigurna godina, u kojoj je blaga i kratkotrajna recesija sigurna, a postoji mogućnost duboke i dugotrajne recesije. No sve su recesije bolje od stagflacije, situacije u kojoj cijene rastu a nema (značajnog) ekonomskog rasta.
Inflacija je počela padati, pa je stagflacija možda izbjegnuta. Ali uvijek postoji opasnost da se trend preokrene, što bi stagflaciju učinilo vjerojatnijom. A to je ekonomska verzija "savršene oluje", iz koje je izlaz jako težak i bolan.