Svake večeri Naeema Zyadna čeka da zazvoni telefon. Otkako je prošli tjedan stupio na snagu sporazum o privremenom primirju između Izraela i Hamasa, očekivala je vijest da se njezina djeca koju je Hamas uzeo kao taoce - 16-godišnja Aisha i 18-godišnji Bilal - vraćaju kući. Ali još se nisu vratili.
U Gazi je ostalo samo nekoliko djece talaca. Prema sporazumu koji su sklopili Izrael i Hamas, mlađi od 19 godina trebali su biti pušteni iz zatočeništva. Šestog dana primirja oslobođeno ih je još pet, a sada ih je ukupno gotovo 40 vraćeno kući. No, među njima do sada nisu bili Aisha i Bilal, piše BBC.
Hamas ih oteo dok su radili
Naeema kaže da se očajnički nada kako će i sama osjetiti tu sreću i da ne može razumjeti zašto se to još nije dogodilo. Ujutro 7. listopada Aisha i Bilal otišli su sa svojim ocem - Naeeminim mužem Yousefom - raditi u štali u blizini granice između Izraela i Gaze. Pridružio im se još jedan sin, 22-godišnji Hamza. Svih četvero je oteto.
Obitelj Zyadna živi u skromnom beduinskom selu u južnoj pustinji Negev, u blizini grada Rahata.
Arapi čine oko petinu stanovništva Izraela, a mnogi od njih radije se nazivaju palestinskim državljanima Izraela. Manje od 10 talaca koje su uzeli Hamas i druge frakcije u Gazi tijekom brutalnih napada bilo je iz beduinske zajednice, a vjeruje se da je dvostruko veći broj ubijen. Priče nomadske zajednice tog dana čule su se daleko manje od drugih.
"Zašto ih Hamas ne oslobodi?"
Muslimanski Beduini koji govore arapski silno su ponosni na svoje nasljeđe, a Zyadne govore o poteškoćama s kojima su se suočavali pokušavajući zaštititi svoju kulturu i zemlju. Naeema kaže da joj vjera daje snagu te opisuje svoje uvjerenje da je sudbina njenog muža i djece u Allahovim rukama.
Naeemine oči pune se suzama dok razgovara ispred svoje kuće uz zvuke njezinih unuka koji se igraju u blizini.
"Zašto tijekom ova 54 dana ni moja kći ni moj sin nisu pušteni? Nije ni njihov otac. Zašto ih Hamas ne oslobodi? Zašto Izrael ne poziva na njihovo oslobađanje kao što je to učinio s drugima?" pita Naeema i dodaje: "U tinejdžerskim su godinama i u ranim 20-ima. Otac im je dijabetičar i boluje od hipertenzije. Uzima injekcije. Zašto nisu pušteni?"
Hamas objavio fotografije otmice
Bilalov auto nalazi se blizu kuće njegove majke. Zaključan i prazan, obitelj ga je ostavila točno na istom mjestu na kojem ga je zadnji put parkirao. Ne žele ga premjestiti - čekaju da bude oslobođen i da ga sam ponovno vozi.
Iznad malog sela nalazi se komad ravne zemlje, gdje nekoliko šarenih zastava vijori na vjetru. To je mjesto gdje se inače održavaju ceremonije vjenčanja i gdje se zajednica nada da će održati veliku zabavu kako bi se proslavio povratak otetih.
Nedaleko od tog mjesta, pokraj obora punog znatiželjnih bijelih gusaka, sjedi Ali Zyadna i pije kavu iz male šalice. On je Yousefov brat i drži poster s fotografijama svojih rođaka.
Obitelj je s BBC-jem podijelila drugu fotografiju - mračan i uznemirujući kontrast nasmijanim slikama s plakata. Preuzeta s Hamasovih medijskih kanala, prikazuje Bilala i Hamzu kako leže potrbuške na zemlji bez odjeće iznad pojasa.
Dva tajlandska taoca leže u blizini, a dva naoružana muškarca nadvijaju se nad skupinom zarobljenika. Jedan upire pušku u tlo s prstom blizu okidača. Dodatno streljivo ugurano je u zeleni pancir koji nosi, a sprijeda se vidi palestinska zastava. Drugi čovjek upire oružje izravno u zarobljenike.
"Zašto im je problem da vrate muslimane?"
Alijeva poruka je jasna: "Govorim ovo kako bi Hamas čuo. Želim ih zamoliti da ovo smatraju humanitarnim pitanjem i vrate našu djecu. Vratili su i dvoje Rusa bez ikakve veze sa sporazumom. Vratili su Tajlanđane bez ičega zauzvrat. Zašto im je problem da vrate muslimane? Tražimo, molimo, vratite nam našu djecu živu i zdravu."
Naeema također želi da se svijet usredotoči na njezinu obitelj i beduinsku zajednicu tijekom njihovih muka. Ona zna da je potrebno iznositi priče o njezinoj djeci, o Aishinoj ljubavi prema čaju i kolačima i Bilalovoj privrženosti svojim ljubimcima konju i psu, kako bi se ljudima skrenula pozornost na njihovu nevolju.
"Tražim od Hamasa da mi vrati djecu, dosta je bilo. Svake noći osjećam se loše, ne mogu više ovo podnijeti, gubim razum", plače glasno i s puno emocija.
"Jako nam je teško"
Ali traži da i izraelski čelnici povećaju svoje napore: "Vlada nam stalno odgovara da je sve u rukama Hamasa. Ali ne, vi ste država. Inzistirajte. Trebate inzistirati. Nismo ljubomorni ni na koga, sretni smo što su vraćeni, neka se svi vrate. Ali ne može biti ispravno da u grupama ima odraslih koji se vraćaju dok je djevojčica ostavljena u zarobljeništvu."
"Jako nam je teško. Prošlo je već dva mjeseca. Mislili smo da će se već vratiti. Ali svi su se vratili, a oni nisu. Supruge, žene iz obitelji plaču, žele ih kod kuće s nama", zaključuje Ali za BBC.