Školski sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (NSZSŠH) i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja najavljuju da će ovog tjedna održati jednodnevni štrajk, a točan datum štrajka bit će objavljen dva dana prije njegova početka.
Sindikati, naime, štrajk najavljuju nakon neuspjelog postupka mirenja u kojemu su vladi iznijeli pet zahtjeva, tri vezana uz poboljšanje materijalnog statusa te dva povezana s nematerijalnim traženjima.
Sindikati su objavili da imaju pet zahtjeva.
Iz vlade su im odmah odgovorili da razloga za štrajk nema. Ministar rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić zaprijetio je da najavljeni štrajk neće biti plaćen. "Nećemo pristati na takve ucjene", rekao je kratko Piletić.
Rekao je da su na sastanku parlamentarne većine detaljno obrazložili koliko su plaće rasle u posljednjih nekoliko godina (osnovica 48 posto i 37 posto povećanje kroz koeficijente) te ustvrdio kako vlada smatra da nema potrebe za štrajkom u tjednu kada se provode nacionalni ispiti.
Podaci Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih pokazuju da su plaće u obrazovanju značajno porasle od studenog 2019. (godina velikog štrajka u obrazovanju) do studenog 2024. godine.
Za primjer usporedbe i kretanja uzete su medijalne neto plaće koje predstavljaju središnju vrijednost, odnosno točno polovica zaposlenika zarađuje više, a druga polovica manje od tog iznosa. Svi prikazani podaci odnose se na zaposlenike koji rade na puno radno vrijeme.
No, ove brojke ne govore cijelu priču jer su u tom razdoblju snažno rasle i cijene. Kada se uzme u obzir inflacija koja je u tom razdoblju prema podacima Državnog zavoda za statistiku iznosila 27.7%, stvarni, odnosno realni rast plaća je i dalje u plusu.
Nominalna plaća je iznos novca koji sjedne na račun svaki mjesec, dok je realna umanjena za inflaciju, odnosno okvirno prikazuje kupovnu moć.
Primjera radi, ako vam je plaća nominalno porasla za 5%, ali je inflacija u istom razdoblju bila 6%, vaša realna plaća je zapravo pala za približno 1% jer sada možete kupiti manje nego prije. To nije primjer iz sustava obrazovanja, u kojem brojke govore suprotno. Kupovna moć zaposlenika u obrazovanju porasla je usprkos inflaciji.
U prikazanim podacima koristili smo indeks potrošačkih cijena (IPC) Državnog zavoda za statistiku, opću mjeru inflacije u Hrvatskoj, koja odražava promjene u cijenama proizvoda i usluga koje kupuju i plaćaju građani Hrvatske. Međutim, važno je naglasiti da se percepcija inflacije kod stanovništva nikada ne podudara sa stvarnom stopom.
Uglavnom je građani precjenjuju jer im je pažnja uvijek usmjerenija na ono čemu je cijena rasla, a ne na ono što je pojeftinilo. Također, učinci inflacije ovise i o individualnim razlikama u dohocima i osobnoj potrošnji.
Zanimljivo je da najveći dobitnici nisu oni na vrhu obrazovne piramide. Najveći realni rast od gotovo 40% ostvarili su nastavnici s najvišim zvanjem u srednjim školama. Nasuprot tome, redoviti profesori u trajnom zvanju na fakultetima doživjeli su najniži realni rast od samo 14%.
Općenito, školski sustav prošao je bolje od visokog obrazovanja. Dok su učitelji i nastavnici doživjeli prosječni realni rast plaća od oko 33%, fakultetsko osoblje moralo se zadovoljiti s prosječno 20%
Najveći dobitnici u cijelom sustavu bili su nastavnici s najvišim zvanjem u srednjim školama, s realnim rastom od čak 40%. S druge strane, redoviti profesori u trajnom zvanju na fakultetima imali su najniži realni rast od samo 14%.
Svi zaposleni u obrazovanju iznad su medijalne plaće u Hrvatskoj, koja je u studenom 2024. iznosila 1162 eura:
Jasno, ovaj grubi prikaz treba uzeti s oprezom jer plaće u obrazovanju jednake su u cijeloj zemlji, ali troškovi života značajno variraju. Međutim, rast plaća u hrvatskom javnom sektoru proteklih godina redovito nadmašuje rast plaća u privatnom sektoru, a obrazovanje je uvijek pri vrhu.
Ovakva usporedba pokazuje da su plaće u obrazovnom sustavu u studenom 2024. godine značajno poboljšane u odnosu na opće stanje plaća u Hrvatskoj, s relativno povoljnim položajem čak i za početne pozicije.
I to nije sve. U ovaj izračun nije uzet u obzir povećanje osnovice za tri posto svima u obrazovanju od 1. veljače i od 1. rujna koje je doneseno na temelju odluke vlade, odnosno tzv. 3 + 3% na što sindikati koji najavljuju štrajk nisu pristali već traže povećanje osnovice od 10 posto.
Prva povišica im je već isplaćena 12. ožujka, a druga će biti u listopadu ove godine.
Sindikati tvrde da plaće ne prate životne troškove, vlada ističe da su plaće rasle. Oboje su vjerojatno (djelomično) u pravu, ali postavlja se pitanje što sindikati konkretno žele postići.
Nakon najave štrajka i na dan isplate prve od dvije povišice ove godine u Otvorenom sukobili su se šef Školskog sindikata Preporod Željko Stipić i državni tajnik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih Stipe Mamić.
Sindikati se stalno fokusiraju na usporedbu plaća s drugim sektorima, a rijetko spominju konkretne probleme unutar obrazovnog sustava ili ih ne povezuju s plaćama.
Problematično je i što se cijeli sustav obrazovanja često promatra jednako. Dobar primjer je zahtjev sindikata za izuzimanjem iz sustava ocjenjivanja. Ovo je opravdaniji zahtjev za škole nego za fakultete. Posao učitelja i nastavnika prvenstveno je prenošenje znanja učenicima, dok sveučilišni profesori većinu vremena provode u znanstveno-istraživačkom radu, a manje u nastavi sa studentima.
Štrajk bi trebao početi ovaj tjedan, a ostaje za vidjeti koliko će trajati i hoće li sindikati i vlada postići dogovor. Vjerojatniji je ishod održavanje statusa quo po pitanju unaprjeđenja sustava obrazovanja, neovisno o tome hoće li se plaće povećati ili ne. A u tom slučaju svi gubimo.