PEČAT je jedan od najstarijih načina ovjere vjerodostojnosti nekog dokumenta, potvrde autentičnosti dokumenata i zaštita od krivotvorenja. Koristi se još od prvih civilizacija i u suštini se nije puno mijenjao (osim materijala, načina primjene itd.) sve do modernih vremena i uvođenja digitalnih metoda potvrđivanja autentičnosti i vjerodostojnosti.
Neke države su s ukidanjem "uranile", pa se u njima pečati ne koriste već desetljećima, osim u simbolične i ceremonijalne svrhe. Do danas je trend ukidanja pečata došao i do nerazvijenih država kao što je Kenija, koja ga je ukinula 2020.
Najave o ukidanju pečata u Hrvatskoj traju najmanje od 2016., kada je ta beznačajna mjera najavljena kao velika reforma. Vlada je donijela Zakon o reformskoj mjeri ukidanja upotrebe pečata, kojim su se tijela državne uprave zadužila da pokrenu ukidanje pečata.
Ali stare navike teško umiru, posebno u društvima poput hrvatskog, pa neke institucije još traže pečat. Indexu se obratila poduzetnica Sanja Perinić, koja je htjela zaposliti studente, ali joj je Studentski centar u Rijeci odbio registraciju na Student servis jer njen obrt nema pečat.
Bez pečata se ne može zaposliti studenta
Kao poslodavac se htjela registrirati na riječki Student servis da bi objavila oglas za zapošljavanje studenata. Prilikom registracije ne postoji mogućnost popunjavanja podataka preko interneta, nego se sa stranica Student servisa moraju skinuti dokumenti u PDF-u, popuniti i skenirani poslati na e-mail adresu Student servisa.
Poduzetnica tvrdi da je obrt otvorila 2021., do kada je nakon godina pokušaja obveza pečata bila uglavnom ukinuta. Bila je ugodno iznenađena kako sve poslove može odrađivati bez pečata; u banci, Fini, Poreznoj upravi i ostalim državnim tijelima.
Poslala je upit Student servisu Rijeka, a oni su joj ubrzo odgovorili tako da su proslijedili e-mail Službe za državne stipendije i druge potpore studentima, u kojem piše: "Dana 8. studenog 2018. godine stupio je na snagu Zakon o obavljanju studentskih poslova (NN broj 96/2018, dalje: Zakon) kojim se uređuju prava i obveze izvođača, posrednika i naručitelja posla tijekom obavljanja studentskoga posla te ostala pitanja vezana uz obavljanje studentskih poslova.
Pravilnikom o obliku i sadržaju ugovora o obavljanju studentskih poslova oblik i sadržaj Ugovora o obavljanju studentskih te postupak njegova izdavanja, potpisivanja i sklapanja, kao i način izvještavanja Ministarstva znanosti i obrazovanja o naručiteljima posla, o broju posredovanja i o ukupno ostvarenoj naknadi u svrhu poboljšanja studentskoga standarda.
Upravo na inzistiranje studenata zbog zlouporaba izdavanja i neplaćanja studentskih ugovora propisano je da Naručitelj posla potvrđuje točnost podataka na Ugovoru svojim potpisom i pečatom odgovorne osobe.
Isto tako javno savjetovanje trajalo je u razdoblju od 28. studenoga do 28. prosinca 2018. godine sa zainteresiranom javnosti o Nacrtu prijedloga Pravilnika o obliku i sadržaju ugovora o obavljanju studentskih poslova."
Pravilnik o zapošljavanju studenata je protivan zakonu
Nakon konzultacija s odvjetnikom i profesorom prava je upozorila Studentski centar u Rijeci da Pravilnik kojim opravdavaju traženje pečata nije u skladu s člankom 292 Zakona o obaveznim odnosima koji jasno propisuje da:
"Kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu ugovorne strane", i
"Za sklapanje ugovora dovoljno je da obje strane potpišu istu ispravu ili da svaka strana od potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani."
Dodatno, da pečat nije potreban potvrđuje i sudska praksa. Prema stavu Visokog trgovačkog suda iz odluke broj Pž-1133/03, za pravovaljanost isprave potrebno je da ispravu potpišu sve ovlaštene osobe, koje se njome obvezuju. Za pravovaljanost isprave, pa tako i ugovora, upotreba pečata nije obvezatna, a niti se zbog nedostatka otiskivanja pečata može smatrati da isprava nije pravovaljana.
Ukratko, Pravilnik o obliku i sadržaju ugovora o obavljanju studentskih poslova nije u skladu sa zakonom ni sudskom praksom. Gospođa Perinić je zatražila i mišljenje Ministarstva gospodarstva.
Ministarstvo gospodarstva mora prisiliti Ministarstvo znanosti i obrazovanja da Studentski centar ukine pečat
"Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 2. svibnja 2016. godine, središnja tijela državne uprave zadužena su da u svrhu provedbe reformske mjere ukidanja upotrebe pečata, analiziraju propise iz svoje nadležnosti u dijelu u kojem se ti propisi odnose na obvezu upotrebe pečata pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu profitnu i/ili neprofitnu djelatnost, i to u upravnim, sudskim i drugim postupcima, poslovnoj komunikaciji i drugim radnjama koje te osobe provode", odgovorilo je Ministarstvo gospodarstva.
"Temeljem analize propisa prema njihovim nadležnostima, tijela državne uprave izradila su odgovarajuće izmjene propisa u svrhu ukidanja obveze upotrebe pečata u poslovnoj praksi te je ukupno identificirano 246 propisa s obvezom korištenja pečata."
"Kako se ne bi slalo u zakonsku proceduru izmjena i dopuna Zakona samo zbog reguliranja uporabe pečata, tijela navedenu promjenu provode tijekom izmjena i dopuna propisa sukladno planu zakonodavnih aktivnosti."
"Nastavno na Vaš upit, kontaktirat ćemo tijelo nadležno za rad Studentskog centra (Ministarstvo znanosti i obrazovanja) kako bi se adresirala problematika upotrebe pečata i uskladilo poslovanje sa Zaključkom Vlade."
I drugi studentski centri u Hrvatskoj traže pečat
Osnivač Studentskog centra Rijeka je Sveučilište u Rijeci, čiji je osnivač Republika Hrvatska. Slijedom toga bi pečat trebao biti ukinut odavno.
Uvidom u ugovore o obavljanju studentskog posla smo došli do saznanja da i Studentski centar Karlovac uz potpis na dokumentu navodi da poslodavac treba staviti i pečat. Pečat je naveden kao dio ugovora i na stranicama Studentskog centra u Osijeku.
U uputama za registraciju i predaju oglasa poslodavaca za traženje studenata za rad na Student servisu Studentskog centra Split pod Korak 7. je navedeno: "Obrazac za registraciju morate ovjeriti potpisom i pečatom te putem mail-a, faksa 021 362 983 ili osobno dostaviti u službu Student servisa. Korisničke podatke za online prijavu ćemo Vam dostaviti u najkraćem mogućem roku, nakon poslanog ovjerenog zahtjeva."
Na stranicama Sveučilišta u Zagrebu kod uputa za prijavu poslodavaca piše: "Registracija (novi poslodavac) se obavlja popunjavanjem obrasca za prijavu poslodavca koji se ovjeren pečatom i potpisom dostavlja Student servisu poštom, osobno ili na e-mail." Ispod je posebno naglašeno da je "za sklapanje ugovora o obavljanju studentskog posla obavezan je pečat naručitelja posla".
Očito se radi o praksi u cijeloj državi da su studentski centri, kojih su osnivači visokoškolske institucije, jedan od rijetkih ostataka kulture pečata u Hrvatskoj.
Studente za budućnost pripremaju čuvari pečata, tehnologije stare pet tisuća godina
Da pečati u Hrvatskoj odbijaju nestati svjedoči i pravni savjet sa stranica Hrvatske obrtničke komore u kojem na pitanje treba li obrtnik izraditi pečat za poslovanje tvrde da je pečat u Hrvatskoj ukinut, ali "pečat ipak savjetujemo izraditi, s obzirom na to da neke institucije i poslovni subjekti još uvijek traže njegovu uporabu".
Porazno je da upravo institucije kojima su osnivači sveučilišta, koja bi trebala biti nositelji napretka i pripremati mlade za budućnost, još uvijek traže korištenje relikta prošlosti. Legitimno je postaviti pitanje o tome koliko su uopće visokoškolske institucije u Hrvatskoj kvalitetne i prilagođene zahtjevima modernog društva, znanosti i gospodarstva ako ne odustaju ni od jednostavnog pečata.
Upravo oni su trebali biti inicijatori ukidanja pečata puno prije 2016., kada je vlada Tihomira Oreškovića zadužila državne institucije da ukinu pečat, a na kraju ispada da su oni jedan od posljednjih bastiona kulture pečata.
Čuvari pečata po studentskim centrima i sveučilištima su oni koji pripremaju mlade ljude za budućnost, takvu u kojoj će se trebati suočiti s umjetnom inteligencijom, autonomnim automobilima, robotikom, automatizacijom i općenito četvrtom industrijskom revolucijom.
Kako od njih očekivati da studente pripreme za promjene 21. stoljeća kada se ne mogu odreći tehnologije stare više od pet tisuća godina?