"U HRVATSKOJ postoji trajna volja da se Crkvu drži dežurnim krivcem, da je se na svaki mogući način dovodi u negativan kontekst", stoji u uredničkom komentaru don Ivana Miklenića u Glasu Koncila koji se "referira" na zaključke stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije. Naime, u zaključku s vijeća HBK-a stoji da je Katolička Crkva u Hrvatskoj izložena neprestanim napadima, dok Miklenić "jadikuje" da najuže vodstvo HBK-a nije preciziralo tko to bez prestanka napada Katoličku Crkvu u Hrvatskoj.
Neprijatelj nikada ne spava
"Hrvatskoj je javnosti jasno da u tim kontinuiranim napadima sudjeluju neki političari, neke osobe iz javnoga života i mediji, a samo pomniji analitičari prepoznaju da kolo zapravo vode određeni medijski djelatnici", objašnjava Miklenić ono što su mislili biskupi naglašavajući da je hajka na Katoličku Crkvu i neke njezine ustanove funkcionirala na principu "izvlačenja izjava, zakuhavanjem, dodavanjem, napuhavanjem, podmetanjem i konstrukcijom", da bi se isticali snažne riječi poput sukob, rat i slično.
"Takav isključiv pristup otkriva da u hrvatskom društvu postoji i snažno dolazi do izražaja najgore sektaštvo koje želi katolike tretirati kao manje vrijedne, kao građane drugoga reda, bez obzira na ustavnu odredbu po kojoj svi građani moraju biti ravnopravni unatoč svim svojim različitostima", napisao je Miklenić o novinskim napisima o slučaju "predsjednika koji bi morao biti katolik".
"Izraz je to prozirne želje da katolici u Hrvatskoj šute u svome kutu, da Katolička crkva ostane bez utjecaja ili da njezin utjecaj bude što manji", kaže Miklenić o svim napisima koji su se doticali teme crkvenog poreza i utjecaja Kaptola na politiku.
Na prvim stranicama jer ih se želi potisnuti
"Katolička crkva po nepromijenjenom komunističkom konceptu predstavlja zapravo neprijatelja, kojega se čas precjenjuje, čas podcjenjuje, a kojega se stalno želi potisnuti iz javnosti", zaključak je Miklenića nakon isticanja svih primjera u posljednjih mjesec dana kada je upravo Crkva bila jedna od glavnih medijskih tema. Za Miklenića suvremeno hrvatsko društvo se od svih tranzicijskih zemalja najteže odnosno najmanje suočava s komunističkim totalitarizmom i njegovim višestrukim nasljeđem pa na kraju nije čudno da je Crkva neprijatelj.