Nakon što je Gorbačov implementirao ideje perestrojke i glasnosti, mnoge su se države Sovjetskog Saveza počele organizirati kako bi proglasile neovisnost. Ukrajina je to napravila tijekom ljeta 1991. godine, a 24. kolovoza proglasila je neovisnost. Datum se od tada slavi kao Dan neovisnosti u Ukrajini.
Istočni blok pred kraj Hladnog rata
Tijekom Hladnog rata Ukrajina je bila jedna od petnaest republika Sovjetskog Saveza. Iako su Ukrajinci imali značajno kulturno i povijesno nasljedstvo, njihova politička moć bila je koncentrirana u Moskvi. Kada je nastupio period ekonomske stagnacije tijekom 1980-ih, ideja neovisne Ukrajine bila je sve privlačnija.
Nakon što je Litva proglasila neovisnost pola godine ranije, pokrenut je lančani efekt, koji nisu spriječile ni ekonomske sankcije kojima je sovjetska vlada naštetila gospodarstvu tek nezavisne Litve.
Taj događaj nije zaustavio val separatizma u drugim sovjetskim republikama. Kada se dogodio neuspjeli puč u Moskvi tijekom ljeta 1991. godine, Ukrajina je iskoristila situaciju i proglasila neovisnost.
Proglašenje neovisnosti te referendum
Vrhovna Rada, odnosno ukrajinski parlament, 24. kolovoza jednoglasno je usvojio dokument po kojem Ukrajina postaje zemlja s neovisnom vojskom, vladom i granicama. U duhu nove demokratske Ukrajine, organiziran je referendum 1. prosinca iste godine, na kojem je 92% birača podržalo neovisnost. Najmanja podrška bila je na Krimu, gdje je neovisnost htjelo tek nešto više od 50% birača.
Od tog trenutka Europa dobiva drugu državu po veličini i osmu po broju stanovnika. Ukrajina se u svijetu nakon Hladnog rata brzo profilirala kao žitnica Europe s najvećim izvozom određenih namirnica, poput kukuruza i ječma.
Ipak, njena neovisnost više je puta izazvana. Prvi put 2014. kada joj je oduzet Krim, a potom 2022. godine kada ruska vojska vrši intervenciju u njena istočna područja. Iz Ukrajine se u posljednje dvije godine iselilo oko 10 milijuna ljudi te je ostala najvažnije geopolitičko pitanje u Europi.